Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Barcelonino samouništenje

Sinoć je odigrana uzvratna utakmica četvrtfinala Lige prvaka između Barcelone i PSG-a u kojoj su Parižani kao gosti na Olimpijskom stadionu svladali domaćina rezultatom 4:1. Nakon prve utakmice u Parizu u kojoj su izgubili 3:2, momčad predvođena Kylianom Mbappeom je nadoknadila potrebnu razliku i kvalificirala se u polufinale gdje ih čeka Borussia Dortmund.

Početak susreta nije sugerirao da će PSG upisati ovako visoku pobjedu. Iako je PSG ograničio u prvih dvadesetak minuta posjed Barceloni tek na nekih 20%, njihovi napadi nisu pronalazili put pored dvostrukog bloka domaćih. U trenucima te defenzivne kontrole, Barcelona je stvorila i ozbiljnu ofenzivnu akciju koju je zaključila pogotkom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U 12. minuti je Lamine Yamal sjajno prihvatio loptu koju je poslao Ronald Araujo te je još jednom dokazao o kakvom se talentu radi. Kontrola lopte glavom, dribling pored Nuna Mendesa te u konačnici asistencija za Raphinhu su izvršeni na razini dostojnoj elitnih krilnih napadača.

Nakon postignutog pogotka je Barcelona češće preuzimala inicijativu i činilo se da Xavi ima rješenje za ono što mu je pripremio Luis Enrique. Međutim, nije mogao nikako utjecati na ono što će se dogoditi u 29. minuti.

Barcelonina obrana je u prethodnih nekoliko tjedana konačno podsjetila na onu prošlosezonsku. U šest uzastopnih utakmica u ligi nisu primili niti jedan gol, Napoli im je dao jedan te su primili dva od PSG-a od čega je jedan bio remekdjelo Ousmanea Dembelea. Taj niz nepogrešivosti, ili barem minimiziranja grešaka u obrani, je završio kada je Araujo poslao jedno riskantno dodavanje, a kasnije u namjeri da se iskupi za tu grešku radi još veću kada ruši Bradleyja Barcolu i dobiva crveni karton.

Trenutak je to u kojem je individualna greška potpuno urušila kolektiv. Barcelona je izgubila kompas i nizala je grešku na grešku što je omogućilo PSG-u da se vrati u susret. Čovjek koji je najviše uživao u ovom odnosu snaga je bio Vitinha.

Iako je i u standardnoj utakmici Vitinha jedan od najboljih veznjaka Europe ako gledamo kvalitete čuvanja posjeda, mijenjanja tempa igre te progresije kroz sredinu, u omjeru 10 na 11 je mogao potpuno pojesti protivničku vezu. U prvom poluvremenu je dao loptu za Barcolu koji je asistirao Dembeleu za 1:1, dok je početkom drugog pokrenuo napad koji će završiti umalo golom Fabiana Ruiza. U 54. minuti je upravo on sjajno pogodio kut mreže Barcelone za vodstvo 2:1 čime je okrunio svoju partiju.

Par minuta kasnije se kolaps Barcelone manifestirao i u obliku crvenog kartona za Xavija. U trenutcima kada je igračima potreban njihov trener na terenu, Xavi je dopustio iznervirati se na jednu poprilično bezazlenu odluku suca Istvana Kovacsa i zaradio je crveni karton. Za trenera koji je pred samu utakmicu izjavio kako je njihova snaga to što koriste glave i iskorištavaju maksimalno situaciju u kojoj se nalaze, je ovo bilo ponašanje koje je u potpunoj suprotnosti s tim stavom.

To nije doduše bio jedini Xavijev krimen, već se možemo vratiti i na prvo poluvrijeme te reakciju nakon crvenog kartona Arauju. Tada je Xavi izvadio Yamala kako bi u igru uveo Iniga Martineza kako bi zatvorio rupu u obrani. Bila je to taktički diskutabilna odluka.

