Kriza, raspad sistema ili običan dan u uredu? Kada je u pitanju Chelsea onda je to običan dan u uredu. Nije ovo prvi puta, a vjerojatno niti zadnji puta da se momčad sa Stamford Bridgea resetira na tvorničke postavke.
Za početak morat ćemo se vratiti na period kada su Plavci bili u sličnoj situaciji. Da skratimo priču bivši vlasnik kluba Ken Bates nije mogao pratiti korak s konkurencijom s vrha pa se budućnost kluba doslovce rasplitala u sudaru s Liverpoolom. Chelsea je uspio pobjedom uhvatiti plasman u Ligu prvaka što je bio presudan detalj da se Roman Abramovich odluči na kupovinu kluba umjesto da svoja sredstva uloži u Portsmouth.
Zlatno doba
Dolaskom Rusa klub doživljava potpunu revoluciju te ne da prati korak s vrhom lige već nameće nove standarde. U vrlom kratkom period od lovca postaje lovina.
Mnogi će reći kako je Chelsea tada uništio nogometno tržište svojim transferima, ali zapravo je Chelsea svojim pomicanjem granica na svim razinama od akademije do prvog tima zapravo ubrzao razvoj Engleskog nogometa što velika većina nikada neće priznati.
Klupska povijest se počela pisati zlatnim slovima. Najuspješnijih devetnaest godina jer Chelsea je osvojio sve što se u klupskom nogometu može osvojiti.
I tada se uplela svjetska politika. Rusko-ukrajinska kriza direktno je odredila budućnost nogometnog kluba iz Londona.
Roman Abramovich dobio je ultimatum kako mora prodati klub. Da spasi klub od gašenja morao je pristati praktički na ucjenjivačke uvjete prodaje.
Kao i kod preuzimanja prošlog puta, tako se i sada sve rješavalo u pet do dvanaest.
Amerikanizacija kluba
Na čelo kluba dolazi Todd Boehly. Amerikanac koji ima nekoliko uspješnih sportskih franšiza u svom vlasništvu, no ovo mu je prvi doticaj s europskim klubom.
Na prvom obraćanju navijačima bio je dosta slatkorječiv. Riječi koje su se odmah istaknule su: “imati ćemo više strpljenja od prethodne uprave”.
Što to točno znaci? Rusa je pratio glas da kod njega kriza rezultata ne postoji. Nije se libio mijenjati menadžere usred sezone kada su se mnogi pitali zašto to radi. Chelsea je za razliku od drugih klubova u takvom kaosu stalno radio dobre rezultate. Gotovo svi menadžeri su uspijevali uzimati trofeje.
Kako to ide u poslovnom svijetu, kada nova uprava preuzme neku tvrtku postavlja svoje ljude na rukovodeća mjesta. Ta praksa nije zaobišla niti Chelsea.
Amerikanac nije gubio vrijeme i krenula je čistka u klubu. Redom su odlazili menadžeri u gotovo svim sektorima poslovanja da bi posljednja smjena bila čovjeka koji brine o travnjaku i koji je u klubu trideset godina.
Jedan od omiljenih likova bio je Thomas Tuchel. S njime je odnos vrlo brzo pukao jer je Boehly htio pokazati tko u klubu lupa šakom o stol. Čekao je svoju šansu i relativno brzo je došlo do toga. Zagreb, Liga prvaka, otvaranje najelitnijeg nogometnog natjecanja. Zagrebački Dinamo iznenadio je Chelsea te pobijedio.
To je bilo dovoljno da novi vlasnik zahvali Nijemcu na suradnji i riješi se nekoga tko bi mu mogao stvarati probleme u budućnosti kada je transfer politika u pitanju.
Graham Potter nije Harry Potter
Odabir pada na Grahama Pottera. Lika koji je zaludio javnost dopadljivim nogometom u simpatičnom Brightonu.
Potter je izvodio čuda s “galebovima” te ih je svake godine podizao na višu poziciju na ligaškoj ljestvici. Također ono što je dobro radio je instalacija relativnih nogometnih anonimaca.
Engleska javnost ga je u tom trenutku gurala na tada poljuljanu poziciju engleskog izbornika. Čak je dobio visokih 71% u anketi za tu poziciju.
Tada se on činio kao dobar odabir za provođenje dugoročne sportske politike u očima Todda Bohleya. “Odriješio je kesu”, platio odštetu Brightonu te je dao Potteru ugovor na pet godina.
Potter nije imao iskustva do sad na ovakvom nivou. Mnoge stvari su se promijenile. Medijska pozornost, način odijevanja pa čak i fizički izgled je nešto na što je sada Potter morao obraćati pažnju.
