Dinamo je pretprošlu sezonu završio krajem svibnja prvenstvenom pobjedom protiv Gorice. 15. srpnja igrali su prvu utakmicu nove sezone protiv Hajduka u sklopu Superkupa, a prvi europski susret odigrali su 25. srpnja kada su uvjerljivo svladali Astanu u drugom pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka. Tako je Dinamo prošle sezone do 20. kolovoza odigrao osam natjecateljskih utakmica.
Ove sezone je situacija nešto drugačija, a Real Madrid je osvajanjem Lige prvaka omogućio Dinamu da na svoj europski put krene od playoffa. Borussia Dortmund završila je na petom mjestu Bundeslige, onom posljednjem koje je vodilo u najelitnije europsko natjecanje. Da su u finalu protiv Reala slavili, Njemačka bi dobila dodatnog predstavnika u novom formatu Lige prvaka, ali pošto su izgubili to mjesto je zauzeo Šahtar. Zaslužio je to kao prvak s najboljim koeficijentom među onima koji nisu imali direktan plasman što je otvorilo priliku za još jednu momčad direktno u doigravanju.
Tu je upao Dinamo koji je tako već krajem prošle sezone osigurao osam europskih utakmica, a samim time i određene financije koje znatno pomažu u baratanju prijelaznim rokom.
Prošlosezonskim ispadanjem od AEK-a, pa onda i od praške Sparte tada su završili u Konferencijskoj ligi, a dobar dio razloga ležao je upravo u transfer politici. U prvoj europskoj utakmici protiv Astane na golu je bio Dominik Livaković, Luka Ivanušec je postigao hat-trick i bio jedna od glavnih napadačkih opcija, dok je konce obrane držao Josip Šutalo. Mjesec dana nakon u uzvratnom dvoboju protiv Sparte nijedan od njih više nije bio u klubu.
Dinamo je ostao bez tri ključna igrača u tom periodu, a spremnih zamjena nije bilo. Ove sezone klub je napustila nekolicina igrača, ali nijedan od njih nije bio nositelj igre. Marko Bulat, Takuro Kaneko, Gabriel Vidović, Fran Brodić, Boško Šutalo – svi oni su u nekom trenutku bili bitne karike u momčadi, ali ni blizu kao Livaković, Ivanušec i Josip Šutalo u prijašnjem razdoblju.
Dinamo je prvu europsku utakmicu ove sezone dočekao spreman
Ove sezone Dinamo je na europski put krenuo znatno kasnije nego prijašnjih sezona. Jakirović je imao mnogo vremena za pripremu, a kadar je širok i posložen uz stopostotan učinak u prvenstvu. U klubu su ostali nositelji igre u vidu Josipa Mišića, Martina Baturine i Brune Petkovića, a Dinamo se pojačao tamo gdje je bio najtanji – u obrani. Još tijekom prošle sezone stigao je Ronaël Pierre-Gabriel, dok su tijekom ovog prijelaznog roka stigli Samy Mmaee iz Ferencvárosa i Raúl Torrente iz Granade. Uz Stefana Ristovskog i Kévina Théophilea-Catherinea kao starosjedioce, ta posljednja linija činila se fizički moćna, stabilna te sposobna braniti dubinu iza svojih leđa.
Međutim, Dinamo je u susretu na Maksimiru protiv Qarabağa baš u obrambenoj fazi imao velikih problema. U 21. minuti iz igre je morao izaći Ristovski što je malo poremetilo posljednju liniju, a krajem prvog i početkom drugog poluvremena Dinamo je opasno visio. Gosti su kroz susret uputili 18 udaraca, imali više dodira u protivničkom kaznenom prostoru, više puta ušli u posljednju trećinu terena i stvorili pozamašan broj izglednih šansi, ali nisu uspjeli zabiti. Dinamo je na kraju uvjerljivo slavio s 3:0 i stekao veliku prednost pred uzvrat.
Iako su postojala neka naklapanja kako bi Sergej Jakirović od prve minute mogao izaći u formaciji s trojicom u posljednjoj liniji, to se nije dogodilo. Postavio je momčad koju je uigravao i na pripremama pa je tako na vratima bio Ivan Nevistić, desnu stranu obrane zauzeo je Ristovski, lijevu Pierre-Gabriel, dok su dva centralna braniča bila Théophile-Catherine i Mmaee. Pozicija zadnjeg veznog rezervirana je za Mišića, ispred njega su bili Petar Sučić i Baturina uz Marka Pjacu na desnoj odnosno Arbëra Hoxhu na lijevoj strani, a u vrhu napada je bio Petković.
Problem branjenja međulinije
Qarabağ je u fazi napada visoko dizao oba bočna igrača, Elvin Cafarquliyev s lijeve i Matheus Silva s desne strane svojim odlaženjem prema naprijed omogućavali su krilnim igračima da ulaze u sredinu. Abdellah Zoubir i Leandro Andrade uvlačili su se u centralne koridore te poprilično lako dolazili do situacija gdje su bili opasni po gol. Dvojica zadnjih veznih Patrick Andrade i Júlio Romão ostajala su zajedno s dva stopera nisko u prvoj fazi izgradnje napada, a Baturina i Sučić su kao dvije osmice bili zaduženi za agresivno iskakanje prema njima. Vršili su pritisak na njih kako ne bi mogli kvalitetno obraditi loptu i u tom početnom razdoblju to nije izgledalo loše.
