Unatoč rezultatski gotovo savršenom ulasku u sezonu za Dinamo, dva su uvjerljiva vezana poraza urušila svu stabilnost u klubu. Prvo je Bayern München razbio Zagrepčane srušivši rekord Lige prvaka za najviše postignutih golova na jednoj utakmici, a onda je Slaven Belupo samo stavio sol na ranu porazom 4:1. Nažalost po dugoročni napredak kluba, Uprava je Dinama pokleknula pred masom razjarenom zbog navedenih poraza, koji su ruku na srce, stvarno bili sramotni, te donijela odluku koja će stagnirati sav napredak učinjenih u prošlih šest mjeseci.
Kako bi razumjeli slijed događaja koji je ponovno doveo Nenada Bjelicu u Dinamo, treba se vratiti u prošlost, odnosno na početak mandata sada već bivšeg trenera Sergeja Jakirovića. Tada se u istoj ulozi, kao sada Jakirović, pronašao Igor Bišćan. Osvojio je Superkup, ali je odmah tjedan dana kasnije izgubio u prvom kolu na Maksimiru protiv Hajduka minimalnim porazom (2:1) nakon preokreta u sučevoj nadoknadi. Zatim je remizirao protiv Gorice, a kap koja je prelila čašu bilo je ispadanje u kvalifikacijama za Ligu prvaka od AEK-a. Opet u sučevoj nadoknadi.
Dolaskom Jakirovića Dinamo se nije bio nimalo poboljšao u sljedećih nekoliko utakmica. Ispalo se od Sparte Prag u doigravanju za Europa ligu, jedva se dobilo Rijeku, a protiv Osijeka pobjedu su donijela čak dva nespretna penala suparničkih igrača. Prevrtimo li do kraja sezone, vjerojatno ništa gori posao ne bi odradio ni Bišćan. Jedino što je Jakirovića razlikovalo od Bišćana bila su obećanja o napretku u stilu igre, ali izuzev nekoliko novih taktičkih ideja poslije zimske pauze, od kojih je Jakirović nesretno vrlo brzo odustao, ništa se bitno nije bilo promijenilo.
Začarani krug
Ista se priča trenutno odvija samo sa zamijenjenim ulogama. Umjesto Bišćana kao žrtveno janje javnosti, sada je breme poraza ponio 47-godišnji bosanskohercegovački stručnjak. Također, u oba se navrata aktualna Uprava Dinama okretala već poznatim rješenjima koji su i prije bili povezani s klubom kroz režim Zdravka Mamića. Bjelica je bespogovorno radio pod njegovom palicom dvije godine, a Jakirović mu se javno divio. Čak i zanemarivši moral surađivanja i koketiranja s osobom koja je pravomoćno osuđena za izvlačenje novca iz kluba, Bjeličin potpis pokazuje neimaginarnost nove Uprave Dinama koja povlači jednake populističke poteze kao i svi njezini prethodnici.
Jakirović je tijekom cijelog svog mandata u Dinamu bio zapravo identičan trener. Nije se mijenjao ni prilagođavao svojem sastavu i pribjegavao je sličnim vatrogasnim rješenjima koje rade svi Dinamovi treneri od Bjelice. Navijački puk mu je htio presuditi već u siječnju ove godine kada je doživio teški poraz od Lokomotive (3:0). Jedino što ga je spasilo bili su nadolazeći izbori u Dinamu i nekoliko taktičkih adaptacija kojima je na trenutak osvježio igru.
Dolaskom liste “Dinamovo proljeće” na vlast, Jakirović je unaprijed bio otpisan u klubu, neovisno o završetku sezone. Opravdano, čelnici kluba nisu bili zadovoljni izostankom daljnjeg napretka i najbezbolnija opcija bila je otpustiti Jakirovića na kraju natjecateljske godine i dovesti svog čovjeka s kojim će Izvršni odbor započeti četverogodišnji mandat. No ono što je začuđujuće iznenadilo Upravu bila je reakcija javnosti na potencijalni otkaz treneru koji je klubu taman donio dvostruku krunu, unatoč tome što je oporba javnosti u takvom slučaju u potpunosti bila predvidljiva s obzirom na nastalu euforiju.
Bijeg od odgovornosti
U tom je trenutku sadašnja Uprava kluba napravila svoju prvu i ukupno gledajući jednu od vrlo rijetkih pogrešaka u dosadašnjem mandatu. Usprkos svom zacrtanom planu, komentari na jednu plasiranu vijest iz kluba uspjeli su promijeniti kurs Dinama što se nikako ne bi smjelo dogoditi. Ponajprije zato što su ljudi u Izvršnom i Nadzornom odboru izravno izabrani na demokratskim izborima članova kluba. Dinamovo proljeće, lista s koje potječu ljudi na vlasti, čak je i osigurala predominantnu pobjedu na tim izborima i u stvarnosti nije imala dostojnog rivala. Zbog svega toga još više čudi zašto se Uprava dala pokolebati i odustati od svoje procjene, koja se i pokazala točnom, da bi udovoljili istoj toj javnosti koja joj je još ranije dala na povjerenje vođenje kluba. Ono što razlikuje ovu Upravu od prethodnih je upravo to što je njezina vlast legitimna i legalna i baš to joj je trebalo biti zaleđe za napraviti i neke nepopularne, ali potrebne poteze, što je izgleda ipak uplašilo vrhušku kluba.
No kako to obično biva, jedna pogreška vodi ka drugoj. Odmah na početku ovoga komentara ustvrđeno je da je priroda poraza protiv Bayerna bila sramotna, ali je li se Dinamu išta bitno loše dogodilo jer je primio devet komada? Nije, jer je ta utakmica u očima bilo kojeg navijača s minimumom realnosti u sebi bila prekrižena onoga trenutka kada je računalni ždrijeb spojio Modre i bavarski klub.
