Po prvi puta još od sezone 1998/1999. je Barcelona osvojila naslov španjolskog prvaka bez Lionela Messija u svojoj ekipi. Sa statistički najboljom obranom u povijesti lige, Barcelona je četiri kola prije kraja matematički osigurala naslov. Po osvajanju naslova se očekivalo da će na ulicama odzvanjati ime Xavija, Lewandowskog, Pedrija ili Ter Stegena, međutim najglasniji su povici bili: “Messi, Messi!”
Predsjednik kluba Joan Laporta je u medije plasirao izjavu kako će napraviti sve u svojoj mogućnosti da Messija vrati u Barcelonu što je bilo dovoljno za euforiju na ulicama. Messijev odlazak iz kluba nije protekao onako kako su navijači željeli. Bilo je tu emocija, ali niti približno onoliko koliko bi ih bilo da je odlučio okončati karijeru u Barceloni, umjesto odlaska u PSG.
Naslov prvaka je dao Laporti za pravo da obznani javnosti kako želi Messija natrag, što je populistički najbolji potez koji je mogao napraviti. Sam nogometni aspekt je zanemario te je pravo pitanje: što Barceloni uopće Messi može donijeti?
Sukob filozofija
Pitanje postavljeno na takav način nije usmjereno kako bi omalovažavalo nogometaša kojeg većina svijeta smatra najvećim u povijesti. Messi je bio najbolji igrač Svjetskog prvenstva u Kataru, redovito je najbolji igrač na terenu u Ligue 1 te svako malo podsjeti da i sa svojih 36 godina zna određene stvari na terenu izvoditi bolje nego bilo tko drugi. Ono što stvara problem s potencijalnim povratkom u Barcelonu je izravni sukob njegove igre i igre koju je postavio Xavi ove sezone.
Vrlo je vjerojatno da bi dolazak Messija podigao kreativne brojke Barcelone na još viši nivo. Barcelona bi najviše voljela kada bi se to odrazilo na europskim utakmicama gdje je njihov prosjek stvaranja opasnih prilika bio niži od onog ligaškog. Gledajući razliku koju Messi može donijeti individualnim potezom, donosi se zaključak da bi upravo njegov povratak Barcelonu vratio na poziciju europske sile sposobne boriti se za kontinentalni naslov. Međutim, gledajući strukturu Xavijeve igre se stvari ipak mijenjaju.
Xavi u Barceloni poprilično jasno provodi filozofiju Juego de Posicion. U nedostatku boljeg izraza, nazivati ćemo to kroz tekst pozicijska igra. Bilo da se radi o formaciji 3-2-2-3 ili 2-3-5, Xavi je u Barceloni postavio striktna ograničenja svakom igraču na terenu te je shematika njihova napada jasno strukturirana.
Barcelona se kroz ovu sezonu potpuno prilagodila Xavijevoj filozofiji pa ih možemo vidjeti u fazi obrane kako stoje jako usko te kako se pri osvajanju lopte u samo nekoliko dodavanja njihov sistem pretvara iz takvog oblika bloka u igru koju vidimo na slici.
Ubacivanje Messija u takav sistem igre bi bilo problematično jer on više nije naviknut na igranje pozicijske igre, pogotovo ne u sistemu kakvog sada postavlja Xavi. Messi u PSG-u, ali i Scalonijevoj Argentini, ima puno slobodniju ulogu što se tiče kretanja na terenu. Od njega se očekuje da zbog svoje nogometne genijalnosti i intuicije na terenu radi ono što on misli da je najpametnije. Takvu slobodu trenutno u Barceloni nema niti jedan igrač i davanje iste Messiju bi bilo narušavanje sistema s kojim je Xavi osvojio naslov prvaka i na koji su se njegovi igrači navikli. Proći ćemo kroz pozicije i uloge koje Messi može igrati unutar ove Barcelone i tako razaznati što donose, a što odnose u igri.
Krilo, napadač ili veznjak?
Ukoliko Messi bude postavljen na desnog krilnog napadača, kao što je to nekoć bio u Barceloni, se javlja nekoliko problema. Prvi je onaj defenzivni jer se u ovom Xavijevom sistemu od desnog krila ipak očekuju spuštanje u obranu. Daleko od toga da su trenutne opcije u Barceloni jako disciplinirane na toj poziciji, no s Messijem bi to bio još veći problem. Problem bi svojevrsni bio i napad jer znamo da Messi ima tendenciju ulaska u sredinu te je upitno koliko bi on mogao držati širinu u pozicijskoj igri kao što to radi primjerice Raphinha. Formacija i filozofija se tu mogu promijeniti ukoliko bi Barcelona imala dva potpuno različita beka nego li ih ima sada. Kada bi u klubu postojao ofenzivni desni bek koji bi išao naprijed i davao širinu ekipi kao što to radi Balde na lijevoj strani sada, bi to možda imalo smisla. To pak otvara pitanje treba li Barceloni novi lijevi bek koji će igrati povučenije s obzirom na to da sada desni ide naprijed, ili će i Balde također ići visoko, a niže će se spustiti jedan od veznjaka. Uvođenje Messija na desno krilo mijenja strukturu i uloge igračima, a uz to izbacuje iz ekipe Raphinhu, potencijalno i Dembelea.
