Rijeka i Dinamo su u dugo iščekivanom derbiju na Rujevici podijelili bodove u susretu kojim će i treneri i navijači biti zadovoljni – ali i nezadovoljni! Obje su momčadi propustile izgledne prilike za pogotke, no u konačnici izgubile bodovni korak za vodećim Hajdukom. Kako to i često biva kod derbija, i ovaj su odlučile četiri pogreške koje su obje momčadi iskoristile za ipak pravednih 2:2.
U početnom sastavu Rijeke nije bilo iznenađenja niti ih se moglo očekivati. Bijelih 4-1-4-1 izvrsno je funkcioniralo na domaćem terenu, a i najave Željka Sopića išle su u smjeru da će domaćin igrati svoju igru. Usprkos dobrim ovosezonskim partijama, Niko Galešić izgledno je izgubio mjesto u najjačoj postavi naspram iskustva koje sa sobom nosi stoperski par Mitrović-Dilaver. Bruno Goda je s maskom na licu ipak zaigrao te usput odrađivao oporavak od slomljenog nosa, a Lindon Selahi se vratio u srce veznog reda nakon odrađene suspenzije. Od ozljede se oporavio Marco Pašalić koji je zauzeo svoje standardno mjesto na desnom krilu, dok je ostatak postave bio očekivan.
Zato su iznenađenja na drugoj strani već očekivana, jer Sergej Jakirović velikom i širokom rosteru usprkos i dalje nije blizu pronalaska idealne petnaestorke a kamoli jedanaestorke. Danijel Zagorac i dalje je prvi izbor za poziciju među vratnicama, Stefan Ristovski ovaj je put stao na stopersku poziciju skupa s Kévinom Théophilom-Catherinom, dok su bekove igrali Sadegh Moharrami i Mauro Perković. Arijan Ademi dobio je prednost u veznom redu ispred Marka Bulata koji je izgleda pomalo u trenerovoj nemilosti, jer bila mu je ovo peta uzastopna utakmica u kojoj je odigrao manje od 50 minuta. Krilne su pozicije zauzeli Takuro Kaneko (desno) i Dario Špikić (lijevo), dok je u vrh napada, a što je možda bilo i najveće iznenađenje, stao Sandro Kulenović.
Dinamov presing mučio je Rijeku i njen pokušaj izlaska iz svoje polovice
Rijeka je bila odlučna izlaziti iz svoje zadnje linije bez „lupanja“ dugih lopti u kojima bi teško bilo tko iz riječke prednje linije stvorio prednost. Ipak, visoki presing Dinamovih igrača domaćim je igračima ovo umnogome otežavao. Osim prednje ofenzivne četvorke Modrih, po potrebi su i Ademi ili Mišić izlazili u pritisak na stopere i Selahija, a kada se dogode i neočekivane neforsirane pogreške, ponajviše Emira Dilavera, bio je to dobar plan Modrih kako brzo i efikasno zaprijetiti Nediljku Labroviću.
Dinamovi su bekovi u izgradnji igre stajali izrazito visoko. Nije to Dinamu stvaralo prevelike probleme, jer su se u manjku dodavačkih rješenja stoperi mogli okrenuti dugoj lopti gdje je Kulenović u prvom poluvremenu nosio solidan broj zračnih duela i spuštao lopte svojim veznjacima. Visoko postavljanje bekova uz krilne igrače koji su ili sjekli u sredinu i tako otvarali bočni prostor (Špikić) ili pak hitrinom i dobrom 1-na-1 igrom mučili svoje čuvare (Kaneko) značio je da je Dinamo bio izrazito opasan i preko bokova. Pogotovo to vrijedi na Japanca koji je dobrano namučio Godu. Dodatan je fokus gostiju bio na desnoj strani gdje je Ristovski, po vokaciji desni bek a ovdje stoper, često dolazio visoko i tako triplicirao tu stranu Dinamova napada.
