Nijedna franšiza u povijesti NBA lige nije dulje čekala na premijernu titulu od Denver Nuggetsa. 46 godina postojanja u, praktički konstantnom, mediokritetstvu. Kombinirano 12 puta su osvajali divizijsku titulu, no nijednom prije ove sezone nisu pokorili Zapad. Čak su i konferencijska finala bila rijetkost. Od spajanja ABA-e i NBA-a 1976. godine, igrali su ih samo u sezonama 1984./85., 2008./09. te 2019./20. Zvuči nevjerojatno, ali sva tri puta su ih dobivali Lakersi.
80-ih su ih do konferencijskog finala predvodili Alex English te Calvin Natt, no nisu mogli preko Magica Johnson, Kareem Abdul Jabbara, Byrona Scotta te Jamesa Worthyja pa su poraženi s 4-1. Čekali su čak 24 godine na povratak u istu situaciju. Tada su predvođeni Carmelo Anthonyjem, Chauncey Billupsom i Nene Hilariom došli do dvije pobjede protiv Lakersa, ali uslijedilo je novo ispadanje.
U konačnici dolazimo i do “bubble” sezone u kojoj su ponovno slavili u samo jednoj utakmici predvođeni dvojcem koji je briljirao u ovom doigravanju – Nikolom Jokićem i Jamalom Murrayem. Ne volim priče “što bi bilo kad bi bilo”, ali volio bih vidjeti što bi se dogodilo da Anthony Davis nije pogodio onu tricu preko Jokića sa zvukom sirene za vodstvo od 2-0 u toj seriji.
Lakersi su sve tri navedene sezone završavali kao prvaci. Kad ste već ispali, ostaje utjeha da ste ispali od prvaka. Koliko vrijedi ta utjeha – individualna je stvar. Nastavno na to, neizbježno je reći kako su Lakersi dobili Nuggetse u svakoj od ukupno 7 playoff serija koliko su igrali do ove sezone.
Osma je bila sretna za momčad iz Colorada. Momčad pod vodstvom Michaela Malonea je u konferencijskom finalu prekinula taj negativni niz te je ometlala Lakerse i s ukupnih 4-0 izborila prvo finale u povijesti franšize. Jamal Murray je bio najbolji strijelac s 32.5 poena u prosjeku, Nikola Jokić je prosječno bilježio 27.8 poena, 14.5 skokova i 11.8 asistencija, dok su dvoznamenkaste prosjeke imali Michael Porter Jr. (15.0), Kentavious Caldwell-Pope (14.8), Aaron Gordon (12.8) te Bruce Brown (12.3).
Finale protiv Miamija
Od prve utakmice je bilo jasno da je Denver favorit. Istina, Erik Spoelstra je bolji i dokazaniji trener od Michaela Malonea, ali potonji je na raspolaganju imao najboljeg igrača serije. I ne samo serije, ali o tome nešto kasnije.
Ono što je od početka prve utakmice bilo jasno je da Nuggetsi konstantno imaju missmatch u vidu Aarona Gordona. Jednostavno – Miami je prenizak. Uzmimo za primjer da su dva matchupa u startu jasna – Adebayo čuva Jokića, a Butler Murraya. To dovodi do toga da Vincent, Strus i Martin ostaju na Caldwell-Popeu, Porter Jr.-u te Gordonu. I dok se s prvonavedenom dvojicom mogu nositi, Gordon je brži, viši, jači i okretniji od sve trojice. Prilagodio se Spoelstra na to ubacivanjem Kevina Lovea u prvu petorku već od druge utakmice koju su dobili, no više od toga nisu mogli. Love je donio visinu, ali je daleko od dobrog obrambenog igrača.
