Dinamo je na svome Maksimiru sinoć upisao povijesnu pobjedu nad talijanskim velikanom Milanom slavivši rezultatom 2:1. Pogotke za Dinamo su postigli Martin Baturina i Marko Pjaca, dok je za Rossonere mrežu tresao Christian Pulišić. Koliko god ta pobjeda na kraju bila velika i vrijedna prepričavanja budućim naraštajima, ostavila je ipak „gorko-slatki okus“ kako je i sam trener Fabio Cannavaro izjavio. Val euforije na stadionu nestao je ulaskom u zadnjih 15 minuta susreta kada je na semaforu objavljena informacija kako je Sporting u Lisabonu izjednačio protiv Bologne, a sa svakom sekundom koja je odmicala prema kraju lica svih prisutnih na susretu, a i pred ekranima postajala su sve bljeđa i bljeđa.
Teško je to prespavati i pomiriti se s tim, bez obzira na to što su svi već znali da su šanse za prolaz male. Dinamo je velik dio susreta proveo na željenim pozicijama za prolaz bez kojeg su na kraju ostali i prava je šteta što će to zasjeniti fantastičnu utakmicu Plavih. Istina, teško se živjelo u određenim trenutcima, ali Dinamo je apsolutno nadigrao Milan, kako u taktičkom dijelu, tako i željom te požrtvovnošću svojih igrača.
Obrambeni plan odrađen je planski i promišljeno
Ključni detalj za ovaj susret je bio Rafael Leão, odnosno kako ga zaustaviti. Prije dvije sezone kada su se ova dva kluba našli u grupnoj fazi Lige prvaka, Dinamo nije imao odgovor na to pitanje. Ovoga puta situacija je bila posve drugačija. Iako su mnogi očekivali sustav s tri stopera i Ronaëla Pierre-Gabriela na desnom boku kao glavnog zaduženog za lov na hitrog Portugalca, Cannavaro je imao drugih zamisli, a manifestirao ih je u obliku četvorice (4-2-3-1) u zadnjoj liniji te je njegov stup obrane bio Kévin Théophile-Catherine.
Konkretno, on je bio onaj koji ni pod kojim slučajem ne izlazi naprijed te zatvara kontru na protivničkoj lijevoj strani. U fazi obrambene tranzicije on bi prvi izlijetao na Leãa dok mu u pomoć ne bi stigao Luka Stojković koji je duplirao bok. Ulogu osigurača imao je Samy Mmaee koji je čuvao leđa Francuzu te je uvijek netko od veznog dvojca Arijana Ademija i Josipa Mišića bio u blizini da zaustavi laki prolaz kroz sredinu. To je sve omogućilo Théophilu da u cijelome susretu bude samo jednom predriblan, skupi sedam otklonjenih opasnosti te dva presijecanja. Reflektira se to i na Leãovoj statistici koji je u cijelome susretu imao samo jedan udarac u okvir, nula ključnih dodavanja te je osvojio samo pet od 13 duela na tlu.
Što se obrane Milana tiče, često je djelovala neorganizirano te je ostavljala puno prostora za Dinamovu tranziciju. Unatoč tome, imala je i obrana Milana svoju svijetlu točku u vidu Strahinje Pavlovića. Njegov zadatak bio je anulirati Sandra Kulenovića te njegove pokušaje da igrom kroz duele stvori određeni višak i prenese loptu. Srpski stoper je tijekom cijeloga susreta to radio na visokoj razini te praktički bez ikakvih značajnih grešaka. Osvojio je šest od sedam duela na tlu, pet od devet u zraku i pritom je još pet puta oduzeo loptu. Još važnije po Milan, ostao je smiren kroz cijeli susret, za razliku od njegovog stoperskog para Mattea Gabbije koji je trenutkom neopreznosti poklonio Dinamu prvi gol.
Razigran i lucidan pristup izgradnji napada
Taktičke postavke igračima su samo putokaz na terenu kako se trebaju orijentirati jer bez izražene individualne kvalitete nema pomaka. Dinamo je protiv Milana u svome arsenalu imao i to. Posebno dobre dojmove je ostavio Pjaca koji je navio sat nekoliko godina u nazad i pokazao zašto je postao igrač Juventusa. Nakon nekoliko lijepih tehničkih predstava na početku susreta, vrlo brzo je skrenuo čitavu gravitaciju Milanove obrane na sebe što je otvorilo nove koridore u Dinamovom napadu. Pierre-Gabriel imao je više prilika ubaciti se iz drugoga plana, dok je Baturina uživao veću slobodu u sredini terena kako bi dalje dirigirao napad.
