Počinju li Trešnjice s procesom truljenja iznutra? Senzacionalno je izboren povratak u društvo najboljih engleskih klubova. Iako možda i nisu bili među favoritima pod vodstvom Scotta Parkera, uspjeli su završiti drugoplasirani čime su izbjegli play-off te se u Premier ligu plasirali izravno. Ne baš s prevelikim izgledima da se održe, kreću u sezonu praktički kao topovsko meso. Porazi od Ville, Manchester Cityja, Arsenala, te Liverpoola od čak 9:0 bili su dovoljan znak da su Parkerovi dani odbrojani.
Među posljednjim izjavama Parkera odzvonilo je “ovo nije momčad dostojna da izbori opstanak”. Ekipa se dosta osnažila u prijelaznom roku, no jesu li dovedeni pravi igrači? Parker ih nije znao posložiti – što danas s vremenskim odmakom možemo konstatirati. U tom trenu uprava gotovo senzacionalno postavlja na klupu Garyja O’Neila. Ok, tko je ovaj lik zapravo?
Na prvi moment nitko se nije mogao sjetiti da se radi o bivšem igraču mnogih otočkih klubova. Ali, koje su njegove reference te može li on zapravo pokrenuti ovu momčad ili je tu dok se ne pronađe netko bolje rješenje? Postavlja se brdo pitanja pred ne dovoljno iskusnog trenera. O’Neil nije kukao po medijima za razliku od svog prethodnika nego je zasukao rukave I počeo marljivo skupljati bodove. Prvi poraz doživio je tek u sedmom nastupu.
Napredak je vidljiv
Osim bodova puno je parametara koji su skočili u njihovu korist. Za početak formacijski su se drugačije branili. Počeli su igrati s četvoricom u posljednjem redu. Ispred njih su postavili još dva igrača defenzivnih sklonosti tako da su praktički imali dupli blok cijelo vrijeme u fazi obrane.
Kada su bili u posjedu koji je kod Parkera iznosio svega 35%, nisu bili ni približno ubojiti kao pod O’Neilom. Istina svega 2% podignut posjed, ali zato je konverzija narasla s 10 na 16%. Također su ostvarivali gotovo 3 udarca više prema protivničkim vratima.
Najveći skok je ostvario na upućenim centaršutevima, koji su skočili s 8 na 14 po utakmici. Kada su kreirali kroz sredinu vrlo često je cilj bio direktniji dolazak do suparničkog gola jer su to radili uglavnom kroz tranzicijski dio igre, pa ih postotak kreacije kroz sredinu igrališta od 21% svrstava na dno lige. Uglavnom, ideja je bila raširiti igru čim je više moguće te koristiti prodorne bekove. Centralne figure priče bili su Solanke, Billing te je u jednom dijelu sezone štafetu preuzeo Moore. Neki bi rekli: pomalo nogomet kakav su gajile ekipe 90-tih godina na Otoku. U modernijoj dobi Burnley pod Dycheom.
Sportska nepravda
Cijele sezone niti u jednome trenutku Trešnjice nisu bile u opasnoj zoni čak ni kada je nastupila kriza rezultata. Dovoljna bodovna zaliha ih je držala uvijek u sigurnoj zoni. Pred sam kraj sezone u utakmicu protiv Chelseaja ulaze s jednakim brojem bodova. Naposljetku završavaju na petnaestoj poziciji s 39 bodova. Neke prognoze s početka sezone govorile su da je limit ekipe 20 bodova. Ostvareno je gotovo duplo od toga.
Prva nepravda prema mladom treneru učinjena je na taj način da se njegovo ime nije spomenulo u kategoriji menadžera sezone. Naravno treba biti realan pa reći da nije imao šanse za osvajanjem titule, no kada se pogledaju sve okolnosti pod kojima je radio, liga ga je trebala uvrstiti u izbor. Druga i puno veća nepravda je zahvala uprave na suradnji. Kako i zašto je do toga uopće došlo?
Uprava se našla u neobranom grožđu jer je vojnik kluba nadmašio očekivanja navijača uz prvi i osnovni zadatak, a to je da se dogodine igra premierligaški nogomet na Vitality Stadiumu. Pružali su uzbudljiv nogomet i pritom su povremeno igrali odlično protiv klubova iz vrha tablice.
