Liverpool je ovaj prijelazni rok dočekao s tri velike rupe u rosteru: zadnji vezni, stoper(i) i zamjena za Mohameda Salaha. Na kraju će samo Federico Chiesa iz Juventusa ispuniti zahtjeve stavljene pred Michaela Edwardsa i Richarda Hughesa uoči početka njihova nova mandata.
O Chiesinom dolasku na Merseyside ne može se diskutirati bez da se uzme u obzir cijena koju je Liverpool platio — približno 12 milijuna eura uz bonuse od dodatnih tri u slučaju da klub osvoji Premier ligu ili Ligu prvaka. Koliko je mala cifra u pitanju dovoljno govori da je za skoro isti novac Norwich kupio Antu Crnca iz Rakowa. Bez omalovažavanja Crnca, ali Chiesa je u svojoj karijeri zasad ipak pokazao puno veći raskoš talenta.
Ozljede, ozljede i još ozljeda…
Naravno, jasan je razlog zašto je Chiesa plaćen toliko malo, a to su ozljede kojih je imao napretek u svojoj karijeri. Prvo je bio teže ozlijedio zadnju ložu, a par mjeseci nakon pukao mu je i križni ligament zbog čega je odsustvovao s travnjaka čak 269 dana. Zatim je cijelo vrijeme nizao manje ozljede da bi tek posljednjih pola godine ostao u potpunosti zdrav.
Kada Chiesin medicinski karton uvedemo u kontekst svih Liverpoolovih igrača, još više dolazi do izražaja koliko njegov transfer odstupa od uobičajene politike kluba. Iako nije upisao najviše izostanaka jer ispred njega prednjače Diogo Jota, Virgil van Dijk i Joe Gomez, potonji je trojac većine svojih ozljeda zaradio poslije prelaska u Liverpool.
Dakako, ne smije se zaboraviti činjenica da je Chiesa uspješno prošao liječničke preglede prije potpisa relativno kratkog, četverogodišnjeg ugovora, ali isto se može reći i za Thiaga Alcantaru koji je samo u Liverpoolu izostao čak 675 dana zbog ozljeda, a znalo se da otprije ima velikih problema s istim.
Alcantara je zapravo jedini raniji primjer rizičnog transfera poput Chiesinog pod Edwardsovim vodstvom. Španjolac je uistinu bio ponajbolji član momčadi kada je bio zdrav, samo što je stvar bila u tome da je vrlo rijetko bio zdrav. Za razliku od sada već umirovljenog 33-godišnjaka, Chiesa i da se ne uspije oporaviti od ozljeda bit će puno manji rizik za Liverpool zbog svoje male plaće (95 tisuća eura tjedno naspram 237 Thiagovih).
Jedinstveni polivalentni profil
A ako se ozljede ne vrate, Liverpool će dobiti jednog nevjerojatnog igrača koji je bez sumnje među najboljima na svojoj poziciji u cijeloj Europi. Unatoč tome što je u zacrtima trenera Arnea Slota najvjerojatnije zamišljen kao Salahova pričuva, Chiesa može igrati na obje strane terena. Upravo činjenica da je jednako vješt i s desnom i s lijevom nogom omogućuje mu da se može zabijati u sredinu ili ostajati na aut liniji neovisno o tome gdje se nalazi što je izuzetno rijetka pojava u današnjem nogometu.
No osim zanimljivog profila i nogometne ambidekstrije, ono što je privuklo Liverpoolove skaute je njegova kvaliteta kada dobije loptu u noge. U protekloj je sezoni u Juventusu, koju je uglavnom odigrao u potpunosti, zabilježio upravo neke od najboljih rezultata u ligama Petice od svih igrača u uskoj rotaciji pojedinoga kluba.