Stigao je Dinamo na taj način do čak četiri velike prilike samo u prvom poluvremenu, od kojih su promašili tri, dok je onu jednu, proizašle baš iz kvalitetnog presinga i lošeg postavljanja linije zadnjeg riječkog reda, Špikić uz nespretno čišćenje Gode pretvorio u vodeći pogodak. Riječki su ofenzivci pak imali neuobičajeno puno vremena i prostora za primanje lopte i okret u prostoru između Dinamove zadnje i srednje linije, no za razliku od valjda svih utakmica ove sezone, rjeđe su se odlučivali za udarac izdaleka, što je kvalitetan dio arsenala svih igrača iz napadačke petorke. Bijeli su u prvom poluvremenu gostima zaprijetili samo uz dvije robbenovštine Marca Pašalića, dok je sve ostale opasnosti neutralizirao zadnji red.
Druga strana Jakir-balla Dinamu ne godi
Ipak, stečeno vodstvo u najboljem trenutku aktiviralo je onu drugu stranu Jakir-balla koju smo toliko često gledali i dok je bio za kormilom svog protivnika iz ove utakmice. U drugom je poluvremenu tako na rujevički travnjak istrčao drugi Dinamo, onaj koji je čuvao vodstvo i prepustio posjed lopte Rijeci, a svoju ofenzivnu viziju usmjerio k tranziciji i hranjenjem Kulenovića dugim loptama. Za razliku od prvog poluvremena kada su to za Modre bili korisni alati, oba su aspekta zakazala u drugom.
S obzirom na enormna lutanja u igri Modrih u posljednjih mjesec dana, kako između pojedinih utakmica tako i unutar bilo kojeg promatranog dvoboja, Jakirovićeva se odluka „primitivizacije“ Dinamove igre i ideje u ovoj situaciji doimala logičnom. Dinamu je nasušno potreban niz pozitivnih rezultata, a u kaotičnim okolnostima koje su zadesile zagrebačkog prvoligaša ove sezone, od kojih naročito valja istaknuti kontinuirani manjak igračkih mehanizama (za što se aktualnom treneru i dalje mogu naći i olakotne okolnosti), kao i patološki manjak hladnokrvnosti pred protivničkim vratima, čuvanje vodstva u derbiju pojednostavljivanjem onoga što igrači moraju raditi bio je najbolji recept za započinjanje tog niza.
Taj se recept ipak urušio već u 53. minuti kada Rijeka stiže do izjednačenja. Ukoliko je jedna od ideja iza promjene Modre filozofije u drugom poluvremenu bila u svrhu održavanja defanzivne koncentracije na višem nivou, ona u tom aspektu nije upalila. Premda se Frukov ubačaj odbio od obrambenog bloka, usamljeni Selahi u srcu kaznenog prostora ne bi se trebao događati ekipama Dinamova renomea i kvalitete.
Rijeka je pokazala da može kvalitetno napasti Dinamo
Kao i Dinamo, i Rijeka je postigla pogodak u za njih najboljem trenutku utakmice, te je on poslužio kao katalizator Bijelima koji su u drugih 45 minuta već istrčali s dodatnim elanom. Povučenija momčad Dinama omogućila je zadnjem redu Bijelih da lakše izlaze u posjedu iz svoje zadnje linije, a s obzirom da su riječke osmice i krila već i u prvom poluvremenu dobivale solidan broj lopti između linija, volumen ofenzivnih akcija Rijeke u drugom se poluvremenu samo povećao.
Pjaca i Pašalić su se razigrali i okomitim prodorima krenuli raditi razdor u Modroj defanzivi, a valja i istaknuti kako je Rijeka jedan poticaj dobila neplanski. Spomenuli smo već kako se Goda u prvom poluvremenu mučio s čuvanjem brzine Kaneka, Moharramija, a nekad i Ristovskog, dok je u drugom imao tek 8 minuta s nešto više prostora ispred sebe, prije nego je zamijenjen zbog ozljede. S klupe je ušao pomalo zaboravljeni Marijan Čabraja koji je u svom tek drugom nastupu unio puno okomitosti i hitrine, zbog čega je i Jakirović već 10 minuta kasnije izvadio Iranca i pomaknuo Makedonca na desnog beka.
I dok smo slično pisali za gostujuće situacije iz prvog poluvremena, pravo je čudo kako Rijeka nije došla do vodstva u ovoj fazi utakmice, uz promašene dvije velike prilike. Dinamo je bio na konopcima, no igračka je kvaliteta usprkos manjku mentalne stabilnosti i dalje neosporna. Jedan prekid uz skakački moćne Kulenovića i svježeg Perića te pad koncentracije u redovima domaćina Dinamo koristi za novo vodstvo.
