Real Madrid svake sezone na sebe privlači posebnu pažnju, što je i očekivano s obzirom na svoj status, uspjehe i količinu igrača svjetske klase koju ima na raspolaganju. Ova sezona po tom pitanju nije ništa drukčija, ali je zato pružila znatno veći broj upitnika i problema koje Los Blancosi moraju riješiti, a upravo se ova sezona nameće kao velika prekretnica za blisku i dalju budućnost kluba.
Faza preobrazbe je započela još u ljeto 2018. godine odlaskom legende i najvećeg igrača u povijesti kluba, Cristiana Ronalda te je Real Madrid te je klub ostao bez prave zvijezde koja svojim igrama i prisustvom simbolizira moćnog i goropadnog titana koji hara Europom. Pokušali su to nadoknaditi dolaskom Edena Hazarda, ali taj pokušaj je završio katastrofalno.
Nakon određene stabilizacije koju je Zinedine Zidane u svom drugom mandatu postigao, u španjolsku prijestolnicu se vratio i veliki Carlo Ancelotti koji je Real pogurao nazad na sami vrh klupskog nogometa s dva trofeja Lige prvaka u zadnje tri godine. Sada ta priča ide u nekom drugom smjeru, a za mnoge je to prava enigma jer dolaskom Kyliana Mbappéa u klub mnogi su očekivali atomski Real Madrid koji će postati nedodirljiv. Puno faktora je na to utjecalo, a puno će ih i još dodatno utjecati te je za to ovu situaciju potrebno pobliže analizirati.
Konce igre drži… nitko?
Ponos Reala zadnjih deset godina uvijek je bila njihova zlatna sredina koju su činili Toni Kroos, Luka Modrić i Casemiro. Brazilca nema već dva ljeta te je njegovu ulogu na terenu Real uspješno zamijenio kroz kombinaciju posebnih vještina koje posjeduju Federico Valverde, Eduardo Camavinga i Aurelien Tchouaméni, no problem je nastao s dva kreativca u vidu Kroosa i Modrića.
Modrić ima poseban status u Realu i svojom odanošću, radom i dugotrajnom borbom za svoj klub neizbrisivo se upisao u anale bogate povijesti, ali njegov igrački status već je dugo vremena upitan. Njegov utjecaj na igru, kontrola ritma utakmice i povezivanje linija nešto bez čega Real i dalje ne može, ali godine rade svoje te Modrić teško može pratiti gusti raspored utakmica, a Real još nije pronašao definitivnu zamjenu za njega.
Modrićeva minutaža je planski dozirana te Ancelotti zasigurno želi pripremiti ekipu za život nakon Luke, ali upravo je tu napravio grešku jer isto nije napravio s Kroosom. Nijemac tu doduše i sam snosi mali dio krivice. Njegov odlazak bio je donekle neočekivan jer se prošlu sezonu radilo na produljenju suradnje, da bi Kroos na kraju odlučio kako će nakon Europskog prvenstva otići u mirovinu.
Kroos je prošlu godinu, kao i sve godine od svojeg dolaska u klub, proveo kao neizostavni dio veznog reda te kao glavni dirigent Realove igre. Svojim pregledom igre i ubojitim dijagonalama otvarao je koridore za brza i probojna krila koja su onda ulazila u gol-šanse, a upravo to sada Realu najviše nedostaje. Kao i kod Modrića, takav talent i tip igrača se ne može samo zamijeniti kao žarulja nakon što se pokvari, a mladi igrači koji su preuzeli odgovornost na sredini terena, zapeli su između pokušaja imitacije starih ideja i implementiranja modernog, brzog i okomitog stila.
Na to je uvelike utjecala i činjenica da su Camavinga i Valverde proteklih godina često igrali izvan svojih matičnih pozicije, bilo to na beku ili na krilu te se sada ponovo moraju uigrati kao centralni veznjaci. Slična stvar se odnosi i na Judea Bellinghama koji je u svojoj premijernoj sezoni sjajno odradio posao napadača, dok se sada vraća u sredinu terena gdje mu se traži nova pozicijia.
Problem identiteta napadača
Mbappé je ovog ljeta konačno stigao u madridski klub, par godina nakon prve sage pregovora koja je okrenula nogometni svijet naopako. Na prvu, savršen spoj. Odlaskom Karima Benzeme mjesto devetke ostalo je godinu dana prazno čekajući dostojnog nasljednika. Dolazak Mbappéa kompletirao je napadačku trojku koja vrvi nevjerojatnom brzinom, lucidnošću i fantastičnim tehničkim sposobnostima.
