Mjeseci u HNL-u ponekada mogu izgledati kao godine. Petar Preradović u svojoj je pjesmi Mujezin davnih dana parafrazirao Heraklitovu poslovicu, rekavši “Od svih stvari na tom svijetu, samo mijena stalna jest“, ni ne sluteći koliko će ista biti primjenjiva na događaje koji okupiraju većinu domaćih zaljubljenika u drugu najvažniju stvar na svijetu.
Tako se sada dalekim čini kontekst teksta Derbiji se ne igraju, derbiji se pobjeđuju, 2. listopada, napisanog nakon pobjede Hajduka nad Dinamom rezultatom 1:0. Splićani su u tom trenutku bili prvoplasirana ekipa lige i zadržali to mjesto sve do zimske pauze, usprkos nekoliko kikseva i promjena trenera Leko – Karoglan. Danas, 6 mjeseci nakon, ta je pozicija za Hajduk miljama daleko, a snovi o tituli ili trofeju uopće će i još jednu godinu ostati nedosanjani san.
A iako se kontekst teksta u međuvremenu promijenio, naslov je definitivno ponovo primjenjiv, no za različite subjekte. Rijeka, ekipa koja uoči utakmice bila u nizu od 6 pobjeda u svim natjecanjima i to bez primljenog pogotka, svoj je niz produljila u ne previše pamtljivoj utakmici koja je bila pravi derbi kojeg se ne igra, već pobjeđuje.
U tvrdoj utakmici u kojoj smo u prvom poluvremenu vidjeli tek jedan, i to sramežljiv pokušaj Rijeke prema golu Hajduka, trupe Željka Sopića zahvaljujući sjajnom golu Marca Pašalića stigle su i do sedme uzastopne pobjede u svim natjecanjima te još jenom sačuvale gol reprezentativnog vratara Nediljka Labrovića.
Nakon 90 minuta igre, rijetko konzervativni i rezervirani Hajduk je ostao bez udarca u okvir gola i s tek jednom velikom prilikom preko Aleksandra Trajkovskog.
Četvrti uzastopni poraz u svim natjecanjima dodatno je uzdrmao stolicu Mislava Karoglana, a prva žrtva ipak nisu bili niti trener niti sportski direktor Mindaugas Nikoličius, već predsjednik Lukša Jakobušić kojeg je ovog jutra smijenio Hajdukov Nadzorni odbor.
Jedan od najvećih komplimenata kojeg je treneru Željku Sopiću i Rijeci uputio Mislav Karoglan je prilagodba formacije i stila igre koja je za cilj prvenstveno imala neutralizirati opasnosti za vlastiti gol, koje kod Riječana prijete iz svih napadačkih pozicija.
Dok kod Rijeke nije bilo iznenađenja u postavci, jer središnji trokut sa Selahijem kao šesticom i Frukom i Hodžom kao osmicama već je poznat i pticama na grani, Karoglan je ekipu postavio u 4-2-3-1 s Krovinovićem i Sigurom kao šesticama, Pukštasom na desnom krilu, Sahitijem na lijevom krilu i Kalikom iza leđa Kalinića.
Iako se u posljednjim tjednima potenciraju Hajdukovi problemi s ozljedama, sastav koji je istrčao na Rujevicu bio je itekako respektabilan po imenima na terenu, a još više onima na klupi. Pukštas s Moufijem imao je zadatak duplirati Marka Pjacu u fazi obrane na desnoj strani, a Kalik je svojom trkom trebao nadomjestiti manjak istog elementa kod Kalinića u pritisku na posljednju liniju Rijeke.
Rijeka preferira izlazak iz posljednje linije kroz posjed u čemu može računati na mirne noge novoetabliranog stoperskog para Galešić – Radeljić, no isto tako, Rijekini se stoperi ne libe poslati duge lopte ili dijagonale iz posljednje linije i na taj način preskočiti vezni red te minimizirati bilo kakav rizik za svoj gol. Stoga i ne čudi 69 dugih lopti poslanih tijekom 90 minuta igre, pri čemu je prednjačio Radeljić s njih čak 20, od čega je 11 bilo preciznih.
Prvo poluvrijeme ponudilo je šahovsku bitku u kojoj je Hajduk uspio usporiti Rijekinu igru i anulirati Selahija i Fruka u izgradnji igre te držati Pašalića i Pjacu daleko od situacija 1 na 1 ili onih u kojima mogu ulaskom prema sredini zaprijetiti driblingom i udarcem. Isto tako, Rijeka nije dobila značajniji doprinos od svojih bekova Smolčića i Gode, pa se na odmor otišlo s početnih 0:0.
A ako prvo poluvrijeme nije ponudilo previše sadržaja, već početak drugog poluvremena pokazao je da će Rijeka krenuti po sva tri boda. Brza akcija u 46. minuti u kojoj je Pašalić udarcem protegnuo ozlijeđenog Lučića, pa udarac iz kuta u kojem je Marić loptu udarcem glavom poslao iznad gola. Nije Rijeka navalila prema golu Hajduka svim raspoloživim oružjima, ali je ubrzala igru i bolje preko Hodže, Pjace i Fruka nalazila međuprostore no što je to bio slučaj u prvim minutama, a i Rijekini su se bekovi podigli visoko i konačno centaršutevima počeli ugrožavati Hajdukovu obranu.