Traženje pogače pored kruha
Sve to nije bilo dovoljno Michael Jordanu (ne onome na kojeg ste prvo pomislili, već holivudskom glumcu) te ostalim vlasnicima kluba. Naime upliv svježeg kapitala koji se dogodio godinu dana ranije ima velike planove za ovaj klub. Prvi je promjena trenera. Ustoličen je Andoni Iraola, još jedan u nizu hit trenera s Iberijskog poluotoka.
Reakcije navijača su podijeljene od “WTF” do “ovo je sjajan potez za klub”. Trenutno je moje mišljenje puno, puno bliže ovim prvima. Možda i malo radikalnije, koliko su me god kupili lani sa simpatijama, sada dolazim do onog famoznog pokliča “sve izgubili dabogda”.
Bournemouth, odnosno vlasnici, su se polakomili i odlučili preskakati stepenice. Naime, uskoro kreće proces izgradnje akademije gdje bi se trebala graditi baza budućih talenata, paralelno s time nisu još definirali kreće li se u izgradnju potpuno novog stadiona ili idu u proširivanje postojećega. Samo po sebi i za puno stabilnije sredine ovo je ogroman uteg gdje obično dođe do pada rezultata jer nemoguće je održavati obje stvari paralelno (izgradnja infrastrukture u klubu i imati jak kadar). U svježijoj povijesti imamo nekoliko jako dobrih primjera; Arsenal, Tottenham i na posljetku Leicester. Sva tri navedena kluba su u puno puno boljoj situaciji nego sto su to Trešnjice sada.
Od navedenih klubova Leicester je u ovoj sezoni napustio Premier ligu, a slijedi ozbiljan egzodus glavnih vedeta te se dovodi u pitanje kada će se opet igrati Premier liga na King Poweru. Vlasnici Bournemoutha mi ne djeluju kao ljudi koji će uložiti gomilu novaca u klub da do oscilacija ne dođe.
Kadar momčadi će bili vjerojatno vrlo sličan kao i ove sezone. Je li to kadar koji je kompatibilan za Španjolsku senzaciju? Kao odgovor na ovo pitanje smatram da uglavnom nije dobro kada se caretakeru da šansa iduće sezone, što će se u ovom slučaju dogoditi ako mu nakon deset kola moraju dati otkaz jer ima težak raspored. Ne zaboravimo, imali smo sličnu situaciju kada su puna usta hvale bila za Ramosa u Tottehamu pa je brzo odletio s time da su ga šamarali Hull City, Stoke, Sunderland itd.
Ovosezonske akvizicije Leedsa Javi Gracia (prozvani spasitelj) te Southamptona Ruben Selles (svjetski putnik) mogu biti pokazatelj da nije svaki trener koji ima španjolsko državljanstvo top razina te da je jedan Pep Guardiola ili eventualno Emery. Naposljetku dolazimo i do Rafe Beníteza koji se s godinama toliko srozao da je pomalo ušao u kontekst posprdnog lika.
No dobro da baš potpuno ne pokopam “Zaljubljenika u luđački presing”. Ustanovili smo već da im je raspored iznimno težak i da im tek u listopadu dolazi al pari protivnik Everton. Ovo sve prije su utakmice s mizernim izgledima za pobjedu. Neki kažu bio je uspješan u La Ligi. Znamo da se paradigma promijenila tamo i da odavno sve više i više ekipa nalikuje Atlético Madridu jer su uvidjeli da tako dolaze do željenih rezultata. Želimo li stil igre kakav igra i gaji Atlético Madrid gledati u Premier ligi? Jasno i glasno NE ŽELIMO!
Stranica Whoscored ovako vidi karakteristike hit momčadi La Lige.
Formacijski 4-2-3-1 jest blisko upravo onom što je igrao Gary O’Neil, no pitanje je zapravo koliko će Iraola umirati u svojoj ideji reposjeda. Trener Liverpoola se morao adaptirati. Prošao je ove sezone pravu kalvariju sa svojom ekipom jer je uporno gurao te pokušao igrati ono kako je igrao u svojim prvim sezonama. Izgled ekipe te sposobnost novih pojedinaca nije odgovarala njegovim idejama. Jednostavno prekasno je uvidio nedostatke tj. druge vještine koje njegovi igrači posjeduju. Lijepo je biti ambiciozan, težiti nečemu većem, no za to treba imati uvjete i stabilnu sredinu. Bournemouth u ovom trenutku nema niti jedno niti drugo.
