Kada okrenemo film malo unazad, svega par tjedana, dobit ćemo sliku Dinama koji je rutinski savladao Slovan u Bratislavi i svim navijačima nametnuo isti stav, želju i očekivanje u Ligi prvaka: Pobjeda protiv Celtica i prolaz je siguran. U tom relativno kratkom periodu između ovih utakmica podosta stvari se promijenilo, što rezultatski, što igrački. Rezultat toga je remi bez golova na Maksimiru s kojim se Dinamo i dalje drži među 24 najbolje ekipe, ali zato ima nezahvalan zadatak u posljednja dva kola da doigravanje izbori protiv Arsenala i/ili Milana.
Ipak, nemaju za čime žaliti. Barem ne u ovoj utakmici jer su igrači Dinama s obzirom na okolnosti odradili Sizifov posao i zasluženo došli do boda. Predvođeni prije svega iskustvom zadnje linije i njihovom hvalevrijednom predstavom koju su pružili protiv škotskog prvaka, igrači Dinama su zadržali svoju mrežu čistom te u nekoliko navrata ozbiljno prijetili, ali su i platili veliki danak svojim izostancima zbog kojih na kraju rezultat i je takav.
Neutralan pristup donio je pozitivan rezultat
Nenad Bjelica je svoju desetkovanu ekipu posložio u formaciji 4-2-3-1 te je ona svoju strukturu držala većinu susreta, osim u obrani kada bi se po potrebi pretvarala u 4-3-3. Primarni problem kojeg je trebalo riješiti u ovoj utakmici je bio konstantna opasnost brzih i okomitih krila gostujućeg sastava, a to je riješeno u dva koraka. Kao prvo, Dinamo u niti jednom trenutku nije srljao naprijed glavom bez obzira. Bez ponajboljih aduta nisu mogli efektivno realizirati svoje nalete, što bi automatski značilo da više igrača mora krenuti prema naprijed kako bi brojčano nadomjestili taj manjak. To se nije dogodilo jer je naglasak stavljen na defanzivnu odgovornost.
Celtic je također držao veliku dozu opreza u svojim napadima te je uvijek njihova zadnja linija bila pod oprezom, a pomagala ih je i hitra defanzivna tranzicija koja je s lakoćom gušila i ovako slabašne Dinamove napade. To je nešto s čime je Bjelica odlučio živjeti jer prostora i prilike za nešto više nije bilo, barem bez dovođenja vlastitog gola pred apsolutnu opasnost. Napadi su se svodili na pokušaje kombinatorike između Marka Pjace i Martina Baturine te eventualno priključivanje Ronaëla Pierra–Gabriela, a Pjaca je utakmicu završio bez uspjelog driblinga te je osvojio samo 3/12 duela.
Nije to nikakav izuzetak sa ovu utakmicu. Dinamo je uvijek na posebnom oprezu kada je u pitanju Liga prvaka. I golovi protiv Bayerna i Monaca su došli u brzim kontrama sa svega dva ili tri igrača protiv četiri ili više. Ali tada su i neki drugi igrači bili na terenu, a zasigurno i mentalitet. Kada ti je pola ekipa u liječničkom uredu, a mogući prolaz je u igri,jednostavno moraš odigrati pametno i prihvatiti realno stanje stvari. Upravo je protiv Celtica takav pristup i bio tako da je posao s te strane odrađen.
Obrana je odradila besprijekoran posao
Drugi važan faktor u ovoj priči bila je zadnja linija Plavih koja je neupitno najzaslužnija za bodovni ulov. Škoti su očekivano držali posjed lopte te su imali 300 dodavanja više nego Dinamo pa je obrana imala pune ruku posla. Posebno na ranije spomenutim krilnim pozicijama gdje su obitavali Daizen Maeda, koji je nešto više namučio Stefana Ristovksog te Nicolas-Gerrit Kühn s kojim se Pierre-Gabriel dobro nosio. Bekovski par predriblan je ukupno pet puta što je, s obzirom na količinu napada koji su išli preko krila, razumljiva i prihvatljiva brojka.
