Završnica UEFA Lige prvaka brojne ljubitelje nogometa asocira na epske borbe klubova koji traže svoj put do finala. Po očekivanjima mnogih takva je trebala biti i utakmica Arsenala i Real Madrida na Emirates stadionu. Skoro sat vremena igre je i bila prava šahovska partija u kojoj su se pažljivo tražile rupe u sistemu protivnika.
Ispostavilo se da ti neki tehnički detalji i taktička nadmoć nisu uvijek potrebni kada imaš igrače svjetske klase u svojoj ekipi. Declan Rice ukrao je sva svjetla pozornice na ovoj utakmici tako što je postigao dva fenomenalna pogotka izravno iz slobodnih udaraca kojima je odveo svoj tim do pobjede od 3-0.
Taj elan i poletnost koji je mladi engleski veznjak donio svojoj ekipi dodatno joj je pomogao da izvede plan igre protiv dezorijentiranog Real Madrida koji je mislima bio svugdje, samo ne u Londonu u toj večeri.
Real se postavio na rizičnu igru bez pravog opravdanja
Carlo Ancelotti tijekom cijele sezone pokušava prilagoditi svoju momčad prema suparniku i problemima koji mu nastaju zbog ozljeda. Ovaj put se očito previše zaigrao jer ostavio previše prostora Arsenalu. Visoko je podigao zadnju liniju koju su činili samo Raul Asencio i Antonio Rüdiger.
Federico Valverde i povratnik David Alaba činili su bekovski par te su imali slobodu odlaska u širinu. Real je taj prostor pokušao nadoknaditi spuštanjem Luke Modrića i Eduarda Camavinge ispred stopera, no to u konačnici nije ponudilo ništa Madriđanima koji su ostali jako sterilni prema naprijed. Napadi u posjedu su im se svodili promjenu strana i teške dubinske lopte.
S tako visoko postavljenom momčadi koja nije pravila razliku na terenu, otvarao se rizik brzih protuudara. Arsenal je u njih često izlazio te je općenito preko krila stvarao najviše prilika. Real je u ovoj utakmici primio tri gola, a njegova dva stopera su kombinirano ušla u samo tri duela kroz cijelu utakmicu. Mikel Arteta se maksimalno fokusirao na iskorištavanje oslabljenih bočnih pozicija.
Arsenal je uvijek imao igrača više
Bukayo Saka vratio se u početni sastav nakon dugo vremena izbivanja te je odmah i zasjao na najvećoj pozornici. Bez većih problema osvojio je tri od tri duela na tlu, upisao jedno ključno dodavanje i jednu kreiranu veliku priliku, Na prvu podatak da ima jedan od devet točnih centaršuteva bode u oči, ali u realnosti nije toliko strašno.
Saka je u više navrata ušao iza leđa obrani Reala te odigrao dobre prizemne lopte prema sredini na koje bi svaki put netko za malo zakasnio. Madriđani nisu imali pravoga odgovora za krilnog napadača. Uvijek bi pronašao prostor i priliku da bude opasan radi odličnih ofenzivnih rotacija koja se u “trokutu“ radili on, Martin Odegaard i Jurrien Timber na desnome krilu, dok im je Thomas Partey bio svojevrsni osigurač u pozadini.
Engleski doprvaci također su se sjajno postavili prema nazad. Kako je ranije spomenuto, Real je bio pretežito bezopasan. Nije stvorio nijednu veliku priliku, a od devet upućenih udaraca samo su tri bila unutar okvira gola.
Velike zasluge za to idu kompaktnoj i neprobojnoj obrani Arsenala. Uvijek su dvojica igrača u okomitoj liniji bili vrlo blizu jedan drugome kako bi smanjili mogućnost ubacivanja igrača u međuprostor te kako bi uvijek bili spremni iskočiti na suparnika s loptom u nogama. Nije pomoglo gostima ni to što su previše fokusirali napade u zadnjoj trećini preko situacija jedan na jedan.
Myles Lewis-Skelly osvojio je četiri od sedam duela na tlu, dok je Timber na drugoj strani imao šest od 11. Kakav god pristup imali, teško je zamisliti da bi se Real dobro proveo protiv ovako dobro postavljene zadnje linije.
Real je bio zbunjen i izgubljen cijelu utakmicu
Ancelotti je jasno htio prepustiti loptu Arsenalu koji svakako pretendira na visok posjed lopte svaku utakmicu. Cilj je bio, ili barem trebao biti, navući protivnika i potom ga kazniti preko hitrine i okomitosti koju napad Reala pruža. Do toga se teže dolazilo jer je Arsenal prelako izlazio prema naprijed i prelako držao posjed visoko od gola.
Arsenal je, kao gore navedeni primjer pokazuje, imao prostora za siguran izlazak prema naprijed. Vinícius Junior i Kylian Mbappé bili su jedini igrači koji su izlazili u visoki pritisak, ali su bili preblizu jedan drugom. Nisu ugrozili ni Davida Rayu ni bekove dok je ostatak momčadi Reala bio previše povučen da zasmeta izgradnji igre domaćina.
Razlog tome je taj što je Ancelotti imao namjeru zakrpati rupu u sredini, odnosno, onemogućiti priliku Arsenalu za lagano prvo dodavanje kroz sredinu. Arteta se na taj detalj prilagodio tako što je Lewis-Skellya prebacio iz sredine na bočnu poziciju i tako anulirao već slabu prvu liniju pritiska Reala. Arsenal je ponovo mogao lako izaći naprijed u par dodavanja, a Real nije mogao koristiti svoje najjače oružje.
Kako na jednom, tako i na drugom kraju terena. Real je velik dio susreta proveo stjeran u svojih 16 metara u kojima se branio prilično kaotično. Arsenal je bez straha išao prema naprijed te konstantno imao puno “tijela“ u suparničkom kaznenom prostoru.
U tim situacijama Real je bio vidno zbunjen jer su se igrači topnika mogli, poput kraljice u šahu, kretati gdje kod i koliko god su htjeli. Uvijek je barem jedan igrač bio sam u poziciji izuzetne opasnosti.
Tako je Arsenal uhvatio Real na krivoj nozi i kod trećeg pogotka. Nakon dobrog izlaska prema naprijed i nekoliko dobrih kombinacija, Mikel Merino je iskoristio kaos u glavama obrambenih igrača te se brzom kretnjom oslobodio na potpuno neometani udarac s ruba kaznenog prostora. Nakon tog trenutka bila je jasno na licima igrača Reala da samo žele da ta patnja završi.
Ima li Real u sebi još onih magičnih predstava?
Real iz godine u godinu radi nevjerojatne pothvate u Ligi prvaka. Toliko puta se vratio iz mrtvih da su se ljudi navikli na to i danas samo kažu “Real je Real“. Ipak, vratiti se iz ovoga ne bi bilo čak ni realovski, već nadljudski.
Istina, bilo je i prije jako teških situacija, ali rijetko kad je Real odigrao ovako lošu utakmicu, bez pravog smisla u igri i bez samopouzdanja. Arsenal je zasluženo jednom nogom u polufinalu, a samo ga jedna od najboljih utakmica bilo kojeg kluba u moderno doba može spriječiti da prebaci i drugu nogu.