Rijeka nije slučajno neporažena već 11 utakmica
Ipak, nešto se mora reći i o karakteru igrača Rijeke za što zasluge svakako snosi trener Sopić, a ironično i gostujući trener Jakirović. Pokazao je Sopić i hrabrost o kojoj konstantno priča u sklopu press konferencija, pa je na nekoliko minuta uz Jorgéa Obregóna i Momu Yansanéa u napadu bio i stasiti stoper Stjepan Radeljić. Tamo ipak nije bio potreban, jer Rijeka je iz novog prekida, i novog defenzivnog meltdowna gostiju stigla do zasluženog izjednačenja. Radeljić se nakon toga vratio u zadnju liniju, Rijeka je ostatak utakmice odradila u postavci s petoricom u zadnjoj liniji, a obje momčadi susret su dovršile bez daljnjih rizika.
Neovisno o logičnosti gore navedene promjene u orijentaciji igre Dinama u drugom poluvremenu, ono je jasan pokazatelj situacije u klubu ove sezone. Teško se prisjetiti kada je Dinamo nekoj momčadi prepustio posjed, bio sretan i remijem u ranoj fazi drugog poluvremena, ali istovremeno i toliko statistički podbacio u parametrima u kojima obično dominiraju ligom. 44% posjeda Dinama, koji je do ove utakmice u prosjeku imao 66% posjeda lopte u HNL-u, prvi je put da su Modri nekome prepustili loptu još od gostovanja na Poljudu u zadnjem kolu pretprošle sezone (!!) kada je Dinamo imao 49% posjeda lopte.
Indikativan je i parametar ukupne brojke dodavanja i točnosti dodavanja, u kojoj je Dinamo također već godinama vodeća momčad lige. Ove sezone u prosjeku (bez utakmice protiv Rijeke) bilježe 585 pokušaja dodavanja po utakmici uz točnost od 86,2%. Na Rujevici je ta brojka svedena na tek 344 pokušaja dodavanja (pad od 40%) uz značajno ispodprosječnih 72% točnosti. Tako je loše brojke Dinamo u zadnje dvije godine ubilježio tek prošle sezone na gostovanju kod Pomsovog Osijeka u 15. kolu gdje su poraženi 1:0 (326 pokušaja dodavanja uz 71% točnosti).
Dinamo je u survival-modeu, a Rijeka će dugoročno žaliti za bodom
Zaključak utakmice isti je kao i onaj u uvodnom ulomku, obje će momčadi nakon odigrane utakmice biti zadovoljne rezultatom, premda bi obje prije njenog početka u startu vrlo vjerojatno odbile bod. Rijeka je pokazala karakter dvama povratcima nakon dvaju deficita, što je podvig koji Bijeli navijači rijetko mogu pronaći u riznici svojih sjećanja, pogotovo protiv Dinama. Iz istog se primjera može izvući i suprotni silogizam za Modre, koji su samo u posljednjih mjesec dana dopustili Gorici da ih u potpunosti preokrene, a zatim i Rijeci da u dva navrata lovi izjednačenje.
Iz Dinamova su tabora evidentno već okrenuti preživljavanju uz koliki-toliki bodovni učinak do zimskog prijelaznog roka i restrukturiranja momčadi, iz kojeg aspekta se bod u derbiju može smatrati zadovoljavajućim zalogajem. Isto pak ne bi trebalo vrijediti za Rijeku koja će, ne nužno, ali vjerojatnije doživjeti rasprodaju ključnih pojedinaca nego zadržavanje postojećih i dovođenje dodatnih pojačanja. Isto je u konačni nedavno potvrdio i sam predsjednik Rijeke Damir Mišković u jednom javnom obraćanju, rekavši svoju poznatu mantru kako su svi na prodaju. Zbog toga nabujala Rijeka koja cilja borbu za titulu ne bi smjela biti zadovoljna samo bodom protiv Dinama kojeg more nebrojeni problemi. Na proljeće će taj zadatak u međusobnom ogledu zasigurno biti teži!
