Tri poraza u nizu. Rečenica koju neće pročitati često kada se piše o Manchester Cityju. Posljednji put se to dogodilo još u travnju 2018. kada ih je u četvrtfinalu Lige prvaka Liverpool na Anfieldu svladao s 3:0, a onda su uslijedila dva poraza na Etihadu. Jedan u ligi protiv Manchester Uniteda uz sjajnu partiju Paula Pogbe, a onda i u uzvratu Lige prvaka.
Ova tri poraza su doduše nešto drugo. Ne radi se o momčadima Jurgena Kloppa i Josea Mourinha već o Tottenhamu, Bournemouthu i Sportingu. Ne radi se ni o nesreći i propuštenim prilikama, jer sva tri kluba su imali ili jednako ili više šansi od Cityja u tim utakmicama. Već je City jednostavno igrao daleko ispod razine najjače momčadi Europe što je etiketa koju im većina postavlja.
Vidjeli su znakovi tih problema i u utakmicama s pozitivnim rezultatom, možda u niti jednoj toliko izraženo kao u pobjedi protiv Fulhama, no sada su konačno naplaćeni i s porazima. Izostanak Rodrija je dakako primarni alibi, ali nije jedini razlog zbog kojeg City u mini krizi rezultata.
Rodrijeva ozljeda nije jedina te je lako zaboraviti koliko je City bolja ekipa kada je u prvih 11 Kevin de Bruyne. Belgijac je van terena već dva mjeseca, no s time se kroz sezone klub već naučio živjeti. Ovoga puta su se bolnički kreveti multiplicirali jer su van stroja i Jack Grealish, Oscar Bobb, Jeremy Doku, Ruben Dias i John Stones, dok problema s fizičkom spremom imaju i Ilkay Gundogan te Kyle Walker, a Phila Fodena tek odnedavno otpušta mamurluk igranja Europskog prvenstva.
U tom kontekstu se sada pokazuje kao greška prodaja Juliana Alvareza. Pep Guardiola je odgovorio kako niti jedan klub ne očekuje da će imati osam do devet ozljeđenih igrača u isto vrijeme, no ovdje nije pitanje samo popune kadra, već i taktičke alternative. Erling Haaland je trenutno jedini napadač u klubu, a Guardiola nema opciju zamijeniti ga kad mu ne ide, jer nema za koga.
U vrijeme Sergia Aguera je City uvijek imao dovoljan broj krilnih napadača ili polušpica s kojima se može stvoriti neki drugi oblik napada. Uostalom gledali smo i sezone u kojima je Raheem Sterling zabijao više nego Aguero. Tu privilegiju City sada nema, jer niti jedan od krilnih napadača u klubu nije gol prijetnja već je svima fokus poslužiti loptu Norvežaninu. Alvarez je pokazao da se snalazi u više različitih rola, bilo u vrhu napada, na poziciji desetke ili krila, što bi Cityju sada idealno odgovaralo.
Novac ponuđen za njega je bio izdašan, no njega se nije uložilo u neku alternativnu opciju jer Savinho nije taj tip igrača. I on, i Doku pa čak i sada Matheus Nunes, su sjajni kada treba loptu donijeti do kaznenog prostora, no niti jedan od njih neće završiti akciju. Da ih nije završavao Joško Gvardiol, City bi bio u još većim problemima nego li je sada.
Taj problem u napadu je bio vidljiv protiv Sportinga, no u utakmici protiv Bournemouth je očitiji bio onaj u sredini terena. Rijetko kada smo viđali da je ijedna ekipa, pa čak i Liverpool u svom vrhuncu Kloppova gegenpressinga, stvarala toliko problema visokim i srednjim presingom kao momci Andonija Iraole.
Rico Lewis, Mateo Kovačić, Gundogan i Bernardo Silva su redom sjajni dodavači te idealni za zadržati posjed, no nemaju potrebnu fizičku moć za reakciju ako taj posjed izgube. U standardnoj formaciji s Rodrijem, ili pak svojevremeno onoj s njime i Stonesom, ne samo da bi teže gubili posjed, nego bi i prilikom gubitka uvijek bili pozicijski idealno postavljeni kako bi spriječili protivničku tranziciju. Trenutni vezni red to nema, niti u njihovim nogama ima dovoljno brzine kako bi pokrpali rupe koje se stvore.
City uvjerljivo najviše šansi dopušta u centralnom prostoru ispred svog šesnaesterca, čak 22%, a to proizlazi upravo zbog izgubljenih lopti te nedostatku kvalitete da se brzo konsolidiraju i pokriju protivničku penetraciju. Guardiola trenutno to pokušava riješiti s još više kontrole u sredini terena i još većim recikliranje posjeda jer im protivnik ne može ići u kontru ako nema loptu, no upitno je ima li dovoljno potrebne kvalitete da bi takva filozofija kroz ovaj dio sezone bila održiva.
Kada pričamo o brzini, ona više nije saveznik Walkeru. Nekada bek koji je u sprječavanju protivničke tranzicije bio najbolji na svijetu je sada praktički pa meta protivnicima. Walker je izgubio na brzini zbog ozljede koljena, a time je izgubio i ikakav utjecaj na terenu. Njegovo pozicioniranje i općenito defenzivna inteligencija mu nikada nisu bile jače strane, a kada takav igrač izgubi još i fizičku moć, postaje slabost koju će protivnik iskoristiti.
Ima tu i nešto loše sreće pa je tako Haaland lako mogao protiv Sportinga na barem dva gola, ali nisu ni sve Cityjeve pobjede ove sezone zabilježene uz nadmoćniji xG, broj velikih šansi i ostale ofenzivne parametre koji bi im išli u korist. Bernardo Silva je za medije dao izjavu da se klub trenutno nalazi na mračnom mjestu, a takvi komentari nisu uobičajeni među Pepovom družinom. Guardiola je gasio vatru te bi tu i tamo okrivio izostanak konverzije, lošu sreću, ozljede, no mogao bi promijeniti ploču ako stvari ne krenu u željenom smjeru.
Cityju slijede u ligi teški susreti protiv Brightona i Tottenhama, a nakon Feyenoorda u Ligi prvaka odlaze na Anfield pa dočekuju hit ekipu prvenstva, Nottingham Forest. Tada im opet slijedi lakši dvoboj protiv Crystal Palacea, a onda slijedi niz Juventus, Manchester United, Aston Villa.
Niz poraza je započeo u najgore moguće vrijeme te će se City morati vraški potruditi da se naizgled možda bezazlena mini kriza ne pretvori u ozbiljan problem. Jer raspored, forma i zdravstveno stanje su im takvi da to ne bi bilo toliko čudno.