Ipak, problem je u tome što su i Vinicius i Mbappé cijelu karijeru proveli na lijevoj strani napada. Francuz ima više iskustva u samoj špici koju je nerijetko igra u reprezentaciji te koju je igrao u periodu kad su Neymar i Leo Messi bili u PSG-u. Iz tog razloga preuzeo tu ulogu i sada, ali i dalje gravitira prema toj lijevoj strani gdje traži brz prodor i izbačaj na svoju desnu nogu.
Nadalje, i Vinicius i Mbappé su kao nogometaši sazreli u ulozi nositelja igre u zadnjoj trećini te se preko njih uvijek vodila većina napada, a sada su suočeni sa situacijom u kojoj se jedan mora odreći naslovne uloge, tj. obojica moraju postići određeni balans. Evidentno je da do kompromisa nisu došli i da će za to trebati još dosta vremena, ali što se tiče uloge „vođe“ napada, Vinicius za sada tu vodi glavnu riječ.
Ozljede, mladi igrači i propuh u obrani
Rijetko koju ekipu zaobiđu ozljede, pa tako ni Real nije izuzetak. Svake godine netko otpadne na duži period, a ove je to Dani Carvajal. Španjolski bek je potrgao ligamante u koljenu što je ozljeda nakon koje se teško vratiti, a posebno čovjeku u 32. godini života. Prava je to šteta, pogotovo nakon prošle sezone u kojoj je ostao pretežito zdrav, igrao na sjajnoj razini te na kraju završio kao četvrti u glasanju za Zlatnu loptu.
Na njegovo mjesto uskočio je Lucas Vazquez koji je dugi niz godina vojnik kluba i koji uvijek može uskočiti i odraditi odličan posao, ali u najmanju ruku je upitno može li on to raditi u dugom periodu na desnom beku. To je jedan u nizu faktora zašto madridska obrana pati, a za to su još zaslužni i Eder Militao te Antonio Rudiger koji su zaredali s nekoliko ispodprosječnih utakmica. Ne pomaže im ni činjenica da i dalje nema Davida Alabe koji se također oporavlja od teške ozljede. Prevelik teret stavljen je na zadnju liniju Reala koja je primila već 17 golova u 16 utakmica ove sezone, a u moru ostalih problema on se gotovo ni ne spominje.
Nejasna je zato i tvrdoglavost Ancelottija da ne rotira sastav kad god može, što najbolje pokazuje činjenica da su mladi dragulji Endrick i Arda Güler zapostavljeni ove sezone. Endrick je za sad odigrao samo 106, a Güler 292 minute. Ništa nije ni bolje za Brahima Diaza koji može pokriti nekoliko pozicija i promijeniti dinamiku igre, a u ovom trenutku ima mizerne 182 odigrane minute u svim natjecanjima.
Promjena trenera je nužna
Svemu kad tad dođe kraj, a eri talijanskog stratega je sve bliže. Ancelotti već dugo uživa enormno povjerenje Florentina Pereza te ga je u svom drugom mandatu pošteno opravdao. Prošle sezone su briljirali u osvajanju La Lige te su osvojili Ligu prvaka, a ove sezone izgledaju daleko od ponavljanja tog uspjeha.
Međutim, to nije glavni problem. Igra je stagnirala i sve više se pretvara u improvizaciju te je potrebna jasna vizija. Nije tajna da je najveća želja uprave, ali i navijača – Xabi Alonso. Legendarni veznjak Reala i Liverpoola postigao je nezamislive uspjehe s Bayer Leverkusenom, ostvarivši putem veliki broj tih uspjeha baš u maniri Los Blancosa, preokretima u zadnjim minutama. Osim same priče i simbolike, važnija je činjenica da Alonso igra progresivan i iznimno napadački nastrojen nogomet koji bi bio savršen spoj sa silnim repertoarom kojeg madridski klub pruža.
Real je na tankom ledu između uspjeha i razočarenja
Problema i upitnika ima otprilike jednako koliko i razloga za optimizam, a na upravi kluba je da prevagne na pravu stranu. Klub trenutno izgleda kao da ide u stare dane (ne)slavnih Galacticosa koji su također bili puni talenta, kvalitete i velikih imena, ali rezultati su izostali zbog neizbalansirane ekipe.
Stoga je Real trenutno u jako delikatnoj poziciji. Nekoliko dobrih odluka ih dijeli od dominacije nezapamćenih razmjera u 21. stoljeću, dok ih nekoliko krivih odluka popraćenih negativnim medijskim tretmanom može vratiti u doba Zinedina Zidanea, Davida Beckhama i Ronalda Nazaria koji su debelo podbacili.
Pozitivna trenerska promjena, promišljena transfer politika i kvalitetna zamjena senatora su ključni da najveći klub na kugli zemaljskoj to i ostane u nadolazećim godinama. Izazova će biti mnogo, bit će teški i dugotrajni te će samo vrijeme pokazati može li Real ponoviti uspjehe koje ima posljednjih deset godina.
