Hajduk je sinoć slavio rezultatom 1:0 pred punim Poljudom i fantastičnom atmosferom u drugom uzastopnom derbiju protiv Dinama ove sezone, što je samo po sebi ogroman značaj, ponajviše sa psihološke strane. Utakmica je sama po sebi bila negledljiva, bez puno stvorenih konkretnih šansi te s puno duela i trke. Ovakve tipove utakmica najčešće odluče detalji i greške suparnika, što se u konačnici i dogodilo kod pogotka Emira Sahitija kada je Dinamova obrana zaista naivno ispala. Sahiti je sinoć bio heroj Hajduka, kao i u prethodnoj utakmici protiv Lokomotive. Igrač je to koji je često kritiziran s potpunim pravom, no kojemu nitko mu ne može osporiti njegovu srčanost i borbenost. Ove dvije utakmice mu samo mogu dati dodatan impuls za nastavak prvenstva, a zasigurno bi to napadačkoj igri Hajduka bio ogroman plus.
Ovakve i i slične derbije smo u posljednje vrijeme često gledali, posebice na Poljudu. Još jedan podatak koji dosta govori jest taj da u posljednjih šest derbija na Poljudu Hajduk ne zna za poraz, a rezultati tih utakmica su redom 1:1, 0:0, 1:0, 1:1, 0:0 i sinoćnjih 1:0.
Strateg Hajduka Ivan Leko je svjesno preuzeo rizik i počeo s Vadisom Odjidjom-Ofoeom od prve minute, imajući u vidu kakve aseve na klupi ima, ali koji još uvijek nisu spremni za nogomet svih 90 minuta, vjerojatno računajući i nadajući se da će prvo poluvrijeme završiti nulom. Također, od prve minute je drugu utakmicu zaredom započeo Yassine Benrahou s kojim je dobio igrača više u veznom redu. Marokanac je odigrao sasvim korektnu utakmicu, a posebice su bile opasne njegove lopte iz prekida. Ipak, Odjidja-Ofoe je odigrao još jednu lošu utakmicu, izgledao je pogubljeno i dekoncentrirano na trenu, a posebice se istaknula njegova loša reakcija kod opasne situacije kada je u dva navrata ubačajem tražio Marka Livaju, a usamljenog Darija Melnjaka koji je bio praktički u mat situaciji za postizanje pogotka, u potpunosti izignorirao. Igraču s takvim iskustvom i kvalitetom se to ne bi smjelo događati, posebice u ovakvim utakmicama.
Odmah na početku drugog poluvremena u igru su ušli Aleksandar Trajkovski i Mihael Žaper umjesto lošeg Odjidje-Ofoea i Nike Sigura. S tim izmjenama je Hajduk dobio na balansiranju veznog reda i koliko toliko opasniju napadačku igru. Makedonsko krilo koje je zaigralo na poziciji srednje polušpice se opet navijačima Hajduka pokazalo u svijetlom izdanju, štoviše, sjajno je glavom proigrao Sahitija kod jedinog gola na utakmici. Stoga, Leko je napravio logične zamjene i pogodio je.
S druge strane Sergej Jakirović nije previše komplicirao s početnom jedanaestorkom. Izostanak Stefana Ristovskog je još jedan detalj koji se pokazao ključnim s obzirom na to da je stoperski par Dino Perić i Boško Šutalo odigrao još jednu utakmicu za zaborav, naročito kod primljenog gola gdje su bili potpuno uspavani. Detalj koji je definitivno bio od iznimne važnosti jest ozljeda Brune Petkovića koji je morao izaći iz igre pred sam kraj prvog poluvremena što je bila voda na mlin splitskoj momčadi. Dinamo je imao kakvu takvu igru i ideju s Petkovićem na terenu, a nakon njegovog izlaska to je više manje na terenu izgledalo bezidejno, dok Josip Drmić koji je ušao umjesto njega nije bio nikakva prevaga.
Ono što je posebice Dinamu stvaralo probleme u napadačkom smislu jest odlična i koncentrirana obrana Hajduka koja je sve ozbiljnije napade i udarce Dinama uspješno i pravovremeno blokirala ili počistila. Zvonimir Šarlija je imao četiri, Filip Uremović tri, Fahd Moufi dva te Dario Melnjak jedan blokirani udarac.
Posebice se treba pohvaliti Moufija koji je odigrao odličnu utakmicu u oba smjera, a posebice u obrani. Uz već spomenutu statistiku blokiranih udaraca, desni bek Hajduka je imao sljedeće obrambene brojke:
- 3 otklonjene opasnosti
- 3 presjecanja
- 2 oduzete lopte
- 0 puta predriblan
Definitivno je i s obzirom na statistiku i dojam bio kandidat za igrača utakmice, a uzmemo li u obzir da je na njegovoj strani igrao najopasniji Dinamov Gabriel Vidović, to dodatno daje na težini njegovog odličnog nastupa.
Što se tiče izmjena, Jakirović s njima nije pogodio, naročito izvadivši iz igre Vidovića, ubacivši Takura Kaneka, s čime nije ništa dobio, dapače. Japanac je odigrao loših pola sata igre i nije uspio napraviti praktički nikakav problem obrani Hajduka, ponudivši daleko manje okomitosti u igri jedan na jedan. Uostalom, Jakirović je bacio sve karte u napad, ali Dinamo je i dalje izgledao bezidejno i stekao se dojam da se igralo još 90 minuta da hrvatski aktualni prvak ne bi uspio nešto opasnije zaprijetiti Ivanu Lučiću.
Pobjeda koja vrijedi više od tri boda
Hajduk se nakon teških kikseva protiv Gorice i Istre navijačima iskupio pobjedama protiv Lokomotive i Dinama, a naročito zlata vrijede tri boda u Vječitom derbiju, a posebice nakon priča o neredu, svađama i tučnjavama u svlačionici Hajduka. Sinoć su imali fantastičan pristup, baš onakav kakav navijači Hajduka priželjkuju – borben i rastrčan.
U prošlosti su ovakve utakmice odlazile na stranu Dinama pa su pojedini igrači Plavih izjavljivali da se derbiji ne igraju, već da se derbiji pobjeđuju. I bili su u pravu, a Hajduk je upravo to i učinio. Bijeli su odigrali ozbiljnu i taktički pametnu utakmicu u kojoj je presudio jedan detalj i trenutak neopreznosti protivnika, čime su došli do izuzetno važne pobjede i dodatnog samopouzdanja za nastavak prvenstva.
Dakako, što se same igre tiče, ima mjesta za daljnji napredak, a s druge strane Dinamo se treba dobro zapitati kako dalje, s obzirom na dva izgubljena ovosezonska derbija, što im se dogodilo po prvi puta još od sezone 2008./2009.
