Početkom ožujka ove godine, Dinamo je održao povijesne demokratske izbore. Lista “Dinamovo proljeće” odnijela je uvjerljivu pobjedu te je novi predsjednik postao legendarni Velimir Zajec.
Dolazak Zajeca navijačima Dinama je značio puno više od povratka igračke legende u klub. Okupljanjem ispred zapada i slavljem Zajecove pobjede, izbori su označili i konačan kraj tiranije onih, koji sada ne smiju ući u državu.
Osim toga, popis ljudi s liste “Dinamovo proljeće”, bio je i više nego impresivan. Bili su to redom ljudi s bogatim i uspješnim karijerama u raznim sektorima te vrlo ispunjenim životopisima.
Navijači su stoga očekivali iskorak u svim aspektima nogometnog kluba. Također, očekivao se prestanak rotiranja istih trenerskih i igračkih imena i konačan korak u pravom smjeru.
Devet mjeseci kasnije, klub je napravio ogroman napredak u svim sektorima, osim u onom najbitnijem – sportskom. Promocija kluba, aktivnosti s navijačima, učlanjenja, kvizovi, članski dani, su sve odlične inovacije i načini da se klub približi navijačima. No, kada izostaje rezultat, teško se uhvatiti za ovo ostalo.
Medeni mjesec
Po samom dolasku nove garniture u klub, stvari su krenule idealno. Izuzev ružnog ispadanja iz Konferencijske lige od PAOK-a u utakmici u kojoj je Dinamo primio pet golova, a mogao je još toliko, početak nije mogao biti bolji.
Dvije pobjede na Poljudu u razmaku od nekoliko dana, pobjeda na Rujevici, naslov prvaka, osvajanje Kupa. Turbulentna sezona završena je na najbolji mogući način. Sve je okrunjeno ogromnom proslavom na Trgu bana Josipa Jelačića kakva, barem kada je u pitanju Dinamo, nije viđena gotovo 20 godina.
Uz to, Dinamu su se poklopili rezultati ostalih liga što je značilo da zbog vrlo dobrog koeficijenta u kvalifikacije za Ligu prvaka kreće iz playoffa. Točnije, Dinamo je osvajanjem prvenstva bio svega dvije utakmice udaljen od najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja i brojnih milijuna.
Ukratko, svi preduvjeti za mirno ljeto su bili ostvareni. Unatoč tome što se došlo do dvostruke krune, svakome tko je gledao Dinamo bilo je jasno da je potrebna rekonstrukcija momčadi. Činilo se da je to shvatio i sportski direktor Marko Marić.
Kada je zaključen ljetni prijelazni rok, većina javnosti, uključujući i autora ovog teksta davala mu je ocjenu vrlo dobar. Istina, mogao se dovesti još jedan vezni i lijevi bek, ali Dinamo je početkom sezone, kako na terenu, tako i na papiru izgledao kvalitetno.
U HNL-u je otvoreno s četiri pobjede, ušlo se u Ligu prvaka i sve je izgledalo bajno. Uz to, konkurenti za naslov Hajduk i Rijeka su proživljavali svoje krize i činilo se da je pred Dinamom lagodna sezona. No, sve se brzo okrenulo.
Tjedan dana iz pakla
Jedan od gorih tjedana u Dinamovoj povijesti krenuo je domaćim 0:1 porazom od Hajduka. Dinamo je u toj utakmici imao nekoliko prilika, ali nije ih iskoristio, a Hajduk je jednu od svojih nekoliko iskoristio odličnom realizacijom Marka Livaje.
Svega četiri dana kasnije, Dinamo je u Münchenu s čak 2:9 poražen od Bayerna čime je izjednačio svoj najveći poraz u povijesti. Tu blamažu je “glavom” platio Sergej Jakirović, koji je nakon duple krune i ulaska u Ligu prvaka, smijenjen poslije prve krize.
Uslijedila je još jedna blamaža i poraz 1:4 na gostovanju kod Slaven Belupa. Smjena Jakirovića i dovođenje Sandra Perkovića kao privremeno rješenje nije urodilo plodom. Nakon medenog mjeseca i razdoblja gdje je sve funkcioniralo kako treba, nova Dinamova garnitura se suočila s prvom krizom.
