Izgledno je kako će već ovoga tjedna Antonio Conte postati bivši trener Tottenhama. Talijanski strateg je u Ligi prvaka ispao u osmini finala od Milana, dok u ligi drži 4. mjesto koje vrlo lako mogu dostići i Newcastle i Liverpool i Brighton. U kupovima je ispao od Sheffield Uniteda i Nottingham Foresta, a u zadnjem kolu lige je u posljednjim minutama izgubio 3 boda u ogledu sa Southamptonom, zadnjom momčadi u ligi.
Javna prozivka
Conte je svoju epizodu u Tottenhamu zaključio rešetanjem na presici. “Oni su na to naviknuti. Ne igraju nikad ni za što bitno. Ne žele igrati pod pritiskom niti pod stresom. Ovo je priča o Tottenhamu. Klubu kojeg isti vlasnik vodi 20 godina i koji nikad nije osvojio trofej. Zašto?” – bile su njegove vjerojatno i posljednje izgovorene riječi u ulozi trenera ovog kluba.
U jednu ruku Conte je u pravu. Daniel Levy je bizaran vlasnik koji je nebrojeno puta zaustavio rezultatski napredak svog klub dokle je god računica pokazivala da posluje u plusu. Nije podržao Pochettinov projekt, Mourinhu je dao otkaz doslovno pred utakmicu za trofej, dok je Contea navodno sabotirao na tržištu te je dovodio igrače koje je htio on, a ne trener.
Ugled se ne smije narušiti
Međutim, Conte se istovremeno ponašao kao uvrijeđeni tinejdžer koji ne želi preuzeti na sebe niti dio krivice te traži krivca u kojeg će uperiti prstom. Činjenica je da i dalje on bira momčad, da on provodi neku nogometnu filozofiju i da je na njemu da izvuče maksimum iz onoga što ima.
Njegova svaka rečenica je izgovorena uz toliko patnje i nemoći da ispada uspjeh to što je klupski autobus došao do drugog dijela Londona na gostovanje kod Chelseaja. I to je karakteristika koja prati Contea neko vrijeme. On ne smije klupski neuspjeh prikazati i kao svoj neuspjeh već opsesivno čuva sliku sebe kao trenerskog majstora. “Vi ste loši, a ne ja” je suma njegovog razmišljanja.
Iako nije dobio željene igrače, Romero, Bentancur, Richarlison, Sarr, Kuluševski, Bissouma, Perišić, Danjuma i Porro su sasvim respektabilna skupina igrača od kojih se nešto može napraviti. Problem koji Conte i klub imaju je taj što je Conte pokazao da njegov nogomet ne poznaje plan B.
Forsira iste igrače, istu filozofiju, iste taktičke postavke, a to mu ne donosi tražene rezultate. Sjetimo se, za Tottenham se nakon ljetnog prijelaznog roka pričalo kako u ovoj sezoni mogu doći bliže naslovu prvaka nego ikada prije. Trenutno, visi i to 4. mjesto.
Od kreacije do bunkera
Nije Tottenham bio bez razloga ove sezone favoriziran. Prošle su sezone uz Liverpool i City bili jedini klub s više od 100 kreiranih velikih prilika u sezoni te su bili najbolja ekipa lige po pitanju presinga na sredini terena. Rezultiralo je to brzim akcijama za Kanea i Sona na kojima je Tottenham živio.
Sada, ekipa nije ni blizu toga. Osmi su po broju velikih prilika, deveti po posjedu, jedanaesti po broju uspješnih driblinga, sedmi po udarcima te šesti po točnim dodavanjima čemu više doprinose dodavanja unatrag nego ona progresivna.
Conte svoju igru često postavlja kao Simeone kad traži pobjedu od 1:0 za Atletico pa tako čak 13 klubova u ligi brže osvaja loptu nego li Tottenham. Unatoč svojoj defenzivnoj postavci, Tottenham je među 5 najgorih klubova po postotku uspješnih startova na loptu, a samo 3 kluba u ligi radi više obrambenih grešaka od njih. Samo jedan klub u ligi ima više dodira s loptom u svojoj trećini što je u kombinaciji s prijašnjim informacijama indikativno.
Igrati takav nogomet je sasvim legitimno. Uostalom, da je ostvario bolje rezultate, navijači Tottenhama ne bi uputili ni riječi kritike. No, sa saznanjem da je igrao atraktivniji nogomet krajem prošle sezone i da bi ga baš takav nogomet ovoga puta mogao spasiti, navijači imaju pravo biti ljuti.
Rješenje je očito
Levy je definitivno čovjek u čijem smjeru treba gledati kada pričamo o sezonama bez trofeja, no Conteovo predstavljanje samog sebe kao čudotvorca koji je iz ove ekipe izvukao više nego bi itko drugi mogao prelazi granice. Arsenal je uz jednake financijske uvjete i goru prošlosezonsku poziciju danas borac za naslov prvaka.
Ukoliko Conteu već igrači i uprava predstavljaju toliki problem, a ukoliko Levy uistinu ne želi dovesti igrače koje ovaj traži, onda rastanak nije opcija već nužda. A to je ujedno i podsjetnik da se niti Conte niti Tottenham nisu nimalo promijenili.
