Hrvatska se u ovom ciklusu kvalifikacija za predstojeće Europsko prvenstvo dovela u situaciju gdje više ne ovisi sama o sebi za direktan plasman porazom od Turske i Walesa.
Doslovno nitko nije očekivao ovakav rasplet situacije, bez obzira na toliki izostanak ključnih igrača. Ipak, Hrvatska u rosteru posjeduje dovoljno kvalitete da bi ovakve protivnike trebala pobjeđivati. Međutim, dogodio se hladan tuš, pogotovo uzimajući u obzir izjavu Zlatka Dalića prije odigranih susreta kada je rekao: “Svaka odluka koju sam donio u šest godina bila je dobra. Ma ne dobra, odlična!“ Iza te izjave stoje njegovi rezultati i apsolutno ima pravo na to mišljenje kao najuspješniji izbornik u povijesti hrvatske reprezentacije. Ipak, nitko nije savršen, svatko može pogriješiti, a ta izjava mu se već u ovom ciklusu kao bumerang vratila i obila o glavu.
U četiri dana je Hrvatska upisala dva poraza. Nakon poraza od Turske su se počela nazirati potencijalni problemi, koje je poraz od Walesa definitivno izbacio na površinu. Situacija nije bila bajna s obzirom na izostanak ključnih igrača u napadu, međutim to ne može biti razlog za dvije katastrofalno odigrane utakmice.
Vrijeme je da se u reprezentaciju prestanu pozivati igrači na račun gradova u kojima će Hrvatska igrati domaće utakmice te da se isključivo gleda forma igrača i pozicije koje su potrebne, pa makar to bili i igrači iz podcijenjenog HNL-a.
Prisjetimo se još jedne izjave koja se mnoštvu hrvatske javnosti nije svidjela, kada je Dalić na Svjetskom prvenstvu u Kataru, aludirajući na razliku u kvaliteti liga, izjavio sljedeće: “Nemamo napadača Atletica i Juventusa, sad su tu napadači Hajduka i Dinama. Nemojmo živjeti u oblacima.“ Sada je u ekipi imao napadače Benfice i Augsburga koji nisu činili neku veliku razliku na terenu, točnije, taktičke postavke nisu od njih izvukle ni minimum potrebnoga. Petar Musa je dobio šansu koju nije iskoristio, nije se pokazao u pravom svjetlu, dok je Dion Drena Beljo ipak nešto i pokazao ulascima s klupe, unijevši živost u napadu i nekoliko puta se našavši u dobroj šansi za postizanje gola.
Nevjerojatna činjenica je da se na popisu reprezentacije nije našao Ante Budimir koji je trenutno jedini pravi napadač u Liga peticama i koji u kontinuitetu igra za Osasunu. Zašto se Budimira ignorira? Na temelju čega Borna Barišić redovito dobiva poziv i igra, kad već godinama ne pridonosi igri hrvatske reprezentacije? Koliko god Borna Sosa i Josip Šutalo bili u rezultatskoj krizi s Ajaxom, to ne znači da bi trebali s klupe krenuti bilo koju utakmicu s obzirom da njihov stil igre puno više znači Hrvatskoj.
Domagoj Vida je protiv Walesa krenuo od prve jer je Dalić htio na terenu dobiti iskustvo i lidera, a time je ubio igru jer se Marcelo Brozović morao spuštati među stopere po loptu kako bi sudjelovao u izgradnji napada što je Wales s kvalitetnim presingom i pravovremenim izlascima na igrača s loptom opstruirao. Spomenuvši Brozovića, otkada je otišao igrati u Saudijsku Arabiju definitivno više nije na toj razini na koju smo ga naviknuli gledati, a čak bi to trebao Dalić imati u vidu.
Ono po čemu je Hrvatska godinama poznata i što ju je krasilo jest upravo taj vezni red koji se protiv Walesa praktički nije vidio. Uz već spomenutog Brozovića, Luka Modrić i Mateo Kovačić nisu bili na razini zadatka. Hrvatska je teško probijala sredinu. Doduše, hrvatski kapetan ne igra redovito u Real Madridu, dok se Kovačić tek vraćao nakon ozljede, međutim upravo zato je Šutalo trebao krenuti od prve minute kako bi uz Joška Gvardiola Hrvatska imala dodatnih opcija za iznošenje lopte put suparničkog gola, a tada se ni Brozović niti drugi veznjaci ne bi trebali spuštati do obrane, već se nuditi u sredini terena te uz kombinatoriku i kvalitetu potonjeg veznog reda puno lakše doći do posljednje trećine terena.