Postoji varijacija u kojoj Messi u ovoj ekipi može igrati na poziciji centralnog napadača, točnije kao lažna devetka, što bi nas vratilo u vrijeme Pepove Barcelone, no tu je problem poprilično jasan. Robert Lewandowski ne može u ovom sustavu funkcionirati niti na jednoj drugoj poziciji osim na onoj centralnog napadača i dovođenje Messija na tu poziciju bi značilo da Lewandowski sjedi na klupi. Napraviti to prvom strijelcu lige bi bilo suludo.
Time dolazimo do najlogičnijeg rješenja, no koje također sa sobom donosi probleme, a to je postavljanje Messija u desni half-space.
Ovaj sistem donosi nekoliko pozitivnih stvari za Barcelonu. Time se otvara dodatan prostor za desno krilo jer bi Messi zasigurno postao glavna preokupacija braniča koji drže tu stranu, a uz to postavlja Messija u zonu u kojoj igra najbolje i iz koje uvijek može opasno pucati ili podvaliti loptu bilo za Lewandowskog, bilo dijagonalno prema Baldeu.
Problem u ovom slučaju bi bio izostanak intenziteta. Visoki intenzitet je trenutno glavna karakteristika ove mommčadi, a on dolazi dobrim dijelom zbog igrača kojem je ta pozicija namijenjena, a radi se o Pedriju. U idealnim uvjetima, Gavi i Pedri bi trebali biti igrači koji zauzimaju pozicije u lijevom i desnom half-spaceu, a oni su pokazali kroz ovu sezonu da savršeno funkcioniraju u toj strukturiranoj pozicijskoj igri koju postavlja Xavi. Znaju savršeno dobro gdje i kada trebaju ići u presing, kao i kada se treba povući u niži i uski blok. Također se postavlja i pitanje kako će taj sistem u vezi izgledati bez Busquetsa iduće sezone.
Messi bi u tom slučaju trebao postati igrač koji će se držati Xavijeve šprance, koji neće lutati sa svoje pozicije te koji će igrati izuzetno disciplinirano u obrani i time prihvatiti da je dio jednog organizma. Time se postavljaju dva pitanja: Može li Messi tako uopće igrati te anulira li takva igra njegove igračke vještine? Treba imati na umu da je Barcelona u top 5 momčadi Europe po tome koliko visoko im stoji obrana te da su u top 5 po PPDA-u, odnosno koliko malo dodavanja dopuštaju protivniku prije nego li im presingom oduzmu loptu. Iako nije nemoguće, jako je teško zamisliti kako Messi upada u taj sustav i prati sva ta pravila.
Oduzimanje mjesta Pedriju i Gaviju bi pak označilo i svojevrsnu pauzu u njihovom razvoju. Iako je nesumnjivo da obojica mogu naučiti jako puno od Messija, garantirano mjesto u prvih 11 te prirodni razvoj kroz igru se čine ipak kao bolja opcija. Barcelona je ipak treća najmlađa ekipa lige i jasno je da Xavi želi razviti mlade igrače unutar svoje filozofije.
Na kraju dolazimo i do financijske strukture te transfer politike kluba. Dobro je poznato da Barcelona muku muči s registracijom igrača i da trenutno ne znamo kakvo će biti stanje u klubu što se tiče financija. Messi bi se morao odreći visoke plaće, a možda čak i igrati za minimalac ako se Barcelona misli pojačati na drugim pozicijama.
Barcelona se raspitivala za usluge Gundogana i Bernarda Silve još i prije nego li je Busquets odlučio napustiti klub te je sada sigurno kako će tražiti igrače za sredinu terena. Interes su pokazali i za mladog napadača iz Brazila, Vitora Roquea, ali i za Yannicka Carrasca. Dolazak Messija te plaća koju će potencijalno zarađivati uvelike utječu na svaki od tih potencijalnih transfera, dok će izuzetno bitno biti i razriješiti situaciju s Gavijem. Pred Barcelonom je puno posla, a Xavi ima priliku izgraditi europski kompetitivnu ekipu na zdravim temeljima. Koliko god bi povratak Messija odjeknuo nogometnim svijetom i potencijalno im čak i donio nešto toga dobroga, pogotovo u nekom nezgodnom susretu nokaut faze europskog natjecanja, za dugoročni uspjeh Barcelone se taj potez čini nepotrebnim.
