Pobjednički sastav se ne mijenja. Tako glasi popularna uzrečica koju često možemo čuti u nogometnom svijetu, a ista se i dan danas provodi u praksi, htjeli to neki priznati ili ne. Kada je rezultat pozitivan, nemoj ništa ti tu ništa čačkati, nema potrebe za tim. Naravno nije sve crno, a ni bijelo, sivo je, kao i sve u životu. Nisu svi treneri takvi, dapače, ali oni postoje, postojali su u prošlosti i vrlo vjerojatno će ih biti i u budućnosti.
Kada se dogodi suprotno odnosno kada je za neku ekipu rezultat negativan u jednoj ili više utakmica u kontinuitetu, trener obično nešto mijenja u svojim postavkama igre, bilo to kroz same figure u obliku igrača ili kroz taktički aspekt. To također nije pravilo, ali najčešće je tako, a takav potez pokazuje kako neke stvari nisu išle po planu u prethodnom periodu.
Dinamo je prije samo tri dana izgubio od Hajduka u prvom kolu SuperSport HNL-a nakon preokreta u samoj završnici susreta, a trener Igor Bišćan je protiv kazahstanske Astane izveo identičan sastav kao tada. Uz sada već poprilično standardan sastav Modrih, Marko Bulat je zaigrao u sredini veznog reda uz Josipa Mišića i Martina Baturinu dok je Stefan Ristovski ponovno zauzeo mjesto na stoperskoj poziciji uz Sadegha Moharramija na desnom beku.
“Nogomet ti nekad da, a nekada uzme. Danas je za nas sve otišlo u negativnom smjeru. Treba učiti na ovakvim utakmicama. Ovaj klub se zna nositi s pritiskom. No, tek je prvo kolo, idemo dalje. Ne treba tugovati. U utorak je izuzetno važna utakmica”, rekao je Ristovski nakon poraza od Hajduka.
Nije se loše igralo u utakmici protiv Hajduka, nije loše to izgledalo, ali na kraju tko te pita kada rezultat nije povoljan. Dinamo zbilja ima tu moć da već iduću utakmicu pobijedi rutinski i bez većih poteškoća, a tako je na kraju i bilo. Razbili su Astanu rezultatom 4:0 u simultanki Luke Ivanušeca koji je postigao hat-trick na Maksimiru i praktički riješio pitanje prolaska u iduće pretkolo već u prvoj utakmici.
Dinamo je u susret ušao vrlo dominantno, podigao je zadnju liniju visoko preko centra igrališta i krenuo stezati obruč oko suparničkog kaznenog prostora. Unatoč tome, u prvoj polovici prvog dijela nisu imali konkretnijih pokušaja sve do 20. minute susreta kada je Ristovski pucao s distance direktno u vratara gostiju Josipa Čondrića. Samo četiri minute kasnije Bruno Petković je prvi zbilja opasno zaprijetio ekipi iz Kazahstana kada je u svom stilu primio loptu, okrenuo se i gađao donji desni kut, ali Čondrić je to ponovno uspio obraniti.
Taj pokušaj kao da je označio početak kraja za goste te se nakon toga za Dinamo sve otvorilo. Petković je načeo gostujuću mrežu u 35. minuti udarcem lijevom nogom nakon lukavo izvedenog prekida, a lopta je na putu do gola pogodila Darija Špikića, promijenila smjer i donijela vodstvo Modrima. Nakon toga uslijedio je Ivanušec show u kojem je s dva predivna plasirana udarca i jednim udarcem glavom postigao svoj prvi, a ujedno i prvi hat-trick nekog igrača Dinama nakon onog povijesnog Oršićevog protiv Tottenhama u osmini finala Europa lige 2021. godine.
X faktor
Modri su kroz cijeli susret zadnju liniju imali podignutu praktički na 60 metara od svojeg gola, a bočni igrači u vidu Roberta Ljubičića i Moharramija držali su širinu na stranama. Krilni igrači Ivanušec i Špikić redovito su ulazili u sredinu i djelovali u međuprostoru, a kako su sve linije bile pomaknute više nego što je to uobičajeno, tako su i Baturina i Bulat najčešće bili pozicionirani između suparničke obrambene i vezne linije.
