Jacob Tarasenko zadnje dvije sezone dominira niželigaškim travnjacima Zagreba i Hrvatske. Bivši je to mladi reprezentativac Australije koji je na nagovor Romea Jozaka prije nešto više od deset godina Australiju zamijenio sa Zagrebom i zaigrao za mlađe kategorije Dinama.
Nije se sve u Tarasenkovoj karijeri odvijalo po planu. Rano je napustio Dinamo i otišao u Englesku, a nekoliko godina je proveo i u Švedskoj. Nakon inozemne avanture, Jacob se vratio u Hrvatsku gdje je njegov neosporni talent ponovno zasjao na travnjacima 1. ZNL u dresu Devetke, 3. NL Centar u dresu Segeste, a od ovog proljeća i 2. NL u dresu Dugog Sela.
Tarasenko je prvo u sezoni 2021./2022. u dresu Devetke mučio stopere 1. ZNL gdje je zabio 36 golova u 28 utakmica. Predvodio je Devetku u borbi za titulu sa Sesvetskim Kraljevcem, u kojoj su na kraju završili drugi. Nakon toga prelazi u klub dva ranga iznad, točnije u 3. NL Centar gdje oblači dres Segeste. Nastavlja svoju odličnu golgetersku formu i zabija 19 golova u 17 utakmica od kojih je jedan bio s centra te je unatoč tome što ima četiri utakmice manje od konkurencije zbog transfera na zimu i dalje vodeći strijelac lige.
Na zimu su se za Tarasenka raspitivali brojni klubovi iz 1. i 2. NL, ali Jacob se na kraju odlučio za Dugo Selo. Nije ni tamo prestao zabijati pa je već na tri gola u četiri utakmice. Pala je i prva doppieta u prošlotjednom razbijanju Belišća 0:5.
Odlučio sam zato porazgovarati s Haalandom nižih liga Tarasenkom. Rijetko tko ima toliko zanimljivu priču s iskustvom nižih liga iz čak tri različite države. Zanimalo me kako je uopće došlo do kontakta s Dinamom, koje gostovanje u 1. ZNL je najvatrenije i koje su razlike između engleskih, švedskih i hrvatskih nižih rangova. To i još mnogo toga otkrio mi je Tarasenko u kratkom, ali iscrpnom razgovoru.
Poznato je da je Vas i vaša dva brata Romeo Jozak doveo u omladinsku školu Dinama. Kako je došlo do toga s obzirom da ste tada bili mladi reprezentativac Australije?
Godinu prije što smo moja braća i ja otišli u Englesku, bio sam na probi s Wigan Athletic F.C. i htjeli su da potpišem. Međutim, Hrvatska u to vrijeme nije bila u EU pa bi mi bilo jako teško otići tamo. Obitelj i ja smo razmišljali što učiniti i na moju sreću jedan od trenera u mladoj reprezentaciji Australije je bio Hrvat te je imao kontakt u Dinamu. Odlučili smo se preseliti u Hrvatsku i čekati ulazak u EU.
Generacija ste s velikim talentima kao što su Ante Ćorić i Fran Brodić. Koji suigrač iz dana u Dinamu vam je ostao u pamćenju?
Imali smo puno talentiranih igrača u mojoj generaciji. Za mene osobno igrači za koje sam mislio da se ističu malo više od ostalih su Bojan Knežević, Borna Miklić i Tin Matić.
Kako je došlo do odlaska iz Dinama u inozemstvo?
Tadašnji je trener Jozo Bandić mislio da ga ne želim slušati i da sam tvrdoglav. Moje znanje hrvatskog bilo je ispod početničke razine, a on nije govorio engleski. Bilo je drugih trenera koji su govorili engleski, ali on ih nije koristio kao pomoć. Tako da nisam igrao i imao sam sastanak s Romeom Jozakom o mojoj budućnosti u Dinamu. On je predložio da prijeđem u NK Zagreb, ali ja sam donio odluku da odem u Englesku.
Nakon nekoliko godina u inozemstvu, vraćate se u Hrvatsku i to u Ravnice. Zašto?
Jedan od mojih najboljih prijatelja je Mislav Mendeš, koji živi u Zagrebu. On je oduvijek mislio da sam talent i pokušavao mi je pomoći da ostvarim svoj san o profesionalnom igranju. Tada sam bio u Švedskoj i trajala je pandemija. Tamo je sezona trebala početi tek krajem godine, a bilo je upitno hoće li uopće i krenuti. Razgovarao sam s Mislavom o tome postoji li opcija da dođem u Hrvatsku. Prva opcija je bila NK Lučko, ali došao sam dosta kasno pred sam kraj prijelaznog roka pa smo se ipak odlučili za NK Ravnice.
