Kada se prisjetimo nekih prethodnih utakmica Arsenala i Bayerna teško je bilo gledati na ovu kao da je Arsenal favorit. U posljednja tri navrata, iako su zadnja dva od tri odigrana još 2017., je Bayern slavio identičnim rezultatom – 5:1. Duhovi prošlosti su ostali zakopani jer trenutni Arsenal i trenutni Bayern nemaju veze s onima od prije sedam godina, no neki drugi duhovi su se ipak privremeno ukazali. Oni neiskustva, a pomalo bizarno i nonšalancije, Artetine momčadi.
Susret je doduše započeo onako kako su kladionice, analitka i recentna forma sugerirali. Arsenal je dominirao terenom te je bio osjetno brža, tehnički potkovanija, agresivnija i jednostavno moćnija momčad. Svaki njihov korak na terenu je dokazivao da gledamo susret u kojem se sastaju ekipa koja pored strahovite konkurencije može osvojiti englesku ligu, i ekipa koja unatoč godinama dominacije i financijske moći zaostaje miljama od prvog mjesta, a možda čak izgubi i drugo. Osjećaj je to koji je trajao tek 18 minuta.
Arsenal je djelovao na terenu toliko samopouzdano da je graničilo s opuštenim i samodopadnim. U jednom takvom trenutku je David Raya nepotrebno istrčao na jednu loptu i unio nemir svojoj defenzivnoj liniji. Gabriel zbog toga ima problema s predajom lopte, a Leon Goretzka probija sredinu i to manevrom pored Declana Ricea te upošljava Sergea Gnabryja koji bježi svom čuvaru i zabija gol.
Taj jedan segment kao da je Arsenalu označio dobrodošlicu u četvrtfinale Lige prvaka, u fazu elitnog klupskog natjecanja koju ovi igrači unutar ovog sustava nikada nisu igrali. U tom trenutku je bilo jasno da će Jakub Kiwior imati teži posao nego li ga zna imati u ligi, da se Gabrielova pomračenja uma mogu brzo i lako kazniti, da jednostavno nitko nema pravo na pogrešku, čak ni ako je s druge strane protivnik koji je nedavno posramljen u svojoj ligi. Taj protivnik, pa čak i najmlađi igrači unutar te ekipe, je u ovakvim situacijama već bio.
Ubrzo nakon gola je Arsenalova atmosfera prešla iz samopouzdane u paničnu. Bayern je bio u situaciji u kojoj se ne nalazi taktički često, no koja im je za stanje na terenu savršeno odgovarala. Arsenal je preuzeo posjed, a gosti su imali jednostavni plan brzih, direktnih i vertikalnih napada preko Jamala Musiale, Gnabryja i Leroya Sanéa. Tu je od pomoći dakako bio i Harry Kane koji zna biti optimalni pivot za njihovo proigravanje.
Uslijedio je trk Sanéa koji je doveo do prekršaja Williama Salibe u kaznenom prostoru i penala Kanea za vodstvo, a umalo je Sané mogao iskoristiti još jednu takvu tranziciju da se nije spetljao pred Rayom u situaciji jedan na jedan.
Dok Arsenal nije znao što će s loptom izgledajući preplašeno, Bayern je tražio te sporadične trenutke kao što su neke ekipe u Bundesligi često tražile protiv njih. Sama činjenica da je Thomas Tuchel prihvatio tu ulogu iako mu ona nije uobičajena također govori puno o tome koliko je Liga prvaka drugačija zvijer od domaće lige.
Međutim, Arsenal i Arteta su ipak pokazali nešto bitno, a to je da u ekipi postoji visoka razina zrelosti i da je psihološki ova momčad spremna za velike stvari. Unatoč problemima zadnje linije u prvom poluvremenu, kao i naknadne nesposobnosti probijanja Bayernovog bloka, Arteta je ipak pronašao rješenje.
Arsenal je momčad s jednom od najširih klupa u Europi, a Arteta je više puta pokazao da gotovo svim momcima na klupi vjeruje. Uostalom najbolji dokaz je i postavljanje Kiwiora kao prvog beka momčadi već neko vrijeme. U ovoj situaciji je prepoznao u Gabrielu Jesusu i Leandru Trossardu igrače koji mogu donijeti promjenu na terenu.
Uz to, Arteta nije radio zamjenu poziciju za poziciju, već je iz momčadi izvadio Jorginha, promijenio strukturu momčadi i namjeravao pokazati Bayernu da nisu bezveze bili postavljeni kao blagi favorit. Jesus je izveo čaroliju u kaznenom prostoru, a Trossard je pogodio za 2:2. Iako se radilo o brilijantnom individualnom potezu, bilo je jasno po govoru tijela ekipe koliko su dobro te promjene utjecale na njihovu igru.
I to ne samo njihove, već i ona kada je ušao Oleksandr Zinchenko koji je s loptom u nogama bio od kudikamo veće pomoći nego li je to bio Kiwior. Iako je njegovo uvođenje moglo biti problematično jer se trkom možda ne bi mogao nositi s krilnim napadačima Bayerna, Arteta je preuzeo tu odgovornost.
Uslijedila je kasnije stativa Kingsleyja Comana, kao i bijeg Bukaya Sake koji je pokušao iznuditi jedanaesterac u posljednjoj sekundi susreta, no te situacije, kao i ovaj gol za izjednačenje i zamjene prije njih, su zbroj elemenata koji kroje iskustvo ovog novog Arsenala. Kao što je ova momčad zrelija za jedan teški dvomeč s Portom i prolaz dalje preko jedanaesteraca, sada je zrelija i za ovaj susret.
Igrački i taktički Arsenal ima sve postavljeno kako bi trebao, filozofija kluba je uspješno skrojena, a nakon onog dvomeča s Portom i ovog susreta s Bayernom su pokazali i da su mentalno spremni na sve što im donosi borba na dva fronta. Pokazali su i da su sposobni prikupljati to iskustvo i time graditi klub koji opet može biti ozbiljna europska sila. Zbog toga na njihov odlazak na Allianz Arenu ne treba gledati kao na nemogući posao jer nisu ostvarili rezultatsku prednost kod kuće, već na potencijalni idući korak njihove evolucije.