U igri s 10 igrača je bitno imati igrača koji može iskoristiti maksimum u potencijalnoj tranziciji, a taj netko je definitivno Yamal. Unatoč svojim godinama, dečko je nekoliko puta dokazao da je najbolji dribler u ekipi. Tu se ne radi samo o tehnici, lucidnosti i potezima, već i o brzini, smjeru kretanja i načinu na koji vodi loptu.

Bila je opcija ne mijenjati nikoga te povući Frenkieja de Jonga na stopera, postojala je varijacija da se izvadi Pedri, no možda ona najočitija je bila vađenje Roberta Lewandowskog iz igre. Međutim, Xavi je upao u zamku. Lewandowskog nije htio vaditi iz igre jer bi to za igrača s tolikim iskustvom u ovakvim utakmicama bila uvreda.

Barcelona jednostavno do kraja susreta nije bila ni u situaciji da koristi nekakve duge lopte na Lewandowskog što je bila promišljena taktika, no bila je u nekoliko situacija u kojima bi joj Yamal savršeno odgovarao. Čak i iz defenzivnog aspekta nije bilo toliko problematično micati Yamala jer defenzivni parametri poput oduzetih lopti i blokiranih dodavanja pokazuju da je na svojoj poziciji u tim aspektima u samom vrhu Europe. Mendes je bez Yamala na toj strani mogao igrati bez straha i to se osjetilo na igri PSG-a.

Oni su pak svog krilnog napadača u ovom dvomeču iskoristili maksimalno, a radi se o Dembeleu. Nakon što je zabio fantastičan gol u prvoj utakmici, Dembele je zabio i ovoga puta te je izborio jedanaesterac.  to god da mislili o njegovoj dosadašnjoj karijeri i njegovom ponašanju na terenu i van njega, činjenica je da Dembele izuzetno talentiran, da ima nevjerojatan arsenal oružja i da ovisno o danu može biti najbolji igrač na terenu.

Kylian Mbappe je zabio gol s bijele točke, a kasnije je u jednom kontranapadu ni kriv ni dužan Mbappe zabio i svoj drugi gol za 4:1 što je bio konačni rezultat utakmice.

Barcelona je tako dobila ozbiljan udarac realnosti. Iako im se ždrijeb otvorio te su nakon pobjede na Parku prinčeva imali ozbiljna nadanja za prolazak u polufinale te eventualno finale s obzirom na protivnika koji bi ih tamo čekao, šire gledajući to još nije klub koji treba biti u samom vrhu.

Iako su prošle sezone osvojili naslov, oni su ustvari ove sezone krenuli u proces stvaranja neke nove Barcelone koju će nositi klinci iz La Masije. Nakon brojnih lutanja na tržištu i financijski izuzetno upitnih odluka, klub je konačno za temelje postavio one na kojima su već jednom izgradili europsku silu. Ono što moraju shvatiti, kao i njihovi navijači, je da taj proces kratkoročno ne mora nužno polučiti uspjeh, ali je filozofija na kojoj valja raditi na duže staze.

PSG-u se pak savršeno otvorio put ka tome da Mbappe u svojoj posljednjoj sezoni u klubu ode do kraja i da sva sila uloženog novca kroz ove godine napokon dobije validaciju u obliku trofeja Lige prvaka. Za taj cilj će se ipak morati još malo pomučiti, no indikativno je kako svoj „sad ili nikad“ trenutak vide kada su Mbappea okružili Vitinha, Barcola, Dembele i Zaire-Emery, a ne Lionel Messi i Neymar.

Enrique je čovjek s planom, no ne treba zaboraviti i da je sam sebi bio najgori neprijatelj nekoliko puta. Zbog njegovih postavki je PSG grupu prošao na temelju gol razlike, a i u prvom susretu s Barcelonom mu se zamjerao način na koji je koristio Mbappea. Dortmund će se nadati da se tako nešto ponovi, no realnost je da PSG ima dovoljno kvalitete da za oproštajni poklon Mbappeu uruče trofej koji im je konstantno bježao.

Komentari

Povezano