Koliko Uprava kluba zapravo nije bila spremna dati otkaz Jakiroviću dovoljno govori da su punih sedam dana tražili novog trenera. Iako su ga se htjeli riješiti još prije početka ljeta, čelnici su se kluba pomirili s Jakirovićem na poziciji šefa stručnog stožera i bili su zadovoljni rezultatima koji su uslijedili. Ispunjeni su svi ciljevi zacrtani pred početak sezone, osiguran je prolaz u Ligu prvaka, a u ligi se dobilo sve male utakmice. Treba se istaknuti da ni u jednom trenutku igra nije bila ni blizu idealnoj, tako da ne može se zaključiti kako je Jakiroviću presudila loša igra protiv Bayerna jer je i Qarabag u onom dvomeču stvorio puno više kvalitetnih prilika nego Dinamo. Jakirović je isključivo postao bivši jer se javnosti nije svidio broj devet kraj Bayernovog imena.
To označava drugi populistički potez ove Uprave. Ono što šira javnost ne shvaća je da je zapravo najbolja odluka za stabilnost kluba u ovom trenutku bila podržati Jakirovića. U prilog Bjelici ovih se dana često govori kako poznaje momčad i ligu, ali Jakirović s ovim igračima radi posljednjih godinu dana i s njima je prošao već dosta bolnih poraza, od kojih je 5:1 protiv PAOK-a vjerojatno još gore nego ovih 9:2 s Bayernom. Svaki se put izdignuo iz njih i situacija nije ni približno bila katastrofalna da nije mogla dočekati zimsku pauzu kada bi se bez problema dao otkaz Jakiroviću na račun loše igre, a novi bi trener imao pripreme na kojima bi upoznao momčad i postavio neke nove temelje.
Pregažene vlastite riječi
No zanemarimo logičnost trenutka u kojem je smijenjen Jakirović. Zasigurno ni Uprava nije htjela više braniti čovjeka kojeg se odavno htjela riješiti. No treći populistički potez i treća pogreška u sportskoj politici kluba dolazi nekoliko dana poslije nakon utakmice sa Slaven Belupom. Na press konferenciji uoči drugog velikog poraza, sportski direktor Marko Marić postavio je nekoliko zahtjeva koje očekuju od novog trenera: dominantnost, razvoj igre i nošenje s pritiskom. Iz tih se riječi vidi da je Dinamo u tim trenutcima pohvalno tražio stručnjaka od kojeg bi se očekivala igra na posjed bez izvlačenja na individualnu nadmoć u utakmicama s velikom četvorkom u HNL-u.
Opet na iznenađenje Dinamove Uprave, klub je upisao poraz u Koprivnici i pritisak javnosti značajno je porastao, a kako se vidjelo u prethodne dvije krizne situacije, ova će Uprava uvijek radije napraviti populistički potez koji nameće javnost umjesto da konačno ostavi svoj potpis. Tako su svi raniji pregovori pali u vodu i okrenulo se Bjelici koji je u konačnici četiri dana poslije i stigao u Maksimirsku 128.
Tom je odlukom završen još jedan ciklus koji se stalno ponavlja u Dinamu, neovisno o ljudima na vlasti. Doveden je trener koji od mandata u Dinamu nigdje nije skončao ni s pozitivnim rezultatom ni s pozitivnim odnosom s Upravom, a u Trabzonsporu i Union Berlinu izostali su općenito bilo kakvi rezultati. Vratimo li se na Marićeve zahtjeve, svatko tko je pogledao ijednu utakmicu Bjeličina nogometa zna da se ništa neće promijeniti u vezi dominantnosti Dinamove igre, naprotiv situacija će najizglednije biti još gora nego pod Jakirovićem. Na predstavljanju Bjelica jest rekao da želi “igrati na gol više”, ali to je toliko malo vjerojatno da u slučaju da se i ostvari, predstavljalo bi jedan od najvećih zaokreta u povijesti nogometa.
Uz sve to, Bjelica je, barem na travnjaku, osoba bez imalo manira ili osnova pristojnog ponašanja. Još u Dinamu dobio je suspenziju mjesec dana zbog psovanja i napadanja suca (propustio derbije protiv Hajduka i Rijeke!). Ne treba ni podsjećati na izjave o “korporaciji” gdje je upotrijebio rječnik koji nema smisla citirati i za kraj valja se sjetiti fizičkog nasrtaja na Leroya Sanea kao trener Union Berlina čime je tada zavrijedio tri utakmice kazne. Neki će takvo ponašanje opravdati Bjeličinim mentalitetom “sami protiv svih”, no takav način vođenja momčadi odavno se pokazao tek kratkoročno uspješnim i kobnim čim prestane djelovati.
Upravo zato je potpis Nenada Bjelice velika pogreška nove Uprave Dinama. Nije toliki problem ni u njegovom ponašanju i “ružnoj” prošlosti, nego zato što njegov nogomet i način rada dokazano vode prema istom scenariju gdje se Dinamo trenutno nalazi. Zasigurno će rezultati biti nakratko bolji, ali dugoročno će izostati željeni napredak.
Da se ne shvati krivo, ova je Uprava napravila već mnogo odličnih poteza u različitim sektorima, a kruna njihova rada svakako je rekordna brojka od skoro 50 tisuća članova što je donedavno bilo nezamislivo. No Dinamo je prije svega nogometni klub i sportski će rezultati uvijek uvjetovati uspjeh u drugim područjima, a s izbjegavanjem odgovornosti Dinamo će se konstantno nastaviti vrtjeti u krug i svakih godinu-dvije prolaziti kroz ovakve smjene trenera i tapkati na rubu europske relevantnosti bez ikakvog pravog pomaka.
