Napadač rođen u Bremenu 3. veljače 1991. godine, koji je omladinsku školu proveo u redovima lokalnog ATS Buntentora, SC Weyhea, da bi ga u juniorskim godinama primjetio Werder Bremen i doveo u svoje redove, prošlog je tjedna dobio poziv njemačkog izbornika Juliana Nagelsmanna da se priključi redovima seniorske reprezentacije.
Ne bi to bila toliko šokantna vijest, kad biste znali da je Kevin Behrens, nakon procjene Werderove struke kako im stasiti napadač nije potreban pored Claudia Pizarra i Aarona Hunta, svoju karijeru do 2021. godine gradio isključivo po niželigaškim rangovima.
Werderova treća ekipa koja se natječe u 5. rangu njemačke nogometne hijerarhije, SV Wilhelmshaven, Hannoverova druga ekipa, Alemannia Aachen, Rot Weiss Essen koji se natječu u 4. rangu, Saarbrücken koji se natječe u 3. ligi, pa Sandhausen s kojim je 3 sezone igrao u 2. Bundesligi. To su klubovi u kojima je kruh zarađivao Kevin Behrens, nadajući se kako i dalje može dogurati do velikih nogometnih pozornica, na čuđenje njegovih suigrača i trenera.
Jedan od bivših trenera koji ga je vodio u Saarbrückenu, Robert Roelofsen, kaže: “Trenirao sam igrače za koje sam bio siguran da će ostvariti vrhunske karijere, ali nisu. A biloe je i onih koji su me iznenadili. Što se Behrensa tiče, njegova je karijera najčudnija. Mnogi su igrači mislili da su postigli uspjeh, zarađujući veliki novac u jako mladoj dobi i tada nisu imali dovoljno gladi da naprave novi iskorak. S Behrensom pak, njegovo je razmišljanje bilo da kad-tad mora napraviti iskorak, jer jednostavno nije bio zadovoljan s ostvarenjima u svojoj karijeri. Naravno, za Behrensa je 4. liga bila ispod razine, smatrao sam ga barem drugoligaškim igračem, no jesam li ga vidio kao igrača za Ligu prvaka – definitivno ne.“
Nasreću, tako nisu razmišljali u Union Berlinu, old-school klubu koji je baš Behrensa vidio kao idealan fit za kulturu i nogomet koje gaje, pa su ga doveli u Bundesligu po prvi puta u karijeri s 30 godina i 6 mjeseci. Behrens je igrač koji ne može igrati usamljen u vrhu napada i okrenut leđima prema golu, već voli tražiti prostor i koristiti duge lopte iz posljednje linije te napadati centaršuteve iz drugog plana.
Behrens je ipak imao nešto sporiji ulazak u bundesligašku karijeru, pokušavajući se naviknuti na nove zahtjeve najvišeg profesionalnog nogometa, postigavši 6 pogodaka u 34 susreta, pri čemu je u samo 2 susreta u cijeloj sezoni upisao punih 90 minuta nogometa. Dobio je iskustvo igranja Konferencijske lige s Feyenoordom, praškom Slavijom i Maccabi Haifom, samo par mjeseci nakon što je sa Sandhausenom u 2. Bundesligi jedva uspio izboriti opstanak. I to zahvaljujući prvenstveno njegovim pogocima, kojih je u 33 nastupa bilo 13.
Već je sljedeća sezona za Behrensa bila bolja, postigao je 10 pogodaka u 46 susreta, dobivši i veću minutažu, da bi ove sezone bio neizostavan dio prve ekipe u napadačkom duetu s Sheraldom Beckerom. Podsjećamo, sezona je to u kojoj je Union Berlin, 4 godine nakon što se plasirao u Bundesligu po prvi puta u povijesti, igra i Ligu prvaka. Natjecanje u kojem je u prvoj utakmici izgubio od Real Madrida s 1:0 pogotkom u 93. minuti, a u drugoj protiv Brage na “domaćem” terenu vodio 2:0, da bi izgubio 2:3, opet pogotkom u sudačkoj nadoknadi.
No, Behrensa ti porazi ne zabrinjavaju previše. On živi svoj san, kao tipičan Nijemac kojem je omiljena destinacija za odmor Mallorca, a omiljena hrana kobasica. Skroman, normalan, običan, voljen od suigrača, protivnika i navijača, jednostavan čovjek koji nije odustajao od svojeg sna ni u nogometaški “poznim” godinama.
Onaj koji je na otvaranju ovosezonske Bundeslige postigao hat-trick Mainzu udarcima glavom kao prvi čovjek kojem je to pošlo za, pa – glavom – u 21. stoljeću.
Behrens će u subotu od 21:00h po srednjeeuropskom vremenu po prvi puta u karijeri istrčati u njemačkom dresu, u prijateljskoj utakmici protiv SAD-a koja će se odigrati na Pratt & Whitney stadionu u East Hartfordu, saveznoj državi Connecticut. Dom je to Sveučilišta Connecticut i njihovih Huskiesa, tj. football igralište. Iako nas Amerikanci mogu na svašta naviknuti, očekujemo da na igralištu ipak neće biti iscrtane linije 10 jardi, no i kad bi bile, Behrensu to ne bi bio nikakav problem. Njemu je ionako jedini san oduvijek bio – igrati profesionalni nogomet. Gdje god, kad god, s kim god.