Važno je istaknuti da je Dinamo sakupio 22 otklonjene opasnosti, od čega je zadnja linija skupila 14, a među njima se najviše istaknuo Pierre-Gabriel koji ih je imao pet. Nadalje, posebnu pohvalu su zaslužili Kévin Théophile-Catherine i Maxime Bernauer. Jedan iskusni francuski stoper s etiketom kiksera te jedan mladi s istim osobinama protiv Celtica su i više nego dorasli visini zadatka. Théophile je osvojio 3/3 duela na tlu, oduzeo dvije lopte i imao dva presijecanja, ali najvažnije su bile njegove reakcije u završnici susreta. Gosti su okružili protivnički kazneni prostor, a lopta je stigla do Arnea Engelsa koji je gađao samoga Adama Idaha na pet metara od gola. Belgijski veznjak poslao je oštru nisku loptu koju je u zadnji čas zaustavio Théophile i spasio dan. Nimalo manje važnu reakciju imao je i Max u 50. minuti kada je Pjaca izgubio loptu na centru nakon koje je uslijedila brza kontra okončana udarcem Kühna kojeg je u pravom trenutku pročitao Francuz.
Četvorka straga svoju zadaću je odradila, trebalo je još samo da gornje dvije linije prilagode protivničkim naletima. U početku je s tim bilo manjih problema jer dok su Lukas Kačavenda i Marko Rog odgovorno čuvali svoje igrače, nije bilo nikoga da skroz zatvori sredinu kao što bi to inače Josip Mišić radio. Otvorenu rupu u međuprostoru su gosti koristili za brži prijenos lopte s kojim su onda i lakše oslobađali svoja krila. Na sreću po Dinamo brzo su korigirali taj problem. Pjaca i Dario Špikić su odradili ulogu krilnog veznjaka te su spustili nešto niže u linijama kako bi zatvorili koridore prema svome golu, dok su Baturina i Sandro Kulenović zujali oko Celticovih stopera i bekova kao neka barem minimalna smetnja.
Bez najboljih je teško, ali ne i nemoguće
Teško se oteti dojmu da bi Dinamo u najjačem sastavu slavio u ovom susretu. Naravno, tu se onda dosta stvari mijenja s obje strane, ali Dinamo je i ovako oslabljen pokazao visoku razinu. Nedostajali su ključni detalji kao dominacija u skoku Bruna Petkovića i njegova sposobnost da zadrži i proslijedi loptu, Mišićeva uloga na pivotu i okomitost Petra Sučića. To ne znači da su akteri ove utakmice odigrali loše na tim pozicijama, dapače, ostavili su dušu na terenu, ali razlika u kvaliteti je prevelika. Kulenović je igri glavom odradio koliki je mogao, a odradio je dosta toga s obzirom na to da nije ni on najboljem stanju.
Nedostatak Mišića i Sučića su Kačavenda i Rog nadomjestili djelomično. Kačavenda je svojom trkom i zalaganjem bio pokretač puno akcija i spona po desnoj strani terena koja je otvarala prostor drugima. No, nije imao niti jedan udarac na ovaj utakmici niti je imao slobodu i mogućnost ubaciti se iz drugoga plana ili popuniti liniju trčanja kao što bi to Sučić napravio. Rog s druge strane je zadovoljio minimalne uvjete tako što je osigurač između zadnje linije i kreativaca u gornjoj polovici, ali nije mogao preuzeti rizik i dirigirati igru na način koji bi to Mišić napravio uz solidan posao u obrani.
Da zaokružimo priču stihovima sa sjevera Maksimira “Kaj da bi se nekaj sramil,/Ti se nemaš sramit kaj“. Dinamo nema za čime žaliti niti biti nezadovoljan. Trud, zalaganje, borba i želja su bili na mjestu protiv Celtica. Veliki posao je odrađen te je bod ostvaren. U nekim drugim fiktivnim scenarijima možemo maštati koliko god hoćemo o drugim raspletima, ali ovaj bod protiv škotskog prvaka je realan i pošten, a ono najvažnije od svega je činjenica da je Dinamo i dalje živ u Ligi prvaka.
