12. lipnja 2023., datum je koji će građani Italije teško ikada zaboraviti. Naime, preminuo je jedan od najkarizmatičnijih političara, odnosno osoba u povijesti talijanske Republike. Sviđalo se to nekome ili ne, Silvio Berlusconi bio je lik koji je u dobru i zlu utjecao na povijest Italije, Europe i svijeta. Čovjek je to koji, kad se za nešto odlučio, to bi i proveo te ostvari rezultate. Silvio je poduzetnik koji je promijenio način poimanja i bavljenja televizijom, lik koji je promijenio i povijest nogometa.
S njim su u nogomet došle važne investicije i korporativna organizacija. Berlusconi je u mnogočemu bio preteča, znao je vidjeti stvari prije nego što su se i dogodile. Zbog toga su ga često optuživali da je megaloman, da nije realan, ali rezultati Fininvest grupe, Mediaseta te potom i Milana, pokazali su da je bio u pravu.
Ući u njegov rad kao političara i premijera ne bi bilo na mjestu niti tema sporta, jer prevladalo previše subjektivnih prosudbi prevladalo, ovisno o tome s kojeg političkog pola polazite. Ali jednu stvar mu niti jedan glasač, bio on desničar ili ljevičar, neće moći oduzeti. Berlusconi je promijenio način shvaćanja politike, način upravljanja u politici ubacivši dijalektiku i načine činjenja stvari koje do tog trenutka nisu bile viđene.
🗣️ The story of an era ❤️🖤
🗣️ Berlusconi e il Milan, una storia meravigliosa ❤️🖤
#SempreMilan pic.twitter.com/lU8XGge7nE
— AC Milan (@acmilan) June 12, 2023
Njegove afere su bile brojne, vjerojatno ih je bilo i previše. Bio jedan od najprogonjenijih likova kako od strane talijanskog pravosuđa, tako i od samih novinara koji mu nikada nisu omogućili normalan život. U Berlusconijevom životu bilo je malo normalnog, a mogle bi se nabrajati brojne anegdote koje su njegovi najbliži suradnici ispričali u posljednja 24 sata, ali i tu bismo otišli previše u širinu. Jedno je sigurno, njegovim nestankom prestat će određeni način poimanja života u Italiji.
Ali, kako je Silvio Berlusconi postao ono što danas svi prepoznaju?
Prije svega, moramo se prisjetiti da je Silvio rođen u skromnoj obitelji i, za razliku od mnogo poduzetnika danas, uspio je svojim radom i uz pratnju pravih ljudi postati ono što je do danas bio. Jedna izrazito bitna osoba u njegovom životu je Fedele Confalonieri, sadašnji predsjednik Mediaseta, kojega je Berlusconi upoznao s 12 godina i koji će kasnije postati njegova desna ruka. Ostali temeljni prijatelji u njegovom poduzetničkom razvoju su pokojni osnivač banke Mediolanum Ennio Doris te Adriano Galliani, direktor u vrijeme Milana, a sada Monze, ali koji se već 70-ih pridružio Fininvestu.
Berlusconi je rođen kao građevinski poduzetnik 60-ih godina 20. stoljeća, no prekretnica se dogodila 1978. kada je osnovao Fininvest SPA, holding za sve svoje tvrtke. Međutim, svoju djelatnost kao televizijski čovjek započeo je dvije godine ranije, preuzevši Telemilano i potom ga transformirajući u Canale 5, kanal koji je još uvijek vodeći kanal mreže Mediaset. Televizijski rast dolazi kada 1982. kupuje Italia 1, a potom 1984. kanal Rete 4. Formira se Mediaset triptih. Počinje otvoreni okršaj s Raijem i jedno vrijeme u nekim dijelovima Italije kanali su zatamnjeni jer krše zakon da privatne mreže emitiraju teme vezane uz nacionalni interes, no Berlusconijev prijatelj Bettino Craxi legalizira djelatnost Fininvesta. Tako nastaje i korporacija Mediaset, osnovana 1993. godine. U isto vrijeme, Berlusconi je sve više širio svoje poslovanje ulaskom u izdavačku industriju, kupnjom Mondadorija i preuzimanjem dionica novina Indra Montanellija te novina Il Giornale.
