Ergin Ataman bio je alfa i omega Anadolu Efesa, a putevi im se razilaze nakon šest sezona. Iskoristili smo priliku te smo porazgovarali s glavnim urednikom “Sportskog koda” Goranom Vidakovićem.
Nakon 6 sezona Ataman napušta Efes – misliš li da se radi o manjku sportske ambicije uprave kluba ili osobnog zasićenja kod Atamana?
“Mislim da je on išao u potragu za novim izazovima. Napravio je s Efesom sve što je mogao, osvojio domaće prvenstvo, uzeo back-to-back Euroligu i mislim da je tražio nove izazove. Možda je toj odluci kumovala loša sezona u Euroligi lani, gdje su realno Efesovi rezultati bili ispod očekivanja, nisu uhvatili play-off, završili su, po meni, a vjerujem i po njemu, na razočaravajućem 11. mjestu i sve to se sigurno skupilo. Stoga je po meni ovo bila očekivana odluka.”
Kakvu je košarku uopće igrao Ataman s Efesom?
“Efes je igrao sigurno drugačiju košarku od drugih, u kojoj Ataman nije previše težio nekim šablonama I “davio” igrače. Imali su slobodu gotovo svi, Micić i Larkin pogotovo, što se i vidjelo u one dvije sezone kada su osvojili Euroligu. Kruno Simon mi je u nekoliko navrata rekao da je bio u nekom posebnom odnosu s igračima, koji su to onda znali vratiti na terenu. Mislim da su Larkin i Micić u te dvije pobjedničke sezone pokazali upravo to, što se kasnije i vidjelo na rezultatima.”
Nakon gotovo 13 godina ponovno odlazak u inozemstvo – koliko je sredina u koju dolazi zapravo slična onoj u kojoj je radio?
“Mislim da tu ima dosta razlike u odnosu na Tursku, ali i Italiju gdje je prije radio. Prije svega, kada spomenemo Panathinaikos, prvo na pamet padaju vatreni navijači i atmosfera u dvorani. Turska i Italija u tu priču nikako ne mogu zajedno, a znamo da on ima jedan poseban odnos s publikom i navijačima, tako da mislim da tu neće imati problema s prilagodbom.”
PAO je skliznuo s trona Europe, ali ne samo to, već ni u domaćoj ligi ne uzimaju prvenstva – što se zapravo dešavalo u proteklim sezonama?
“Klub u posljednje vrijeme ima, prije svega kada govorimo o Euroligi, katastrofalne rezultate. Koji su pravi razlozi ne znam, no često se u košarkaškim krugovima moglo čuti da niti u klubu, niti u svlačionici, posljednjih nekoliko sezona nije bilo bajno i to se onda reflektiralo na rezultate. Samo pogledaj plasmane u Euroligi posljednje tri sezone: 17. mjesto, 13. mjesto i 16. mjesto. Prošle sezone Olympiacos se prošetao kroz domaće prvenstvo s omjerom 22:0, kasnije i s 3:1 upravo protiv njih uzeo prvenstvo drugu godinu za redom. Oni su recimo, za razliku od “Zelenih” pronašli tu neku kemiju i to se odmah osjetilo na rezultatima.
Je li kod Panathinaikosa bilo grešaka u odabiru igrača? Bilo je sigurno, na kraju krajeva i trenera. Katash je nakon osvojenog naslova prvaka Grčke postao bivši i sigurno je da je tu krenuo taj strmoglavi pad, kako u Grčkoj, tako i u Euroligi. Nadam se da su se sada opametili i naučili iz tih grešaka.”
Prvi zadatak Atamanu će biti složiti atraktivan roster za iduću sezonu ne bi li smanjio zaostatak za klubovima Europe. Prva stepenica je nacionalno prvenstvo – koliko je zapravo Olympiacos u ovome trenu ispred njih?
“Treba reći da je Olympiacos u prošle dvije sezone baš dominirao u odnosu na njih, kako u Grčkoj, tako i u Euroligi, što im je na kraju donijelo dvije titule, i to s 3:0 te 3:1 u finalnim serijama. Pokazali su tu strašnu dominaciju. Ako se ne varam u posljednjoj utakmici Olympiacos je slavio sa 63:35, mislim da je to bila četvrta utakmica finala. Kad zabiješ doma 35 poena, čemu se možeš nadati?! Utakmica jest prekinuta prije kraja zbog nereda pristalica Zelenih, što je samo dokaz koliko su zeleni nemoćni.”
Što se Europe tiče, Final Four je nerealna opcija dok je Top 16 (playoff) imperativ – imaju li u ovom trenu kapacitet za to ili se kadar ekipe mora mijenjati iz temelja?
“Oni su sada bacilli sve karte na stol te žele klubu vratiti stari sjaj. Tome svjedoče i promjene koje su napravili, prije svega ova s Atamanom kao trenerom. Sigurno je da ćemo u Grčkoj gledati puno, puno žešći obračun njih i Olympiacosa, mislim da ovako loši kakvi su bili posljednje dvije sezone, više ne mogu biti. Drugo, doveli su sjajna pojačanja, koja govore kako se razmišlja i što je cilj. Vildoza, Lessort, Mitoglou, Antetokounmpo, doveli su neki dan Granta, najboljeg igrača EuroCupa, a šlag na tortu je Kostas Sloukas, koji je 10 godina proveo u omraženom Olympiacosu, iskreno jedva čekam njihove međusobne utakmice.
Sve to govori da su ambicije sada i najviše, iako je neminovno da će trebati vremena da Ataman sve te igrače uklopi u svoj sustav. Iskreno, prijelazni rok je tek počeo, siguran sam da će tamo biti još pojačanja, a već sada je ova ekipa spremna da uhvati play-off. Možda ipak rano za priču o Final Fouru, ali da pitaš ljude u klubu isto pitanje, svi bi ti rekli da se već vide tamo, a to je taj poznati fanatizam.
Sigurno je da će težiti da se popravi dojam iz prošlih sezona, da se vraćaju titule u klub, da se vrate u vrh Eurolige te da vrate povjerenje navijača. Mišljenja sam da je Ataman preiskusan trener te da neće dozvoliti nekakve unutarnje nemire u svlačionici, kojih je sigurno bilo, a mislim i da će napraviti dobru čistku među igračima, ne bi li okupio ono što njemu i njegovim zamislima najbolje odgovara. Tu ostavljam prostora da on možda povuče nekog iz Efesa, ovisno o ugovorima koje imaju u Turskoj.”
Na tržištu hrvatskih igrača Dario Šarić je možda i bio opcija, prije negoli je prihvatio ponudu GSW. Koliko su zapravo hrvatski igrači atraktivni na europskom tržištu, te ima li šanse da se Ataman odluči za nekog od njih?
“Iskreno ne vidim tu apsolutno nikakvu mogućnost. Eventualno da je Mario Hezonja, koji je već bio tamo te ima određen klik s tim navijačima, slobodan, onda bi možda njega gurnuo u krug potencijalnih naših igrača. Od ostalih ne vidim tu nekog tko bi Atamanu bio zanimljiv, uostalom znamo da nemamo previše igrača nosioca u Euroligi, čak naprotiv, malo čak i među rotacijama, a ambicije kluba su sada najviše i mislim da će se tu težiti iskusnim i provjerenim igračima.”