U realizaciji ciljeva Sopićevoj je ekipi pomogla i obnova ozljede Filipa Uremovića, lidera Hajdukove obrane koji je kao i golman Lučić, stisnuo zube i pokušao pomoći svojoj ekipi, no izdržao je samo do 55. minute. Bez Uremovića, pa i načetog, Hajdukova obrana počela se sve više uvlačiti u krilo svojeg golmana, a Rijekin gol svakom je minutom sve više visio u zraku. Indikativno za njihove ambicije, Hajdukovi igrači su u tim trenucima počeli i odugovlačiti s izlascima igrača prilikom izmjena ili sporim izvođenjem prekida, a ulaskom Brekala, Trajkovskog i Kleinheislera vidjeli smo i promjenu formacije.
U želji da zaustavi brojne izmjene pozicija i navedene ulaske u međuprostore, Mislav Karoglan odlučio se na promjenu sustava u 3-4-2-1 s Prpićem na poziciji središnjeg braniča te Elezom s desne i Diallom s lijeve strane, Moufi se podignuo na desnog bočnog, a Pukštas otišao na lijevog bočnog igrača, dok su Brekalo i Kleinheisler stali na pozicije veznih igrača ispred dvojica zadnjih veznih Sigura i Krovinovića.
Na promjenu Karoglanovog plana i zgušnjavanje sredine reagirao je i Sopić svojim Planom B, uvođenjem Jankovića umjesto danas neprimjetnog Hodže te Obregona umjesto Marića. Pomaknuo se Fruk Jankovićevim ulaskom na poziciju desne osmice, nešto bliže Pašaliću, a samo 5 minuta nakon ubrani su i plodovi ove taktičke rošade.
Lošu Prpićevu dugu loptu prema Moufiju osujetio je Radeljić, a iza Hajdukovog desnog beka ostao je veliki prostor kojeg su napali Pjaca i Goda. Pjaca je dobro uočio trk u međuprostor Fruka kojeg nisu ispratili Krovinović niti Sigur, pa ga je na vrhu šesnaesterca krenuo zatvoriti Diallo, ostavivši time Marca Pašalića potpuno samog. Fruk je sjajnim dodirom vanjskom stranom kopačke lijeve noge proslijedio loptu do Rijekinog desnog krila, a on imao dovoljno vremena primiriti loptu i namjestiti se te zakucati je preko ruke golmana Lučića. Eksplozija Rujevice i svih igrača uključujući one s klupe te stručnog stožera još je jednom pokazala kako Rijeka ove sezone snagu crpi iz kompletnog kolektiva, a ne pojedinaca.
Iako je Željko Sopić svojim igračima pokazivao da se trebaju smiriti i stati na loptu, Rijeka se po postignutom pogotku nije oslobodila, već naprotiv, pokazala određenu nervozu koja se povećala ulaskom Ivana Perišića.
Proslavljeni je hrvatski reprezentativac stao visoko na lijevo krilo i već u jednom od prvih dodira s loptom sjajnim centaršutom pronašao Trajkovskog koji je iz izgledne pozicije loše reagirao i udarcem glavom loptu poslao pored gola.
Hajduk je u posljednjih desetak minuta bio ekipa koja je zagospodarila posjedom, a napadačka ideja uglavnom se svodila na duge lopte i dijagonale prema Perišiću, koji je čak i nespreman koristio svoje nevjerojatne fizičke predispozicije i nogometnu kvalitetu te skokom, centaruštevima i prodorima ugrožavao Rijekinu posljednju liniju.
U 80. minuti do tada manje-više neprimjetni rumunjski sudac Horatiu Fesnic potencijalno je oprostio drugi žuti karton Stjepanu Radeljiću, a na to je novim dobrim čitanjem raspleta događaja na terenu reagirao i Željko Sopić uvođenjem trećeg stopera Mateja Mitrovića. Tom promjenom Rijekini su se bekovi mogli dodatno raširiti te skratiti prostor Perišiću i Brekalu, a i veznjaci Rijeke su uspostavili kontrolu nad izgubljenim dijelovima terena, pa u preostalom dijelu utakmice Hajduk nije opasnije zaprijetio Nediljku Labroviću.
Pobjeda Rijeke u jadranskom derbiju, treća ovosezonska, značila je kako se Hajduk sada i definitivno oprašta od borbe za naslov prvaka te da ulazimo u završnicu sezone u kojoj će se borba voditi između dvije ekipe – Rijeke i Dinama. Sljedeći tjedni trebali bi ponuditi odgovore na kojoj će bodovnoj razdaljini obje ekipe dočekati svojevrsno “finale HNL-a” koje je na rasporedu 5. svibnja na Rujevici.
Prije toga, Rijeci preostaju gostovanja kod Istre i Lokomotive te domaći ogled s Goricom, a Dinamu gostovanje kod Gorice, Lokomotive i Varaždina uz odgođenu domaću utakmicu protiv Varaždina, 8 mjeseci nakon prvotno zakazanog termina.
Jedno je sigurno što se tiče obje ekipe, u sljedećim nas tjednima očekuje spektakl.