Što se tiče samih nošenja lopte, tu njegova kvaliteta najviše dolazi do izražaja. Osvaja solidan broj metara, ali ono što obećava je činjenica da se ne boji napasti gol, pa je tako drugi najbolji igrač (Chiesa je na priloženim grafičkim prikazima označen crnim točkama, a crvenom Liverpoolovi napadači) prema progresivnim metrima koje donosi svojim posjedima u konkurenciji novih momčadskih kolega. Također je izvrstan u unošenju lopte u kazneni prostor, ali valja napomenuti kako je relativno često prošle sezone ulazio u dribling što bi se trebalo smanjiti kada postane naviknut na nešto sporiji i odmjereniji nogomet koji gaji Slot.
Dodavačke su mu sposobnosti jednako dobre. Ponovo i u ovom segmentu bez problema pronalazi put do protivničkog šesnaesterca. Chiesa nije baš kreator kao Salah jer je njegov razigravački profil sveden na dodavanja i kombinacije blizu gola što se vidi iz visokih brojki ključnih dodavanja i očekivanih asistencija, a značajno slabijim u kategoriji progresivnih dodavanja što mjeri sve pasove koji su loptu pomakli barem deset jardi (jedan jard je približno jedan metar) prema suparničkim vratima od najbliže pozicije u posljednjih šest dodavanja. Iako možda nema Egipćaninovu svestranost (rijetko tko ima), svejedno bi i u dodavačkom aspektu trebao biti pojačanje u odnosu na Luisa Diaza ili Darwina Nuneza ako ga nizozemski stručnjak odluči prešaltati lijevo.
Da bi se zaokružio cjelokupni ofenzivni doprinos 26-godišnjeg Talijana na koji je Liverpool računao kada su ga doveli, treba analizirati i njegov golgeterski učinak koji je, primjerice, izostao Liverpoolu prošle godine kada su postigli gotovo osam golova manje od očekivanog, drugi najgori rezultat u ligi iza Evertona (14 manje) i tek jedan od osam klubova koji su završili u minusu u toj metrici.
Na radost Liverpoolovih navijača, upravo se Chiesa u novome klubu najviše ističe u statističkim parametrima vezanim za šut. Iako nije upisao mnogo udaraca, što će ići na ruku s obzirom da je planirano da bude tek šesta violina u napadu, pokazao je daleko najbolju realizaciju prema omjeru zabijenih golova i onih očekivanih. Usprkos tome što je prošlosezonski učinak bio za svaku pohvalu, treba reći da mu je selekcija udaraca bila među najgorima u ligama Petice većinom zahvaljujući dalekometnim pokušajima. Baš kao i kod pretjeranih driblinga, Chiesa će se morati prilagoditi pri biranju trenutka za uputiti šut.
Nije obećani kapitalac, već važni završni dio
Arne Slot je svo vrijeme otkako je došao insistirao da će klub potpisivati jedino igrače za koje smatra da bi bila pojačanja, ali Chiesin se transfer teško može tako okarakterizirati. Male su šanse da će se bez tuđih ozljeda redovito pronaći u prvih jedanaest, ali ipak donosi neke kvalitete koje Liverpool nije imao. Zato Talijanov potpis ne treba gledati kao možda one braniča ili šestice koji bi uvelike podigli plafon momčadi, već kao priliku da se roster obogati i dodaju mu neke završne konture na napadačkim mjestima.
Dok je Jurgen Klopp još bio na klupi Redsa, previše se ligaških titula izgubilo na račun bolje pokrivenog rostera Manchester Cityja. Liverpool je ovim potezom napokon počeo rješavati pitanje širine momčadi unatoč tome što to djelomično odstupa od dosadašnje sportske politike kluba. Istina je da su slabe šanse da se sastav s Anfielda uistinu približi Cityju ili Chelseaju kada su u pitanju opcije s klupe, ali ovim se putem ne mora brinuti da ga prije ili kasnije stignu sudske optužbe za financijske malverzacije ili da, jednostavnije, samo presuši izvor novca.