Tijekom dvije utakmice na Floridi, Denver je u vodstvu proveo čak 78 od 88 minuta. Napetosti nije bilo. Ona se osjetila tek u petoj utakmici koja je obilovala lošom selekcijom šuta i izgubljenim loptama, no svejedno se isto tako osjećalo da Nuggetsi imaju više oružja kojim mogu zaprijetiti. Pokušavao je Spoelstra na razne načine. Gledali smo više vrsta zonske obrane (1-3-1, 2-2-1), obranu “čovjek na čovjeka”, čak i presing po cijelom terenu. Ma, nije im pomogao ni Butlerov show koji je u dvije minute postigao 10 uzastopnih poena Miamija i tako samostalno nadoknadio zaostatak od -7 i pretvorio ga u vodstvo od 1 razlike samo dvije minute prije kraja pete utakmice.
Miami je imao previše “minus” igrača. Nije imao rezervnog centra (kakav crni Cody Zeller) pa se Adebayo morao “ubijati” preko svojih granica čuvajući Jokića, dok je na drugoj strani morao biti fokalna točka napadajući drop obranu Denvera. Jimmy Butler je poprilično podbacio. Za razliku od prethodnih serija, ponajbolji igrač doigravanja nije bio na svom nivou. Radi li se o ozljedi gležnja ili ne, ne znamo. Na Herroa nisu mogli računati, Gabe Vincent se pojavio u jednoj i pol utakmici, Max Strus također, dok je Caleb Martin potpuno iščeznuo. Čovjek nije bio ni sjena onog tipa koji je za jedan glas “izgubio” nagradu za MVP-ja finala Istoka.
Slaganje “contender slagalice”, što, kada i kako?
Proces sastavljanja NBA momčadi spremne za pohod na titulu je dugotrajan i iziskuje veliku posvećenost detaljima, pomnoj računici cap spacea i onoga što je momčadi potrebno u smislu profila igrača. Nuggetsi su u sezoni 2016./17. bez doigravanja ostali zbog jedne pobjede manjka, dok su sljedeće sezone u izravnom dvoboju protiv Minnesota Timberwolvesa posljednjeg dana regularne sezone – ostali kratki i to nakon produžetka. Sjetit ćete se, presudio im je baš Jimmy Butler s 31 poenom uz 7 od 11 postignutih poena u dodatnom vremenu. Može li se reći da su sada 1-1?
Nakon toga je uslijedilo dramatično ispadanje od Blazersa u sedmoj utakmici konferencijskog polufinala pa spomenuti poraz od Lakersa u finalu Zapada pa metla od Sunsa te džentlmenska metla od Golden State Warriorsa prošle sezone.
Ove sezone, točnije u ovom doigravanju, svi su bitni igrači Denvera bili zdravi što nije bio slučaj prethodnih godina te je Malone od svakog člana slagalice dobio ono što je trebalo. Njegova rotacija je bila sužena na 8 igrača, a uloge su bile jasno raspoređene. On je vrlo mirno i precizno vodio svaku utakmicu, a svaki od dijelova slagalice je priča za sebe.
Mislim da tko god iole prati košarku zna priču o Jokićevom izboru na NBA draftu tijekom Taco Bell reklame. Mnogima je bilo zgodno povlačiti paralelu između njegove pojave i stature, načina prehrane i tog “quesarita” s reklame. Pa, može se reći da nije loše ispao taj 41. izbor. Dvostruki MVP regularne sezone, MVP finala zapadne konferencije, MVP NBA finala, peterostruki All-Star. Zaista solidno za momka starog 28 godina.
As the broadcast mentioned, Nikola Jokic was the No. 41 pick in the 2014 NBA Draft. But let’s not forget that Jokic was selected during a Taco Bell commercial. 😅 pic.twitter.com/m8zm1kxZDt
— Alex Kennedy (@AlexKennedyNBA) June 10, 2023
Njegov sekundant Jamal Murray je, s druge strane, projiciran kao zvijezda. 2016. godine su ga Nuggetsi birali s visokim 7. izborom sa sveučilišta Kentucky. Kanađanin je konstantno napredovao, a u spomenutom “bubbleu” je imao i nekoliko spektakularnih predstava kojima je skrenuo pozornost na sebe. Padale su “četrdesetače” i “pedesetače” kao od šale. Taman pred doigravanje 2021. godine, Murray je zaradio najtežu moguću ozljedu – pokidao je prednje križne ligamente koljena što je značilo da će presjediti i cijelu sezonu 2021./22. Postupno se vraćao, a u ovoj finalnoj seriji je postao tek četvrti košarkaš koji je u NBA finalu prosječno bilježio barem 20 poena i 10 asistencija nakon Magica Johnsona (x2), Michaela Jordana te LeBrona Jamesa (x2).
