Zvali su ga Dave. Ne, ne radi se o Nicholas Lyndhurstu koji je u seriji “Mućke” tumačio ulogu Rodney Trottera, kojeg je Trigger zvao “Dave” jer nije mogao upamtiti njegovo pravo ime. Radi se o nogometašu koji je sličnu sudbinu doživio od strane navijača Chelseaja koji su imali problema s izgovorom njegovog prezimena. “Dave” je jednom prilikom u izjavi novinaru Garry Hayesu rekao da mu to ne smeta i da mu je čak simpatično kada ga tako zovu. On je Cesar Azpilicueta.
Nogometno odrastanje
Nogometni put počeo je u Osasuni gdje se preko druge momčadi nakon svega dvadeset i sedam nastupa probio do prve ekipe. Izazovi La Lige i okršaji protiv igrača kao što su Marcelo, Ronaldinho, Simao i Maxi Rodriguez nisu davali previše prostora za adaptaciju. Trebalo je biti odmah na visini zadatka. Brojka od devedeset i devet nastupa je bila potvrda da je spreman igrati na najvišem nivou. Konstantna ponavljanja sprinteva dugih dionica dala su nam do znanja da ima “čelična pluća”, a preferiranje igre kratkog te brzog dodavanja ga je činilo dodatnom opcijom u “trokutu”.
Usputna luka l’Olympique de Marseille
Surova borba za opstanak u La Ligi nije bila ono čime bi se Cesarove sportske ambicije zadovoljile. Vrijeme je bilo za iskorak nakon pune tri sezone prvoligaškog nogometa. Budući da vrh lige nije trznuo po pitanju transfera, put ga dovodi na jug Francuske. Dolazi u Marseille gdje navijači ne praštaju dvije loše utakmice za redom.
Dugi post za trofejima povijesnog velikana drži u stalnoj napetosti. Sezonu prije dolaska Španjolca uzimaju titulu prvaka nakon osamnaest dugi godina. Ambicije sredine narasle su preko noći ne uzimajući u obzir da u prijestolnici dolazi do povijesnog trenutka za PSG. Promjena vlasništva koja znatno mijenja snage u Ligue 1.
Kako je igrački sazrijevao tako se otkrila njegova polivalentnost s kojom je mogao pokrivati bilo koju poziciju te je svojim trenerima davao širinu i taktičku lepezu rješenja. Također, stil kojim se igra u Ligue 1 ga je očvrsnuo u duelima te pripremio za ono što slijedi dalje u njegovoj karijeri.
London calling
Povijest se ponavlja. Dolazak u klub nakon velikog trofeja. Chelsea je aktualni europski prvak, a Cesar prvi puta nije glavna opcija na desnom beku, već ima opaku konkurenciju u vidu prekaljenog Branislava Ivanovića. Uslijedila je mizerna minutaža jer je bilo gotovo nemoguće tada istisnuti jednog od najboljih igrača na svijetu na toj poziciji.
Dave taj period koristi za učenje te prilagodbu. Ivanović je pogotkom protiv Benfice u finalu Europa Lige doživio svoj vrhunac, no tada je bio već prebačen na poziciju središnjeg branica s obzirom na to da su mu fizikalije počele opadati. Otvarao se prostor za Cesara koji ga je objeručke prihvatio i zacementirao se na desnoj strani obrane. Međutim, glamur kakvog je davao Dani Alves ili kakvog pruža danas legitimni nasljednik dojučerašnjeg kapetana, Reece James, nisu ono po čemu se pamti ostavština Azpilicuete.
Zapravo sam na kvalitete ovog momka iz Pamplone bio osobno upozoren nakon prve sezone u Chelseaju. Bila je to utakmica UEFA superkupa u Pragu sad već odmakle 2013. godine. Dan ranije sam stigao na utakmicu te sam otkrivajući čari češke prijestolnice naletio u jednoj od pivnica na obješenu španjolsku zastavu na kojoj je bio bik te je ispod pisalo Cesar. Prazno mjesto ostavljeno pored taman je odgovaralo dimenzijama moje zastave te sam privezao svoju pokraj znaka podrške Španjolcu. Nekako se dogodilo da smo odlazili u isto vrijeme vlasnik zastave i ja, a on mi je u tom trenutku pokušao objasniti tko je zapravo Cesar.
Rekao mi je da se radi o igraču koji će postati legenda kluba, ali da će to učiniti na način koji je obrnut od pravca u kojem se nogomet kreće. Bez ikakve pompe, bez ikakvog marketinga, tvrdio mi je da će u godinama pred nama dokazati svu svoju moć isključivo na terenu.
U razgovoru smo se još dotakli toga da je Cesar igrač kojeg nije krasila velika karizma. Kada se sada osvrćem na to, razumijem što mi je Španjolac htio reći. Cesarova karijera bi u očima javnosti možda djelovala impozantnije da se želio više isticati. Međutim, sve što je on htio je bio rad.
Podsjeća ta čitava priča, ali i njegova karijera na onu Argentinca Zanettija. Polivalentnost, oranje po terenu, rad bez pogovora i nogomet bez prevelike pompe. Razlika je doduše što je legendarni kapetan Intera praktički ikona svjetskog nogometa dok je Španjolac tek miljenik plavog dijela Londona. Upravo se Inter povezivao kao nova destinacija u karijeri, međutim odlazak u “ratnički” dio Madrida upravo je ono što Cesaru treba. Opala je snaga, opala je brzina, jednostavno nije više na nivou koji je potreban za Premier ligu.
Počeo je gubiti bitku s prirodom, a to se pogotovo vidi kada uzmemo u obzir koliko je pozicija koju on drži evoluirala. Iako je priroda učinila svoje, rijetki pratitelji nogometne igre se neće složiti s tezom da je upravo kupovina ovog igrača jedan od najboljih kupovina ikada za plavce iz Londona. Klub kojeg krasi raskalašenost u prijelaznim rokovima je tada, gotovo pa potiho, za svega sedam i pol milijuna, doveo jednog od svojih najboljih igrača novijeg vijeka.