Brojke to i potvrđuju jer je Pjaca, uz postignuti pogodak nakon odlično odrađene akcije, imao još dva ključna dodavanja, dok je Baturina u svojoj ulozi kreatora upisao čak četiri ključna dodavanja, jednu kreiranu veliku priliku te šest od devet uspjelih driblinga. Valja istaknuti i sveprisutnog Mišića koji je na poziciji “šestice” korigirao sve napade i omogućio miran i stabilan izlazak prema zadnjoj trećini protivnika, a pritom je i on odigrao jedno ključno dodavanje i kreirao veliku priliku. Postignuta je tako određena simetrija u igri domaćeg sastava u kojoj je desna strana odrađivale mukotrpne zadaće u obrani, dok je lijeva stvarala kaos i pomutnju za goste.
Jedina veća zamjerka u igri Dinama je svjesno ili nesvjesno povlačenje početkom drugoga dijela, pogotovo kad se uzme u obzir da je Milan ostao s igračem manje u 39. minuti nakon drugog žutog kartona Yonasa Musahe. Njihov plan igre sveo se na sužavanje obrane Dinama u sredini kako bi se otvorio prostor za duge lopte na svoja krila. Time su i uhvatili domaćine na spavanju kod svog pogotka na izjednačenje. Leão i Pulišić napravili su rošadu u napadu tako što je Leão ušao u sredinu da se makne od gusto zatvorenog krila, a Pulišić je migrirao na njegovu poziciju.
Sva ta zbrka i okomit nalet Milana pružili su priliku Amerikancu da se ušeta sam i zaboravljen u sredinu te potom da lako dođe do udarca kojeg je pretvorio u pogodak, doduše uz pomalo nekvalitetnu reakciju Ivana Nevistića na golu. Kasniji ulazak Tammyja Abrahama značio je samo još veći broj lopti odigranih lopti krila s kojih se onda tražilo rješenje u obliku ubačaja na visinski nadmoćne igrače u sredini. Dinamo je, poučen lošim reakcijama u prijašnjim susretima u kasnoj fazi igre, izdržao te nalete i osigurao pobjedu.
2 – #Milan have conceded 2+ goals in two away matches in a row in the same edition of the #UEFAChampionsLeague (two against both Real Madrid and Dinamo Zagreb) for the first time since the streak of three in 2011/12. Shaky.#DinamoZagabriaMilan #UCL
— OptaPaolo (@OptaPaolo) January 29, 2025
Pravi izazovi tek slijede
Brojne su bile kalkulacije uoči početka sezone koliko će bodova biti potrebno za doigravanje u Ligi prvaka, a malo tko bi tada vjerovao da 11 neće biti dovoljno. Među navijačima Dinama će ostati veliki žal za Monacom i onom dramatičnom završnicom nakon 2:0 prednosti, dok će neki možda upirati prstom i u susret protiv Celtica, ali to je već posebna priča. Sve u svemu, Dinamo treba biti zadovoljan odigranom sezonom u Ligi prvaka. Bilo je fenomenalnih i užasnih utakmica, ali Dinamo se u niti jednom trenutku nije predao te je ostvario hvale vrijedan uspjeh koji samo silom okolnosti nije ostao zlatnim slovima upisan u anale.
Koliko god je Dinamo svoj europski put završio je nesretno, toliko ga je završio i časno te se ima pravo nadati boljoj budućnosti. Trener i sami igrači pokazali su da mogu funkcionirati kao složena i organizirana grupa. Fokus se sada okreće na Supersport HNL i kup, bez tereta Lige prvaka na leđima. Opravdanja za daljnje neuspjehe više nema, igrači se vraćaju s ozljeda u puni pogon te imaju zadatak osvojiti naslov prvaka koji bi dogodine, vrlo izgledno, značio i direktni plasman u elitno europsko natjecanje.