Michael Porter Jr. je uz njih dvojicu, košarkaš s najduljim stažom u Coloradu. On realno nije smio završiti u Denveru. Naime, MPJ je bio top prospekt svoje generacije te je na mnogim ranim “mock draftovima” zauzimao prvo mjesto. Nažalost, on je u prvom poluvremenu svoje prve utakmice na Missouriju zadobio ozljedu donjeg dijela leđa te se vratio tek u ožujku, no usprkos tome, odlučio je izaći na NBA draft. Naravno, ti problemi s leđima su odašiljali veliki broj upitnika za mnoge NBA franšize pa je on skliznuo na 14. mjesto odakle su ga birali Nuggetsi. Istog tog ljeta 2018. godine se podvrgnuo još jednoj operaciji leđa te je propustio kompletnu prvu sezonu.
Treću operaciju leđa je imao u studenom 2021. godine pa je propustio ostatak sezone. Proteklih godina je bio meta gotovo svake protivničke momčadi zbog nedostatka obrambene posvećenosti. Jednostavno bi prečesto zaspao. U finalu koje je iza nas, nije bio toliki “minus” na toj strani parketa. Više je problema imao sa šutem (4/28 za tri poena), no to je, posebno u posljednje dvije utakmice, nadoknađivao pravovremenim utrčavanjima te agresivnošću na napadačkom skoku.
Sljedeća četvorica koju ćemo spomenuti su u Denver došli tijekom posljednjih dvije godine, a sve pohvale poslu koji je napravio idu Calvinu Boothu, 47-godišnjem GM-u franšize koji je na tu funkciju došao ljeta Gospodnjeg 2020. godine.
Već 2021. u Colorado dolaze Aaron Gordon i Jeff Green. Gordon je u Denver došao nakon 7 i pol sezona provedenih u simbolu mediokriteta i lutanja – Orlandu. Stigao je u ožujku u razmjeni za Garyja Harrisa, R.J. Hamptona i budući pick prve runde. Bagatela. Iako su u prošlogodišnjem doigravanju Warriorsi razotkrili sve njegove nedostatke sa niskom petorkom što ga je usmjerilo ka kupovini zemljišta na kojem je izgradio svoju košarkašku dvoranu, Gordon je u ovogodišnjem finalu protiv Miamija bio hodajući “missmatch” što je iskoristio za prosjek od 14.0 poena, 7.4 skoka i 3.0 asistencije uz novi rekord karijere u doigravanju kojeg je postavio u četvrtoj utakmici kada je zabio 27 poena što mu je omogućilo i status najboljeg strijelca susreta.
Green je netko za kojeg mi je osobno neizmjerno drago što je napokon, nakon igranja za 11 različitih momčadi, postao prvak s dvanaestom. 2011. godine mu je otkrivena aneurizma na aorti što je dovelo do otvorene operacija srca. Aneurizma se stvara kada se na dijelu aorte pojavi oteklina što dovodi do slabljenja područja oko nje pa ono postaje podložnije pucanju što kao rezultat može imati krvarenje do smrti. Petosatnu operaciju, u kojoj je Greenovo srce morao zaustaviti na sat vremena, izvršio je doktor Lars Svensson u klinici u Clevelandu koja važi za najbolju kardiološku kliniku u SAD-u. Upravo je u Clevelandu 2018. godine bio najbliži osvajanju titule, no u finalu protiv supertima oformljenog u Golden State Warriorsima – nije se moglo.
U Denver je stigao kao slobodan igrač na ljeto 2021. godine, a u ovogodišnjem finalu je igrao po 15-16 minuta, bio aktivan u obrani te je zabio gotovo sve što je došlo do njega. Uputio je 9 šuteva iz igre, a pospremio je njih 8, dok je zabio svih 6 šuteva s crte slobodnih bacanja. Što više možete tražiti od 36-godišnjeg veterana?