Kada na to nadodamo Petkovića koji je profilno igrač koji voli prići po loptu i razigrati svoje suigrače, Dinamo je praktički uvijek konstantno imao pet igrača u međuprostoru između linija te je tamo kroz kombinatoriku i individualnu kvalitetu radio ogromnu razliku. Mišić je ostajao nešto niže u izgradnji napada zajedno s dva stopera, Ristovskim i Josipom Šutalom koji je ipak više djelovao kao osigurač zadnje linije.
Bišćan si u situacijama poput ove može dopustiti stavljanje Moharramija od prve minute na bočnu poziciju i Ristovskog na stopera. Mogao je i protiv Hajduka i neovisno o rezultatu to je izgledalo odlično. Razlog tome je što u protivničkoj ekipi na poziciji lijevog krila nije postojao igrač koji s loptom u nogama može napraviti višak i na taj način iskoristiti njegove mane u obrambenom dijelu. Protiv jačih suparnika Dinamo to vrlo vjerojatno neće moći raditi te će se u tim slučajevima Ristovski vratiti na svoju prirodnu bočnu poziciju dok će onu stopersku zauzeti Dino Perić ili netko od igrača s klupe.
Protiv nominalno slabijih protivnika ili ekipa koje na lijevoj krilnoj poziciji nemaju toliko kvalitetnog igrača Ristovski će biti poseban faktor za Dinamo. On je u stanju istovremeno sudjelovati u igri kao vezni igrač, u obrambenoj tranziciji biti odgovoran kao bek, osvajati zračne duele kao stoper i još dolaziti blizu suparničkom golu gdje je u poziciji uputiti udarac s distance.
I dalje moćni
Igrači Astane nisu uputili niti jedan udarac u okvir vrata na cijelom susretu. Na kraju su skupili ukupno četiri udarca izvan okvira, ali su praktički svi bili upućeni pred sami kraj susreta kada je već sve bilo poprilično gotovo i kada je koncentracija kod domaćina lagano popuštala. Gosti su se većinu susreta branili u niskom bloku te im je očiti plan igre bio zaprijetiti kroz kontru i polukontru što je i logično s obzirom na jačinu protivnika.
Na njihovu žalost, to im praktički uopće nije uspijevalo, a dojam je bio da su igrači Dinama mogli bilo koga od nas pitati da kažemo broj od jedan do deset i oni bi točno toliko golova postigli. Jednostavno je razlika ne samo u individualnoj kvaliteti već u svakom segmentu nogometne igre bila ogromna.
Protivnik (ni)je po mjeri
Dinamo nije uvijek ovako uvjerljivo prolazio prve prepreke u Europi, prošle godine su za protivnika imali makedonski Shkupi koji su nakon remija u Maksimiru prošli nakon minimalne pobjede u gostima. Prije dvije godine igralo se protiv islandskog Valura kada su Modri na domaćem terenu pobijedili rezultatom 3:2 pa su na kraju svi morali putovati na uzvrat iako to prvotno sigurno nije bio plan. Sada se takav slučaj nije ponovio, Dinamo je razbio kazahstanskog prvaka, izgledao suvereno i zapravo odigrao odličnu utakmicu. Međutim, pobjeda protiv ovakvog suparnika ne može i ne smije biti mjerilo.
Slično kao na košarkaškom haklu ili nogometnom, svejedno, ovisi što više preferirate. Zamislite da igrate sa svojim prijateljima koji nisu od malena trenirali košarku, a vi na primjer jeste, vjerojatno ćete u tom slučaju biti dominantni nad njima. Ili ako ste vi taj koji nikad niste trenirali košarku i dođete na školsko igralište gdje svako popodne haklaju dečki koji su od malena u tom sportu, pretpostavljam da u usporedbi s njima nećete izgledati toliko dominantno kao u prvom slučaju.
Tako je i ovdje, Astana je bila prijatelj koji nikada nije trenirao košarku, a Dinamo ste bili vi koji ste od malena prošli cijeli trenažni proces i imate nekakvo prethodno znanje o samoj igri. Vrlo je vjerojatno da će te u tom slučaju vašeg prijatelja, košarkaškim rječnikom, natrpati tricama.
