
U subotu navečer završilo je još jedno izdanje Plava Laguna Croatian Opena koje je dobilo novog pobjednika. Talijan Luciano Darderi svladao je Španjolca Carlosa Tabernera rezultatom 6-3, 6-3 i prvi put podigao trofej u Istri. 23-godišnjak je tako nastavio sjajnu formu iz Švedske te potvrdio da se radi o ponajboljem mladom talijanskom tenisaču.
Darderiju je to četvrta ATP titula u karijeri, a osvojio ju je na kiši natopljenom terenu. Vremenske prilike su u finalu bile izazovne, a slično se može kazati za samu uvertiru u turnir koja je organizatorima donijela brojne probleme.
ATP Umag nije imao sreće ove godine
Kada je najavljeno novo izdanje turnira, kreirani su plakati s četvoricom tenisača na naslovnici; braniteljom naslova Franciscom Cerundolom, Stanom Wawrinkom, Hubertom Hurkaczom i Stefanosom Tsitsipasom. Na kraju su samo dvojica s plakata i stvarno došli u Umag, a i to nisu bila jedina otkazivanja u posljednji tren.
31. igrač svijeta Tallon Griekspoor otkazao je zbog ozljede, miljenik publike Fabio Fognini se odlučio umiroviti nakon Wimbledona, a turnir parova, koji je imao impresivna imena, ostao je u konačnici i bez Ivana Dodiga i Jamieja Murrayja jer se Britanac razbolio neposredno prije početka prvog meča na natjecanju.
Stoga je turnir ostao bez podosta velikih imena oko kojih se trebala graditi cijela teniska priča, ali publika je i dalje bila tu. Na finalu je stadion, unatoč velikoj kiši, bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a malo stolica je ostalo prazno i na polufinalnim susretima. Oborene su brojke po pitanju gledanosti, nagradnog fonda, prodaje karata i prihoda, a sve se to dogodilo s finalom koje je manje atraktivno od prijašnjih u kojima smo gledali velikane kao što su Lorenzo Musetti, Carlos Alcaraz, Jannick Sinner, Wawrinka itd.
Turnir koji nadmašuje granice tenisa
Stoga se nameće pitanje; Kako je moguće da je posjeta bila dobra, a većina zvijezdanih igrača uopće nije ni došla? Odgovor se zapravo nalazi van terena, jer sami turnir je veći od tenisa.
Iako su Stadion Goran Ivanišević i tereni kojima je okružen fokalna točka cijelog događaja, ATP Umag se izdvaja po tome što oko sebe ima paletu sadržaja koja izdvaja turnir od svih drugih. Na tenis se nadovezuje golemi gastronomski i glazbeni sadržaj, a ove godine su organizatori apsolutno briljirali u tom aspektu.

Umag je i ove godine imao kombinaciju domaćih i stranih izvođača koji su privukli mnogobrojnu publiku. Od Maje Šuput i senzacije s Eurosonga Baby Lasagne pa sve do Stevea Aokija koji je jedan od najpopularnijih izvođača na elektronskoj glazbenoj sceni, Umag pruža iskustvo koje teško može replicirati neki drugi turnir na ATP 250 razini. Kada u posljednjem meču večeri gledate Wawrinku kako igra protiv Damira Džumhura, a zatim samo par sati kasnije vidite kako legendarni Švicarac pred prepunom publikom s Aokijem gađa fanove tortom, dobijete doživljaj koji se rijetko događa u teniskom svijetu.
Podloga za mlade Hrvate te pogled u budućnost
Umag je također nastavio davati priliku mladim hrvatskim tenisačima. Dino Prižmić je drugi put u karijeri došao do četvrtfinala ATP turnira, a oba plasmana su došla u Umagu. Iako je poražen od Darderija, prvi set tog meča te većina susreta protiv Nikoloza Basilashvilija pokazali su da Prižmić itekako ima potencijala u budućnosti biti konkurentan u vrhu elitnog tenisa.
Luka Mikrut, Matej Dodig i Mili Poljičak su dobili priliku u pojedinačnoj konkurenciji te u parovima i tako dobili iskustvo natjecanja na razini višoj od Challenger turnira. Dodig je s Ninom Serdarušićem bio jako blizu da napravi senzaciju i izbaci Manuela Guinarda i Romaina Arenoda, ali sjajna francusko-monegaška kombinacija je na kraju ipak prošla te osvojila turnir.
Organizatori su tako poslušali želje hrvatskih navijača koji su htjeli više domaćih predstavnika, a svi navedeni su također mladi talenti za koje se nadamo da mogu nastaviti niz perspektivnih igrača koji su svoje prve uspjehe ostvarili upravo u Umagu.
Priliku je dobio i Niels McDonald, juniorski osvajač Roland Garrosa, a iduće godine se organizatori nadaju da mogu privući više elitnih igrača. Olimpijske igre 2024. su donijele velika imena u Umag jer je turnir bio odlična priprema prije odlaska u Pariz, ali činjenica je da zemljani turnir krajem srpnja nije atraktivan tenisačima koji u to vrijeme gledaju prema SAD-u i tvrdoj podlozi.

Stoga će od iduće godine turnir biti organiziran sredinom srpnja što je nešto povoljniji termin, ali i dalje ostaje dojam da bi promjena podloge u Umagu bila veliki iskorak u pravom smjeru. Toga su svjesni i igrači te organizatori koji imaju želju postaviti tvrdu podlogu u Umagu, ali ostaje za vidjeti mogu li nagovoriti ljude iz ATP-a na takav potez.
Ako bi se takvo nešto realiziralo, turnir u Umagu bi postao uvjerljivo najkvalitetnije natjecanje na ATP 250 razini. Međutim, 35 godina turnira u Umagu pokazuju da se i u ovakvim uvjetima može napraviti atraktivan sadržaj koji nadmašuje granice sporta. Mnogi su prije bili skeptični oko jedinog hrvatskog ATP turnira, ali Umag je pokazao da se može snaći i kada ne ide sve po planu te da u njegovom slučaju teniski teren nije jedini faktor za stvaranje zanimljivog tjedna koji privlači brojne ljude.