Korner izveden brzo, Divock Origi, Liverpool četiri, Barcelona nula. Jedan od najvećih preokreta u povijesti polufinalnih susreta Lige prvaka. Nakon što je u prvoj utakmici u Barceloni Liverpool poražen s visokih 3:0, trenutak genijalnosti u 79. minuti je odveo engleski klub u finale gdje će po šesti put u svojoj povijesti osvojiti najveće klupsko natjecanja u nogometu. Čovjek odluke: Trent Alexander-Arnold.
Autor najvažnijeg gola modernog Liverpoola
Kada su pitali Jurgena Kloppa koji mu je bio najdraži trenutak u njegovom mandatu u Liverpoolu, izabrao je taj. Kada su navijači kluba birali najbolji gol u zadnjih 130 godina kluba, izabrali su taj. I koliko god da je gol uistinu bio veličanstven i povijesno bitan za klub, izabran je dijelom i zato jer je u njegovu kreaciju bio uključen čovjek za kojeg je navijački puk Anfielda mislio da će ostati u klubu vječno.
Kao što će zauvijek imati Istanbul, Liverpool će zauvijek imati i tu 2019. pri čemu je neosporno da je upravo Trent bio jedan od katalizatora preokreta. Ako ćemo proširiti sliku, Trent je katalizator i čitave novije ere kluba još otkako je prvi put zaigrao za seniorsku ekipu 2016. u pobjedi protiv Tottenhama 2-11 u četvrtom kolu Liga kupa.
Osvojio je s Liverpoolom praktički sve što je mogao izuzev Europa lige prošle sezone kada ih je u četvrtfinalu izbacila Atalanta. No, gledajući njegovu karijeru u usporedbi s nekim drugim igračima koje se naziva legendama, Trent ima dva naslova prvaka Engleske i Ligu prvaka. Nešto što jedan Steven Gerrard ili Jamie Carragher nemaju.
Problem nije odlazak u Real Madrid, nego njegova povijest
Međutim, svi ti povijesni trenutci su u glavama mnogih navijača postali nebitni sada kada se spominje njegovo ime. Trent je odlučio otići u Real Madrid kao slobodan igrač te se u kratko vrijeme pretvorio iz heroja kluba u izdajnika. Dva izgubljena finala protiv Reala su napravila dovoljno da ih Liverpool brendira rivalima, no činjenica je da je bilo mnogo većih izdaja od ove. Dovoljno je samo spomenuti ime Michaela Owena. Problem nije Trentov odlazak, već sve ono što je napravio za klub. Sjećanje na Trenta čini ovu pilulu gorkom za progutati.
Trent je Liverpoolu ostavio 20 godina svoga života. Odrastao je nedaleko od stadiona te se kao dijete provlačio kroz ograde kako bi uhvatio koji pogled na tadašnje heroje kluba. Iako mu je obitelj imala poveznice s Manchester Unitedom, jednim od dva najveća rivala kluba, tako što mu je baka bila djevojka Sir Alexa Fergusona, dok mu je nećak od majke bio tajnik kluba, Trentu je srce oduvijek bilo uz rodni grad.
Prošao je kroz sve uzraste akademije, okušao se na pozicijama od napadača do stopera, te je kroz godine bilo jasno da će on biti princ koji je obećan, nasljednik Gerrarda. Naime, do odlaska Gerrarda 2015., klub je uvijek imao makar jednog lokalnog nogometaša kojeg bi se smatralo srcem ekipe. Prijenos palice sa stare garde na novu je uvijek postojao pa se tako i Trent pojavio upravo u trenutku kada je Liverpool izgubio taj dio svog identiteta.
U svojim ranijim intervjuima Trent nikada nije govorio da mu je san osvojiti trofej engleskog ili europskog prvaka s Liverpoolom. Njegov san je bio biti kapetan kluba. Nakon što je u ljeto 2020. okusio i kako je to postati prvakom Engleske, u doduše čudnim COVID uvjetima, na zimu je po prvi puta izašao na teren s kapetanskom trakom.
Trent je polako postojao legenda kluba, a tek je navršio 22 godine. Taj streloviti uspon njegovog statusa nije uobičajen niti u jednom klubu, kamo li u onom stature kao što je Liverpool. Međutim, koliko god danas navijači kritizirali njegovu odluku da napusti klub, toliko se mora i dati do znanja da klub nije napravio sve u svojoj moći da ga zadrži. Dapače, napravili su čitavi niz pogrešaka koji će ih dovesti do ove situacije.
