U započetom prijelaznom roku Dinamo je od najranije faze često povezivan s mnogo igrača, među kojima je zasigurno najviše bilo napadača. Transfer Matije Frigana iz Rijeke navodno je na čekanju, a nije ni jasna budućnost Brune Petkovića u modrom dresu. U 207 nastupa za Dinamo 28-godišnji je napadač zacementirao svoje mjesto među klupskim legendama i s obzirom na njegovu kvalitetu bilo je za očekivati da će još ranije napustiti klub, ali ga je nedisciplina izvan terena i nezainteresiranost na njemu spriječila u karijernom iskoraku. Ipak, izgleda da je ovo konačno trenutak u kojem bi se Petković s nekoliko drugih senatora mogao oprostiti od maksimirskih tribina, ali čak i da ne ode, Dinamova će Uprava ovaj prijelazni rok zbog Petkovića imati velike glavobolje oko daljnje transfer politike kluba.
Zbog svoga stila igre Petković je nemali broj puta ulazio u sukobe s trenerima. Izbornik reprezentacije Zlatko Dalić nije skrivao svoje nezadovoljstvo s postupcima Dinamovog centarfora, koji očito najmanje voli biti upravo ono u čemu je najbolji – teškaš zadužen za osvajanje lopte u duelima sa suparničkim braničima i posljedično upošljavanje suigrača u izvjesne prilike. Za razliku od toga, kako je dobivao sve više priznanja za svoje nastupe, tako se Petković očito osjetio slobodnijim zaigrati ulogu koja mu se dojmila prirodnijom ili dražom. Sve je češće ulazio u nepotrebne driblinge i njegovo vrijeme zadržavanja lopte pomalo je raslo, na nezadovoljstvo svih, uključujući i široke mase navijača. Vrhunac je dosegnut kada je Petković preuzeo Dinamovu desetku da bi se situacija polako počela vraćati na staro nakon što je 28-godišnjak dobio neizravni ultimatum od reprezentacije i kluba: “Promijeni se ili ćeš biti zamijenjen.” Dalić se čvrsto držao ove retorike, a prema dosadašnjim izjavama, trebao bi mu se pridružiti i novi trener Zagrepčana Igor Bišćan. Očito je da Petković ne želi izgubiti mjesto u kockastom dresu, a i koliko god se doimao “neuključenim” i on sam ima vlastite granice do koje će trpiti uvrede sa strane i konstantne nazatke. Shodno tomu, počeo se mijenjati u samom finišu sezone, češće se znao odlučiti za šut koji mu je itekako jedno od jačih oružja, no svejedno se ne bi trebala očekivati velika promjena u njegovom stilu igre. Petković će ovo ljeto napuniti 29 godina i neće se samo odjednom pretvoriti u napadača koji će trčanjem napasti prostor iza protivničke zadnje linije. Ponajprije zato što nema fizičke kapacitete za to u vidu brzine i eksplozivnosti, a i zato što je navike općenito izrazito teško mijenjati, čak i zanemarivši Petkovićevu ranije iskazanu tvrdoglavost.
To Dinamo dovodi u nezgodan položaj. Istina je da je Petković nogometaš kvalitete veće od Dinamove, dakako kada igra na svome vrhuncu, te najvjerojatnije Uprava kluba na tržištu neće uspjeti pronaći igrača slične kvalitete, barem ne za prihvatljivu cijenu. Stoga Dario Šimić ispred sebe ima dvije opcije, no u stvarnosti zapravo samo jednu, a koja će mu ostati otvorena ovisi jedino o tome hoće li Petković igrati u Dinamu sljedeće godine.
Zbog opisanih odlika Petkovićeve igre, Dinamo ima problem kada je u pitanju uklapanje ostatka kadra. Trenutna su startna klupska krila Luka Ivanušec i Dario Špikić. Obojica nisu naročito vertikalni igrači, ne može se od njih očekivati da će sami nanizati nekoliko suparnika i udarcem materijalizirati akciju. Ivanušec se bolje osjeća u ulozi u kojoj djeluje u području oko halfspejsa i odande razigrava ostale, a Špikić pak, unatoč svojem profilu koji je svakako vertikalniji od Ivanušecovog, nije se dokazao dovoljno dobrim da bi Dinamo svoju napadačku produkciju oslonio na njegova leđa. Važnost toga da krila zabijaju golove i budu sposobna dobiti jedan-na-jedan duele leži u činjenici da je špica, Petković, više fokusiran na razigravanje drugih, a ne sebe. Drugim riječima, Dinamu treba krilo tipa Mislava Oršića koji se upravo savršeno uklopao u takvu ideju igre. Nije ni slučajno da je klupska forma značajno opala po njegovu odlasku, dok su se i dalje krojili novi mehanizmi u napadačkoj igri, nešto što nije završeno do kraja ove sezone.