Poslije kratkog perioda u Ravnicama odlazite u NK Devetku u 1. ZNL i tamo zabijate 36 golova u 28 utakmica. Kako je došlo do kontakta vas i Devetke jer ipak ste bili u Ravnicama koje su dvije lige iznad?
Na samom početku u Ravnicama sam se ozlijedio i nije me bilo cijelu polusezonu pa su htjeli da odem igrati negdje drugdje da opet dobijem minutažu. To je obično ljepši način za reći “više nam ne trebaš” pa sam otišao dalje. Bio sam na probama u Trešnjevci i Odri, ali oni su mi bili daleko od mjesta stanovanja i minutaža mi nije bila sigurna. Tada me Mislav koji radi kao trener u Devetki, uvjerio da bi bilo najbolje odigrati sezonu u Devetki, zabiti puno golova, pa ću onda na ljeto imati puno ponuda.
Koje je najteže gostovanje u 1. ZNL? Gdje su vas stoperi najviše ‘istukli’, a gdje sudac najviše navlači za domaćina?
Najteže gostovanje u 1. ZNL je ono Sesvetskom Kraljevcu gdje smo odigrali 0:0. Zabili smo i gol koji nam nije priznat, čime smo mogli osvojiti ligu. Mislim da je agresivnost u cijeloj ligi najteža stvar, posebno jer sam se tek vratio nakon ozljede. Kasnije sam ponovno postao siguran u sebe i koristio tu agresivnost u svoju prednost.
Nakon borbe za titulu s Devetkom dolazi ponuda iz dvije lige iznad, točnije od Segeste. Tamo ste zabili čak 19 golova u 17 utakmica. Koja je najveća razlika između te dvije lige?
Da, to je točno. Najveća razlika između liga vjerojatno je što su igrači spremniji u 3. NL. Vjerujem da su igrači u najboljim momčadima 1. ZNL vrlo slične vještine, ali ne mogu toliko trčati.
Ne čudi stoga da ste bili tražena roba na zimskom tržištu. Spominjao se čak interes drugoligaša Dubrave i Jaruna. Ipak ste se odlučili za rang niže i za Dugo Selo gdje također ne prestajete zabijati s 3 gola u 4 utakmice. Ako su špekulacije o interesu drugoligaša točne, zašto ste se odlučili za rang niže?
Istina je da sam imao solidnu ponudu Dubrave, ali ne i od Jaruna. Jarun je doveo starijeg napadača s velikim iskustvom pa im nisam trebao još i ja. No, Dubrava je pokazivala ozbiljan interes, ali kada je došao prijelazni rok ništa se nije dogodilo. Želio bih reći da sam imao i druge mogućnosti u ovoj ligi. Ipak, jedan moj stari suigrač iz vremena u Dinamu Mihovil Rašić me nagovarao da dođem u Dugo Selo i na kraju je uspio u tome.
Za kraj. Igrali ste po engleskim, švedskim i sada hrvatskim niželigaškim travnjacima. Koje su najveće sličnosti, a koje razlike? Gdje se igra najčvršće, a gdje je najpotrebnija tehnika?
Rekao bih da su engleski i švedski nogomet u nižim ligama dosta slični. Fizički jako zahtjevne lige i puno dugih lopti. Tamo je malo tehnički potkovanih igrača kao u Hrvatskoj. Vjerujem da su Hrvatske niže lige dosta kvalitetnije. U Engleskoj postaje bolje, ali vjerujem da su treninzi i razvoj daleko kvalitetniji u Hrvatskoj, kao i stil igre. Zato vidite puno igrača iz Hrvatske u najboljim ligama diljem svijeta. Čak i po nižim ligama u Europi ima dosta Hrvata. Ovdje puno bolje razumiju igru i zato sam se i vratio u hrvatski nogomet jer sam vjerovao kako je to najbolje za mene.
Tko zna kako bi se Tarasenkova karijera razvijala da je otišao u Wigan kada je prošao probu. Možda bi sada igrao u Premier ligi, a možda bi bio još jedan u nizu talenata koji bi platio danak preranom odlasku u inozemstvo. Ipak, Tarasenko je uz sve nedaće uspio revitalizirati karijeru kroz hrvatske niželigaše te je u nepune dvije sezone došao od šestog do trećeg ranga hrvatskog nogometa.
Također, Tarasenko može poslužiti kao inspiracija igračima kojima karijera nije krenula u željenom smjeru. Pokazao je da nikada nije kasno za ponovni uspon u karijeri i da se nekada treba vratiti jedan korak unazad u karijeri kako bi kasnije napravio tri unaprijed. Jacobu želimo puno sreće u nastavku karijere i da nastavi terorizirati stopere i golmane niželigaških travnjaka.