Problem za Dinamo bio je taj što je Qarabağ na drugoj strani također vrlo dobro markirao Mišića. Nakon prvog poluvremena imao je svega 20 dodira s loptom i 15 točnih dodavanja, dok je utakmicu završio s 38 dodira i 27 točnih dodavanja. Usporedbe radi, u prošloj sezoni Konferencijske lige u prosjeku je dodirivao loptu 63 puta po utakmici uz 45 točnih dodavanja. To je rezultiralo time da Dinamo nije izlazio kroz posjed već se najčešće dugom loptom tražio Petković.
Bez obzira na to što je Dinamo izgledao relativno solidno u prvoj polovici prvog poluvremena, u tom periodu nije stvorio puno izrazitih šansi. Zapravo, u prvih pola sata je jedina ozbiljna prilika bila kombinacija iz kornera nakon koje je Baturina pogodio gredu, a onda se u 29. minuti ukazao Petković. Primio je jednu loptu u međuliniji i odlično proslijedio do Sučića koji je dao za strijelca Pjacu na desnoj strani.
Nakon zabijenog pogotka Dinamo se povukao i spustio linije za 10-20 metara, a do kraja poluvremena Qarabağ je stvarao ogromne probleme Modrima.
Bočni igrači i dalje su dolazili visoko, krila bi ulazila u međuliniju između Dinamovih stopera i bekova te su iz tih prostora vrlo lako dolazili do kaznenog prostora. Sučić je bio postavljen nešto isturenije na terenu što je često ostavljalo Mišića samog ispred obrambene linije koji nije uspijevao kvalitetno kontrolirati tu zonu. Kada bi Pierre-Gabriel i Ogiwara pratili krilne igrače, to je zahtijevalo od Pjace i Hoxhe spuštanje duboko te praćenje suparničkih bekova gdje je Qarabağ radio razliku.
Sučić iskače na zadnjeg veznog s loptom, Patricka Andradea, koji dodavanjem traži Zoubira (označen crnom strelicom) koji se krila uvukao u sredinu. Pierre-Gabriel je njegov čuvar, ali Pjaca je također iskočio prema njemu po primanju lopte te ostavio bočnog igrača samog. U lijevi međuprostor se izvukao i Yassine Benzia (označen bijelom zvjezdicom) koji će svojom kretnjom prema sredini osloboditi prostor za podizanje lijevog beka Cafarquliyeva.
Qarabağ je u tim situacijama stvarao višak i kreirao nekoliko izrazitih prilika, ali je, uz sjajnog Nevistića na vratima, Dinamo na predah nekako otišao bez primljenog gola. Nije se puno toga promijenilo ni početkom drugog dijela. Gosti su nastavili tamo gdje su stali, a Dinamo je nastavio visiti i puštati na sve strane u obrambenoj fazi.
Promjena sustava je prelomila utakmicu
Izgledalo je kao da jednostavno s tolikom količinom dolazaka naprijed lopta mora završiti u Dinamovoj mreži, a onda je Jakirović reagirao i odlučio promijeniti sustav. Formacija s trojicom u posljednjoj liniji nešto je za čim je posegnuo i krajem prošle sezone u kriznim trenucima samo što mu je tada takva postavka služila za probijanje gusto postavljene suparničke obrane.
Sada mu je ista poslužila u drugačije svrhe. U 63. minuti je iz igre izvadio Pjacu i Hoxhu, ubacio Sandra Kulenovića uz Petkovića u vrh napada te Maxa Bernauera postavio na stopersku poziciju. Bočni igrači i dalje su bili Pierre-Gabriel i Ogiwara, trojac u veznoj liniji također je ostao isti, a Dinamo je izgledao puno bolje. S Kulenovićem je dobio dodatnu energiju i dozu agresivnosti prema naprijed te igrača koji napada dubinu, a s Bernauerom čovjeka više u zonama gdje je Qarabağ bio najopasniji, između beka i stopera.
U takvoj postavci Dinamo je puno lakše branio prostore ispred kaznenog prostora. Doduše, svoje prste u tome ima i Qarabağ koji se pred kraj otvorio i krenuo po pogodak, a samim time je i ostavio još veći prostor iza svojih leđa. Dinamo je to iskoristio i s dva gola Kulenovića na kraju uvjerljivo slavio, a moglo je to biti i s još većom prednošću da Baturinin udarac u posljednjim trenucima nije odsjeo na vratnici.
Bez obzira na to što je utakmicu dočekao u odličnom stanju, Dinamo je protiv Qarabağa praktički pola susreta visio na konopcima. Jakirović je promjenom sustava i uvođenjem igrača s klupe prelomio utakmicu, i to ne bilo kakvu. Prvu u dvomeču doigravanja za Ligu prvaka gdje potencijalnim prolaskom dobivaš ogromna financijska sredstva što značajno pridonosi dugoročnoj budućnosti kluba.
Jakirović je pokazao kako zna i može reagirati i kada ne ide sve po planu te kako njegove promjene u trenutku mogu donijeti pozitivan impuls na terenu. Dinamo dugo nije imao ovoliko različitih opcija i rješenja u kadru te načinu igre što je za ovu fazu sezone prava rijetkost. To je trenutno puno bitnije od zasad izoliranog slučaja loše obrambene predstave.