In 2012, Jeff Green was fighting for his life and underwent open-heart surgery.
— SportsCenter (@SportsCenter) June 13, 2023
After 15 years in the league, he is now an NBA champion 🙌
(h/t @NBAKrell) pic.twitter.com/eJPI2oFm7C
Došli smo do posljednje trojice koja su se Denver Nuggetsima pridružila proteklog ljeta. Christian Braun je biran 21. izborom drafta nakon što je s Kansasom postao NCAA prvak, dok je prethodno bio trostruki prvak u srednjoj školi. Momku je očigledno pobjednička košarka u venama, a s NCAA i NBA titulom u dvjema uzastopnim sezonama, pridružio se jako malom broju košarkaša s tim uspjehom. Prije njega su to postigli:
- Bill Russell (1956-57)
- Henry Bibby (1972-73)
- Magic Johnson (1979-80)
- Billy Thompson (1986-87)
Maksimalno je iskorištavao prilike koje je dobivao te je svojim atleticizmom i energijom koju je donosio poslije ulaska s klupe kupio sebi značajan skok u minutama sljedeće sezone. 6. srpnja u ekipu stiže jedini košarkaš na rosteru Denvera koji je već bio NBA prvak – Kentavious Caldwell-Pope. On je titulu osvojio s Lakersima u “bubbleu”, a u Denver stiže iz Wizardsa nakon razmjene koja je njega i Isha Smitha (13 sezona s 13 različitih franšiza) poslala u Colorado, a Montea Morrisa i Willa Bartona u glavni grad SAD-a.
Od njega su dobili točno ono što im je nedostajalo. Obranu tranzicije, aktivnost u obrani na pola terena što je donosilo ukradene lopte (1.5 po utakmici u regularnoj sezoni i 1.3 u doigravanju – top 15 u oba dijela sezone) i poene iz kontranapada te “punjenje” kuteva terena i pogađanje trica (38% šut za 3 u doigravanju, gotovo 47% iz kuteva). Igrač uloge za poželjeti.
U konačnici dolazimo do “glue guya” – Brucea Browna. Nakon dvije odigrane sezone uz nekoliko veoma dobrih izdanja u doigravanju za Brooklyn Netse, ovaj versatilni košarkaš u Denver dolazi kao slobodan igrač te potpisuje dvogodišnji ugovor vrijedan 13 milijuna dolara. S obzirom na nastupe u ovogodišnjem doigravanju, rekao bih da ne postoji šansa da iskoristi igračku opciju vrijednu 6.8 milijuna zelenih dolara i ostane član Nuggetsa.
Brown je prije svega pokazao iznimnu obrambenu moć. Izvrstan je i u ekipnoj obrani kao i u pritisku na loptu, dok je u napadu znalački iskorištavao pozornost koju su navlačili Jokić i Murray. U četiri od pet utakmica finala je bio dvoznamenkast uključujući i četvrtu utakmicu u kojoj je postigao 21 poen. 11 je zabio u posljednjem kvartalu. Upravo je njegov koš poslije skoka u napadu bio posljednji koš iz igre postignut u protekloj NBA sezoni (za 90:89), dok su njegova dva postignuta slobodna bacanja ujedno i posljednji poeni sezone. Momak će biti masno plaćen ovog ljeta.
Najbolji na svijetu
Kakav bi to tekst o Denveru bio bez detaljnijeg spomena najboljeg košarkaša na svijetu. Nikola Jokić je zavrijedio taj status. Narativa je bilo raznolikih, no najglasniji je bio onaj kako se nije dokazao u doigravanju. Što je on učinio? Postao je prvi košarkaš ikada koji je predvodio kompletnu NBA ligu po ukupnom broju poena (600), skokova (269) i asistencija (190) u doigravanju. Imao je i rekordnih 10 triple-doubleova. Pridružio se elitnom društvu košarkaša koji su, odigravši barem 15 utakmica u doigravanju, ostvarili prosječnu valorizaciju od preko 30 indeksnih bodova te su sezonu završili osvojenim naslovom. To društvo, uz njega, čine LeBron James (x3), Michael Jordan (x2) te Shaquille O’Neal.