Prijelazni rok je završio u trenu preuzimanja ekipe tako da nije imao opciju slaganja igračke križaljke po svojoj volji. Morao je raditi s kadrom koji je netko drugi slagao. A što je to zatekao u kadru uopće?
Ekipa je prije početka sezone procijenjena da je treći favorit za osvajanje naslova odmah iza Manchester Citya te Liverpoola. Stvari za Chelsea nisu krenule dobro jer Chelsea nije uspio valorizirati igračku kvalitetu koju posjeduje u rosteru na travnjak.
Također ozljede su dosta krojile dostupnost igrača za utakmicu međutim to ne može/ne smije biti opravdanje za prezentaciju ispod renomea kluba. Pogotovo s obzirom na to da je momčad toliko široka da gotovo na svakoj poziciji ima dobru pokrivenost te da razlika nije toliko vidljiva. Kritično je mjesto jedino koje okupira Reece James.
“Brighton na steroidima” to je bio neki smjer očekivanja javnosti prilikom instaliranja novog managera. Potter suočen s puno jačim pritiskom nego do sada, krenuo je skroz obrnuto od onoga što ga je dovelo do pozicije menadžera Chelseaja.
Formacijska lutanja čestim izmjenama su postala standard, pogotovo u posljednjoj liniji gdje jednu utakmicu igra s četvoricom da bi u idućoj utakmici igrao s trojicom. U prednjem dijelu momčadi je uglavnom Kai Havertz bio najistureniji čovjek, međutim on nije klasični “killer” napadač za kojim je Chelsea žudio. Na individualnu kvalitetu stvarale bi se šanse, no jednostavno izostala je realizacija istih.
Chelsea nije imao prepoznatljiv način kojim bi htio igrati niti kako uopće doći do toga sto žele igrati. Bijes navijača postsje sve veći kada se na utakmicama prilikom rezultatskog vodstva krenulo zatvarati utakmicu u prilično ranoj fazi. Često puta je Chelsea bio kažnjen te se umjesto pobjede morao zadovoljiti neriješenim ishodom.
Siječanjski prijelazni rok donio je mnoštvo novih lica koje je Potter trebao uklopiti. Kako je to bilo i s Tuchelom, ni Pottera se nije previše pitalo oko novih igrača.
Na sve probleme koje je do sada imao dobio je još nekoliko novih. Momčad je u disbalansu, nema jasnih kontura, a bodovni učinak je mizeran.
Dolazak do reprezentativne pauze mogao je ili je trebao biti posljednji trenutak za promjenom ako se želi spasiti što se spasiti da. Potter je preživio, ali ipak nije dočekao kraj sezone.
Tako je Bohley smijenio drugog trenera u svega sedam mjeseci. Prvi puta je klub promijenio dva trenera u istoj sezoni.
Frank Lampard postaje Kruno Jurčić?
Pitanje koje se postavlja je bili Potter možda ostao i siguran do kraja sezone da kojim slučajem Julian Nagelsmann nije popio otkaz u Bayernu? Tako uz već ranije glavnog kandidata Luisa Enriquea, Chelsea sada ima izbor dva kvalitetna stručnjaka.
Obojica su odvagala situaciju da nije u ovom trenutku pametno preuzeti momčad. Susret s Realom iz Madrida u dobrome će trasirati put kojim će Chelsea ići.
Izostanak iz Lige prvaka na jednu sezonu ne bi trebao imati dugoročne posljedice po klub. I prije je bilo sezona kada se događalo da se ne igra Europa pa bi upravo ta sezona bila trofejna za klub sa Stamford Bridgea.
Pregovori s obojicom potencijalnih trenera će trajati do kraja aktualne sezone. Ali kome do kraja sezone povjeriti momčad?
Izbor je pao na igračku legendu Franka Lamparda. U ovom trenutku on je netko tko poznaje dobar dio momčadi jer je ne tako davno obnašao dužnost trenera u klubu te je upravo on instalirao mnoge igrače koji su i danas tu.
Nogometni kibici uglavnom pamte drugu sezonu u Londonu te drugu sezonu u Evertonu koje su bile neuspješne po Lamparda.
Može li on prodrmati ovu momčad te koji su uopće motivi preuzimanja? To su dva pitanja na koja za sada nema pravog odgovora.
Uglavnom će se sve svesti prvo na okršaj s Realom, a nakon te stepenice za čiji prelazak mu se ne daju veliki izgledi, očekuje ga bolji iz dvoboja Bayerna i Citya, što je također težak zadatak.
Jedino poznato kod Chelseaja je to da su ostvarivali sjajne rezultate kada su se nalazili u ovakvoj ili sličnoj situaciji. Ponavlja li se opet povijest za londonske plave, za taj odgovor ćemo se morati strpiti još neko izvjesno vrijeme.