Klub je morao reagirati bolje
U periodu od 2022. pa do nedavno je bilo poprilično nejasno tko donosi odluke u klubu po pitanju akvizicije igrača, ali i njihovog zadržavanja. Michael Edwards, s kojim je Trent prethodno dogovarao uvjete je otišao iz kluba, Mike Gordon se povukao s pozicije predsjednika koji je potpisom potvrđivao odluke o ugovorima, a kasnije su se još neki ljudi izmijenili na pozicijama bitnim za takva pitanja.
Iako je danas Edwards ponovno u klubu, kao i Julian Ward koji je privremeno držao njegovu poziciju pa se povukao na poziciju tehničkog direktora, karte su se prečesto miješale kada pričamo o ulogama moći unutar kluba i to upravo u periodu kada je s Trentom trebalo razgovarati o novom ugovoru.
U jednu ruku, Trent ispada licemjer jer je dugo vremena sasvim jasno tvrdio da ga ne zanima ništa osim Liverpoola te je uz to skrivao svoju namjeru da ode u Real čak i kada su mediji razotkrili prije nekoliko mjeseci da je taj transfer izvjestan. U drugu, upravu Liverpoola se ne može amnestirati zato što mu je nedavno ponudila ugovor koji bi ga učinila najplaćenijim bekom lige. O tome su mogli razmišljati kroz čitavu 2023. i prvo tromjesečje 2024. Za igrača čiji je DNA Liverpool je nevjerojatno da klub uopće dopusti situaciju da uđe u posljednju godinu ugovora bez da mu je prethodno ponudio isto ono što mu nudi sada.
Naznake su postojale. Trent više nije spominjao u intervjuima da mu je cilj voditi klub niti osvajati trofeje s klubom. Osvojio je sve što je mogao. Sada je kao cilj istaknuo osvajanje Zlatne lopte. Odlazaka Judea Bellinghama u Real te astronomski rast njegove popularnosti je također trebao biti znak upozorenja za Liverpool.
Trent x Prada 🕴️ pic.twitter.com/P2bmgH1NVT
— snappedlfc (@snappedlfc) January 14, 2024
O prijateljstvu Trenta i Judea su znali svi, a kada se Trent počeo pojavljivati na reklamama za Red Bull, Pradu i ostale modne brendove, i to na plakatima u srcu Madrida, bilo je jasno što se događa. Liverpool je morao to osjetiti i pravovremeno reagirati. Jer koliko god da je Trent dijete kluba, on im je već sve dao. Možda nije na nivou Mohameda Salaha po pitanju statusa jer Egipćanin sada ozbiljno kuca i na vrata Kennyja Dalglisha i Stevena Gerrarda po tom pitanju, ali lagao bi onaj koji ne bi Trenta nazvao jednim od tri ključna igrača za sve dobro što se Liverpoolu dogodilo otkako je obukao njihov seniorski dres.
Trent neće dobiti spomenik, no možda vrijeme izliječi rane
Mogao je biti nagrađen za svoju vjernost i za sve pružene izvedbe u dresu kluba, no Liverpool se kockao nadajući se da će ta vjera biti dovoljna za ostanak, čak i ako ta odluka bude donesena u zadnji čas. Međutim, kada se igraču od 26 godina jednom spomenu pojmovi kao što su Real Madrid, Zlatna lopta, Jude Bellingham i Kylian Mbappe, tjedan mode u Milanu i Parizu, taj zov postane neodoljiv.
I možda će mu se ta odluka obiti u glavu te će u Realu propasti kao što su mnogi prije njega. Neki od takvih su dolazili još i pod utegom ogromnih iznosa za odštetu. No, Trent je odlučio da je u godinama u kojima se mora okušati u nečem novome te je u svom video obraćanju, koje je iz PR stajališta odrađeno savršeno, naglašavao godine koje je dao za klub, ljubav prema klubu, nadu o povratku te osobni izazov odlaska u drugu zemlju.
Trent neće dobiti spomenik ispred Anfielda, niti će ga navijači spomenuti kada pričaju o ikonama kluba. Vrlo je vjerojatno i pitanje vremena kada ćemo vidjeti i prvo oskvrnuće murala sa slike iznad. I tu treba razumijeti navijače jer duboko u sebi oni nisu ljuti samo zbog njegova odlaska u Real. Ljuti su jer znaju da gube čovjeka koji im je donio neke od najsretnijih trenutaka u povijesti. Ljuti su jer znaju da je djelomično za taj odlazak kriv i klub, no nakon osvajanja titule prvaka Engleske, klub je puno teže kritizirati nego li pojedinca.
Hoće li taj bijes biti samo afekt, prolazna faza, ili će se naći skupina navijača koja će odati počast autoru najbitnijeg gola u povijesti kluba, kako su ga sami prozvali, vidjet ćemo već 25. svibnja, kada će protiv Crystal Palacea Trent po posljednji put istrčati na Anfield.