Tu dolazimo do još jednog problema, krilne pozicije. Hrvatska je na terenu praktički imala samo jedno pravo krilo – Josipa Brekala. Pa nije li logično kada si već u nezavidnoj situaciji s ozljedama, da pozoveš nekog igrača koji može igrom jedan na jedan raditi suparnicima probleme. Da smo na popisu reprezentacije vidjeli neke trenutno in-form igrače kao što su Marco Pašalić, Marko Pjaca ili Domagoj Bukvić, vjerojatno ne bi imali ništa protiv, dapače, bilo bi nam izuzetno drago. Dalić mora imati više vjere u HNL igrače koliko god nekima to suludo zvučalo, a zapravo je jednostavno. Ukoliko je igrač u formi i pokazuje određene kvalitete i prevagu na terenu u dresu kluba – pozoveš ga i pokušaš s njim. Nemoguće je očekivati da će svaku utakmicu moći rješavati neka individualna akcija kvalitetnog igrača tipa Ivan Perišić ili Andrej Kramarić i apsurdno je konstantno igrati na tu kartu. Uostalom, to je jedan od razloga zašto smo doživjeli dva poraza.
Poraz od Walesa bi Daliću trebala biti najveća lekcija otkada vodi reprezentaciju. Možda je i najbolje vrijeme za to s obzirom na to da je sljedeće godine Europsko prvenstvo, a najvjerojatnije je da ćemo biti tamo. Suludo je tražiti ikakve otkaze, svakoj reprezentaciji dođe kriza rezultata i svakom izborniku dobro dođu ovakve pljuske kako bi ipak morao progledati i neke stvari mijenjati. Ne treba se uvijek ići po onom receptu ako rezultati izgledaju dobro da se ne treba mijenjati. Ipak, treba se prilagoditi situacijama, a to Dalić u ovom ciklusu nije napravio.
Bilo bi ugodno iznenađenje vidjeti barem jednom da Dalić izvede sastav kao što je Ante Čačić napravio protiv Španjolske na Europskom prvenstvu 2016. Podsjetimo, u pobjedi Hrvatske nad Španjolskom rezultatom 2:1 od prve minute su krenuli Marko Rog, Marko Pjaca, Milan Badelj i Nikola Kalinić, dok su na klupi bili Marcelo Brozović, Mateo Kovačić i Andrej Kramarić. To je bilo ogromno iznenađenje, naročito nakon što je Hrvatska upisala tri boda. Neka to bude primjer Daliću da se može.
Stoga, vrijeme je da Dalić sa svojim stožerom krene s novim pristupom slaganju popisa i poziva igrača u reprezentaciju. Vrijeme je da pokaže više ideja i taktičkih solucija od onih na koje smo naviknuli gledati. Mlađi momci čekaju, a pojedinci su zaslužili dobiti šansu. Primjerice umjesto Vide smo od prve minute mogli vidjeti Martina Erlića koji redovito igra talijansku Serie A i pruža dobre partije za svoj klub. Dalić nema razloga za strah i davanje šanse novim imenima, potrebno je osvježavanje reprezentacije. Budimo realni, problemi traju još od osvojene bronce u Kataru, ali tek su sad izašli na vidjelo.
Sljedeći kvalifikacijski, ujedno i posljednji ciklus je za mjesec dana. Vremena je praktički malo, a šok terapija i nova energija je su potrebni. I baš zbog toga možemo s uzbuđenjem iščekivati novi popis i nadamo se, nova imena. Osvježenje svlačionice, drukčiji pristup, kojim bi mogli dobiti novu i bolju igre reprezentacije. To će biti nimalo lagan zadatak za najuspješnijeg hrvatskog izbornika, no jedno je sigurno, Dalić više nema što izgubiti, osim pronaći rješenja za razrješenje krize.