Postao je prvi košarkaš koji je bio izabran izvan TOP 15 na NBA draftu, a postao je MVP regularne sezone i finala, a finale je zaključio s prosjekom od 30.2 poena, 14.0 skokova i 7.2 asistencije pri čemu nitko nikada nije dosegnuo slične ili bolje brojke. Nije mu na odmet bila ni prva utakmica u povijesti NBA finala u kojoj je jedan igrač imao barem 30 poena, 20 skokova i 10 asistencija. Gledajući cjelokupno doigravanje, prosječno je bilježio 30.0 poena, 13.5 skokova i 9.5 asistencija na 55% šuta iz igre, 46% za tricu te 80% s crte slobodnih bacanja.
Pružio je nekoliko spektakularnih predstava. Zanimljivo, one utakmice u kojima je zabijao najviše, Nuggetsi su gubili. Zabio je 43 poena Minnesoti – poraz. 53 poena Phoenixu – poraz. 41 poen Miamiju – poraz. U trećoj utakmici NBA finala je zabio 32 poena, uhvatio 21 skok i podijelio još 10 asistencija. Sličnu utakmicu je odigrao na otvaranju serije protiv Lakersa kada je sraz završio s 34 poena, 21 skokom i 14 asistencija, dok je u četvrtoj utakmici protiv iste momčadi postigao koš za pobjedu. U finalu protiv Heata je protiv sebe imao tonu različitih obrambenih pristupa, no protiv njega, kao da nema odgovora. Jednostavno rečeno, odigrao je povijesno dobro doigravanje vrijedno statusa najboljeg košarkaša današnjice.
Kako je i sam rekao – nemojte se kladiti protiv debeljuškastog djeteta.
Nikola Jokic is the 1st player in NBA history to lead the playoffs in total points, rebounds, and assists.
— NBA (@NBA) June 13, 2023
All. Time. Greatness. pic.twitter.com/jJFwL4SY9S
Ovo je Denverovo vrijeme
Zanimljiva je paralela između ovogodišnje titule Denvera i one Dallas Mavericksa iz 2011. godine. Obje momčadi su bile predvođene zvijezdom iz Europe (Jokić i Dirk), dok pritom nijedan od njih nije imao suigrača koji je nastupio na “All-Staru”. Obje momčadi su na putu do naslova svladale ekipu predvođenu Kevinom Durantom, dok su na putu do premijernog naslova došli metlom protiv Lakersa i na koncu pobjedom protiv Miamija u finalu.
Razlika je svakako u snazi tih ekipa Miamija. Onaj iz 2011. godine je bio predvođen trojicom košarkaša koji su u tom trenutku individualno bili među 15 najboljih aktivnih košarkaša. Ovi danas su bili sklopljeni od jednog alfa-mužjaka u vidu Jimmyja Butlera, “two-way” All Star centra Bama Adebaya, dok su ostatak uske rotacije činila čak četvorica ne-draftiranih igrača. Gledajući koeficijente iz predsezone, ti Mavsi su drugi najveći underdog koji je osvojio titulu, dok su ovogodišnji Nuggetsi četvrti.
U ovom trenutku u NBA-u vlada paritet, a tome može posvjedočiti podatak kako je tijekom posljednjih pet sezona, pet različitih klubova osvajalo O’Bryanov trofej. Nešto što nismo vidjeli od kraja 70-ih i početka 80-ih godina prošlog stoljeća (1977-1981).
Gledajući igrački kadar, njihove godine, ugovore i prostor na platnim listama te konkurenciju – ovo je Denverovo vrijeme. Osnovna jezgra tima će ostati na okupu i sljedeće sezone uz iznimku Browna te bi zapravo tek na ljeto 2025. godine trebalo doći do prvih većih promjena na rosteru.
Ostaje im nastaviti slagati slagalicu oko franšiznog igrača koji pomiče granice (Jokića) i njegovog sekundanta (Murraya) koji će sljedeće sezone, Bože zdravlja, po prvi put biti All-Star igrač.
