Ovisno o tome koga se pita, u Supersport HNL-u se trenutačno odvija najbolja ili najlošija utrka za prvaka u povijesti. Napetosti i zaokreta na vrhu tablice ne nedostaje tijekom cijele sezone, ali isto tako način na koji se do toga dolazi je izvan duha nogometa. Momčadi vodećeg trojca nisu u stanju vezati visoku razinu igre duži period utakmica zbog čega, naravno, onda pati i estetika sporta.
Hajduk je sinoć vezao četvrtu utakmicu u nizu bez pobjede, upisavši poraz u gostima kod Osijeka od 2:0, što je otvorilo priliku Dinamu da uskrsne u samoj završnici sezone. Zagrebački klub je upravo to napravio tako što je s 1:0 nadigrao Rijeku kod kuće pogotkom Marka Pjace. Dinamo je sada na bod zaostatka od splitskog i riječkog sastava, no veći pomak u igrama obje momčadi i dalje se ne vidi.
Rijeka je sporo popravljala greške za vrijeme utakmice
Pristup utakmici, odnosno taktički plan dvaju sastava bio je osjetno drugačiji. Rijeka je imala nedostatak kreativnosti te se više fokusirala na osvajanje prostora kroz trku i stvaranje viška s loptom u nogama. To potvrđuje podatak da su gosti u ovome susretu imali devet od 18 uspješnih driblinga, dok je Dinamo imao samo jedan od šest. Također, krilni napadači Niko Janković i Luka Menalo su kolektivno imali 11 od 18 osvojenih duela.
Kada bi Rijeka ušla u zadnju trećinu terena, opasnost je uvijek postojala, ali se nikad nije realizirala do kraja pa stoga ne čudi da je broj kreiranih velikih prilika Rijeke bio okrugla nula. Nadalje, problem se pojavio i u izgradnji samoga napada. U nekoliko situacija, kada bi riječka zadnja linija imala loptu u posjedu, sredina terena to ne bi pratila. Nekad bi se u pomoć spustili Janković, Toni Fruk ili Nais Djouahra, ali to se nije događalo na redovitoj bazi te bi kao posljedica svega na sredini terena ostao ogroman neiskorišteni prazan prostor za prijenos lopte.
Jedan problem su u drugome dijelu gosti uspjeli riješiti, ali čini se malo prekasno. Prvih 45 minuta Fruk je bio jedina lutalica u vrhu napada koja je radila kvazi-presing na zadnju liniju, dok je trojac iza njega pokušao smetati Petru Sučiću i Josipu Mišiću. Domaćini su se u tim situacijama lako izvlačili i gradili prema naprijed pa je zato Radomir Đalović reagirao u drugome dijelu.
Janković je uskočio u pomoć Fruku kako bi se lakše odsjekao prvi pas na stopere, a mogućnost dodavanja kroz sredinu učinila rizičnijom. Ivan Nevistić je zato u drugome dijelu bio primoran puno češće ispucavati loptu. Nedostatak stvorenih prilika naveo je goste potom na to da u igru uđe Duje Čop koji se u ulozi takozvanog fox in the box najbolje snalazi.
Upravo je i preko njega Rijeka imala najbolju priliku kada je pokupio ničiju loptu u kaznenom prostoru i iz teške pozicije pogodio vratnicu uz vrijedan dodir Nevistića koji bi se mogao pokazati ključnom obranom sezone.
Nije se previše imena istaknulo kod Rijeke, ali po brojkama pohvale zaslužuje Ante Oreč. Desni bek je solidno kontrolirao svoju stranu terena, a statistika to pravda podacima da je imao četiri od sedam osvojenih duela, šest otklonjenih opasnosti (najviše u svom sastavu) te čak i dva ključna dodavanja.
Dinamo je jeftinim trikom riješio utakmicu
Za razliku od Rijeke, Dinamo je prilike stvarao dodavanjima. Stvorili su tri velike prilike, a imali su i respektabilnih devet od 22 pogođena centaršuta. Najveći problem za njih bila je efikasnost. Iako je Dinamo uputio čak 17 udaraca, samo su tri išla u okvir gola, a jedan bio vratnica Pjace u 11. minuti. Razlog tome je i podatak da su imali skoro jednak broj udaraca izvan 16 metara (8) kao onih unutar (9).
Na njihovu sreću, samo je jedan bio potreban za slavlje. Pogodak Pjace u 13. minuti posebno je zanimljiv kada se u obzir uzme kako je lako riječka obrana ispala kod njega. Martin Baturina ušao je s loptom u slobodni međuprostor, a ključnu ulogu imao je Sučić koji se iz drugog plana ubacio prema naprijed. Time je dodatno odvukao pažnju obrane koja je bila fokusirana i na fizički moćnog Wilfrieda Kangu pa je kao rezultat svega sam kao duh na desnoj strani ostao Pjaca koji je pogodio krasnim udarcem za 1:0.
Općenito dobar dan u uredu prema naprijed imao je Baturina koji je upisao tri ključna dodavanja te jedinu asistenciju koja se ujedno broji i kao kreirana velika prilika. Zanimljivo je i to da je osvojio oba zračna duela na susretu. S obzirom na malu minutažu (oko 11 minuta s nadoknadom), Bruno Petković je također odradio dobar posao. Povratnik u momčad je u tom periodu imao dva ključna dodavanja i jednu kreiranu veliku priliku.
Pohvale je zavrijedila i Dinamova obrana u oba smjera. Prema naprijed su u prvome poluvremenu stvorili veliki problem gostima visokim pritiskom na loptu. Kanga i Baturina su prvi iskakali na stranu lopte ili Martina Zlomislića, dok su usamljenog (najčešće) Lindona Selahija markirali Sučić ili Mišić. Zagrepčani su u drugome dijelu pali po tom pitanju jer se igrači nisu sinkronizirano pratili, ali to je za njih sada manja briga.
U zadnjoj liniji istaknuli su se Kevin Theophile-Catherine, Raul Torrente te Bartol Franjić s kombiniranih 13 od 23 osvojena duela. Po pitanju otklonjenih opasnosti najbolji na čitavome susretu bio je Torrente koji ih je skupio visokih sedam.
Do naslova prvaka doći će pragmatičnija momčad
Sve oči sada su uprte na Poljud iduće subote. Dinamo pobjedom može skočiti na prvo mjesto, a isto vrijedi i za Hajduk. Ipak, Rijeku se tu i dalje najviše pita jer i oni igraju svoju utakmicu te, ono najbitnije, imaju bolji međusobni omjer i od Dinama i od Hajduka. Hajduk će svoju prednost tražiti preko uvijek užarene domaće atmosfere jer i Rijeka također mora doći na Poljud. Dinamo će se morati osloniti na iskustvo svojih igrača te prevagu individualne kvalitete koju ima.
Hoće li zato po riječima Sergeja Jakirovića: „Kralj ostati kralj” bit će teško reći do zadnjega dana. Jasno je samo kao dan da se u ovoj fazi više ne može realno očekivati neka basnoslovna igra. Prostora za kemijanje više nema te jedino preostaje prilagoditi se minimalno protivniku i naći način kako gurnuti svoje ponajbolje adute korak ispred. Za sve klubove vrijedit će samo ona stara: „Snađi se, druže”.