U međuvremenu, 1986. godine, kupuje A.C. Milan. Rossoneri su u to vrijeme bili daleko od vrha svjetskog nogometa, ali njegovim dolaskom milanski klub je vidio mnogo ideja, ali prije svega puno novca. Za manje od 2 godine stiže Scudetto, osvojen protiv Maradonina Napolija. Zatim dolaze 2 uzastopna europska Kupa prvaka, uz velika pojačanja kao što su bili Marco Van Basten, Ruud Gullit, Frank Rijkaard, pa Jean-Pierre Papin, Zvonimir Boban i Dejan Savičević. U 90-ima je Milan dosegao svoju slavu, također zahvaljujući trenerima Arrigu Sacchiju i Fabiu Capellu. A između 1988. i 1994. Berlusconijeva momčad je još 3 puta bila prvak Europe, pobijedivši 2 puta u finalu s 4:0.
Rezultati i na nacionalnoj razini su nevjerojatni sa 4 prvenstva. Naknadno će ukupno osvojiti 8 naslova prvaka, dolascima novih zvijezdi poput Roberta Baggia, Georga Weaha, Kakàa i Andriya Shevchenka. Posljednje prvenstvo u eri Berlusconi potpisuju Zlatan Ibrahimović i Massimiliano Allegri, a posljednji trofej je bio talijanski Superkup s Vincenzom Montellom kao trenerom, u prosincu 2016. U međuvremenu su u 2000.-tima stigle još 2 Lige prvaka, njih ukupno 5, ovog puta s Ancelottijem kao trenerom. Kapetani i simbolični igrači njegovog Milana su Franco Baresi i naravno Paolo Maldini, jedan od rijetkih koji je pod Berlusconijevom upravom osvojio praktički sve trofeje.
Ukupni Berlusconijev trofejni regal kaže: 29 trofeja u 31 godinu, od čega 8 talijanskih prvenstava, 1 talijanski Kup, 7 talijanskih Superkupova, 5 UEFA Liga prvaka, 2 Interkontinentalna kupa, 5 UEFA Superkupova i 1 FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo, što ga zajedno sa Santiagom Bernabeuom i Florentinom Perezom čini jednim od 3 najuspješnija nogometna predsjednika ikada.
Navijači Milana i Monze objavili su postove, napisali uplakana pisma jednom od najpoznatijih predsjednika. Berlusconi je Milan je izvadio iz ralja Serie B te ga pretvorio u najjaču momčad na svijetu, momčad za koju svi žele igrati. Jedan od najprikladnijih komentara je onaj Alessandra Neste koji je jednom izjavio: “U trenutku kad sam stigao u Milan sam shvatio zašto se ovdje pobjeđuje, a u ostalim klubovima ne. To je stvar mentaliteta koji je predsjednik Berlusconi usadio u Milan”.
Grazie Silvio ⚽⚪❤️ pic.twitter.com/NLeY0KgLyJ
— AC Monza (@ACMonza) June 12, 2023
Berlusconi je posljednjih godina vodio Monzu koja je u nekoliko godina iz Serie C prešla u Serie A te postavila drugi rekord za najviše bodova u debitantskoj sezoni nekog kluba u Serie A. Sućut obitelji Berlusconi je došla iz svih smjerova: od nogometnih klubova, umirovljenih igrača koji su igrali u Milanu za vrijeme Berlusconijeve vladavine (poput Kake i Inzaghija), do dirljivih posljednjih pozdrava kapetana njegovog Milana (Baresi i Maldini). O Berlusconiju postoje razna mišljenja, ali Silvio je imao jednu stvar koju mu nitko ne može oduzeti: pod njegovom palicom je Milan posljednji put bio dominantna europska momčad.