Lako je voditi klub kada je sve idealno…
“Svi znamo kakve je Bjelica imao rezultate na klupi Dinama. Sigurni smo da ćemo s njim ponovno biti dominantni i da nećemo zaboraviti naš DUGOROČNI cilj”, govorio je Marić na predstavljanju Nenada Bjelice na mjestu trenera.
Iako su prvi glasovi iz Maksimira javljali da se želi odmaknuti od “uobičajenih” izbora za trenera, odluka je ipak pala na Bjelicu. Oni upućeniji u događaje u Maksimirskoj 128, komentirali su da je dovođenje Bjelice bila panična reakcija poslije poraza u Koprivnici te da su prije toga u klubu željeli dovesti neko strano ime za koje je potrebno više vremena.
Od toga se brzo odustalo te se odlučilo za “alibi” rješenje u obliku Bjelice. Njegov odabir se odmah činio čudan jer po stilu igre nije pretjerano različit od njegovog prethodnika. No, Bjelica je na klupi Dinama napravio najveće uspjehe u modernoj povijesti kluba te je navijački puk vjerovao da njegov dolazak može donijeti prijeko potrebnu stabilnost.
Ipak, nakon početnih uspjeha, problemi su se nastavili. Dok su se u Ligi prvaka skupljali bodovi, Dinamo ih je u HNL-u “prosipao” protiv Istre, Gorice, Osijeka, Slaven Belupa itd. Uz to je upisan i još jedan poraz od Hajduka te je Dinamo na predah otišao sa sedam bodova zaostatka za Rijekom i Hajdukom.
Iako je klub prvotno podržao Bjelicu, u neočekivanom obratu je smijenjen, a na njegovo mjesto je imenovan legendarni Talijan Fabio Cannavaro. HNL učinak od 16 bodova u 11 utakmica, nešto je što vjerojatno niti jedan Dinamov trener kroz povijest ne bi preživio. Unatoč tome, teško je shvatljiva tolika količina kontradiktornosti koja dolazi iz kluba, prvenstveno od sportskog direktora Marića.
Bjelica je prvotno predstavljen kao dugoročno rješenje, onda je ostavljen na klupi nakon poraza od Lokomotive. Svega dva tjedna kasnije i samo nekoliko dana prije početka priprema, on je smijenjen.
Ovaj tekst nije zamišljen kao detaljna analiza svakog poteza sportskog direktora i toga je li on zaslužio smjenu prije Bjelice. Nakon 28. kolovoza i 2:0 pobjede protiv Qarabaga za potvrdu ulaska u Ligu prvaka, deset od deset pratitelja HNL-a bi reklo da je Dinamo odlično posložen.
Četiri mjeseca kasnije, Dinamo je na ljeto odradio groznu selekciju, pojačanja su promašena i sportski direktor je neznalica. Istina je vjerojatno negdje u sredini, ali to je trenutačno najmanje bitno.
Kao što je ranije spomenuto, ova uprava je imala jedinstvenu priliku kao prva demokratski izabrana garnitura pokazati da Dinamo može i mora ići u tom smjeru. No, s mnogim potezima u prvih devet mjeseci su izgubili osjetan dio podrške koju su imali u ožujku.
Uprava za sada pada na svom prvom pravom ispitu, a neće imati još puno popravnih. Ukoliko se Cannavaro također pokaže lošim rješenjem, za to će osim njega morati odgovarati minimalno još i sportski direktor.
Važnije od toga, svojim potezima su ponovno dali glas onima koji zazivaju “neka bolja vremena”. Umjesto potpunog odmaka, dobili smo nekoliko koraka u krivom smjeru.
Unatoč tome što situacija izgleda loše, sezona je daleko od izgubljene. No, za to će se morati odraditi prije svega kvalitetan zimski prijelazni rok, a onda nadati da će Cannavaro donijeti željene rezultate.
Jer lako je voditi klub kada sve ide kako treba. Kvalitetno vodstvo se pokazuje u vremenima kada je teško. Svatko od nas može upravljati brodom kada treba ići ravno na mirnom moru. No, kada krene oluja, onda je za upravljanje potrebno i znanje. Nova garnitura nas je uvjeravala da to posjeduju, sada to treba i pokazati.