Odmah se pojavljuje i pitanje je li moguće reprofilirati Ivanušeca i Špikića u vertikalne opcije kojima bi Petković ostavljao loptu. Nažalost za Modre, to je slabo vjerojatno. Na grafičkom prikazu iznad moguće je vidjeti prosječan broj driblinga igrača na 90 minuta i njegov udio u timskim udarcima. Dakle, uzima se u obzir koliko šutova po utakmici upućuje igračeva momčad i njegov osobni prosjek na 90 minuta. Time je postignuto da se ne zakinu igrači koji su odigrali nešto manje minuta od svojih kolega. Dakle, Ivanušec i Špikić su svaki odgovorni za 15% timskih udaraca, relativno niska brojka kada usporedimo koliko je igrača bolje od njih u toj kategoriji. Petković je na solidnih 20%, ali je puno bitniji podatak da bi Oršićev udio iznosio čak 33%, 18% više od njegovih zamjena! No ne smije se ni zanemariti da su Ivanušec i Špikić dobri tehničari, što bi se doneklo moglo objasniti kvalitativnom razlikom između Dinama i preostalog dijela HNL-a jer se već u Ligi prvaka moglo vidjeti da uspješnost tih driblinga itekako opada u jačim utakmicama.
Kako je utvrđeno da se Dinamova krila ne ističu u samostalnom stvaranju šansi (driblinzima), preostalo je provjeriti bi li se njihov učinak povećao kada bi dobivali i više prilika, odnosno više udaraca. Odgovor je ponovno razočaravajući, naročito u Špikićevom slučaju. Na apscisi (x-osi) drugog grafikona prikazani su podatci za postotak igračevih šutova koji završe u okviru gola s ciljem da se dočara koliko često igrač opuca kvalitetan šut, a potom je na y-osi prikazano koliko su zapravo dobri ti “kvalitetni” šutovi. Zabrinjavajuće je da su Špikićevi iznosi u obje kategorije ispod medijana, dok je Ivanušec nešto bolji, ali ni on se ne izvdaja kao elita. Ovom se podatkovnom analizom tako može zaključiti kako Ivanušec i Špikić ne mogu biti Dinamove vertikalne opcije koje Petković traži uz sebe.
Ipak, to ne treba nužno biti problem. Nakon što su se pojavile glasine da Petković odlazi iz Dinama, ubrzo su i iskočile njegove potencijalne zamjene koje su sve redom bile sličnog profila kao i on. Ono što je problem sa svima njima jest da oni nisu ni blizu Petkovićeve prave kvalitete, koju si Dinamo ne može priuštiti, a dolaze s istim manama kao i on u vidu prilagodbe na ostatak momčadi. S ovom premisom dolazi i misao iz naslova komentara. Ako Petković uistinu napusti Zagreb, onda bi se klub trebao usredotočiti na dovođenje napadača potpuno drugačijeg profila, nekoga tko napada prostor i čeka loptu da bi sam završio akciju, netko kao ranije spomenuti Matija Frigan. Lakše je zamijeniti jednog centarfora, nego oba krila. Ukoliko Dinamo ne proda Petkovića, utoliko bi mu trebao pokušati dovesti barem jednog krilnog igrača koji odgovara njegovim zahtjevima. Iako bi uklapanje momčadi bilo slabije, Petkovićeva bi izvanredna kvaliteta svejedno nadoknadila taj zaostatak. Prema tome, Dinamov bi prioritet morao biti zadržati Petkovića (osim u slučaju odštete koju je nemoguće odbiti) i dovesti mu krilo koje može preuzeti golgeterski dio na sebe (isti princip kao i u igri Real Madrida s Karimom Benzemom i Viniciusom Juniorom ili prije Cristianom Ronaldom), a u situaciji da se Petković eventualno proda dovesti napadača koji bi služio kao krajnja meta ofenzivnih pothvata. Da bi se sve ovo kvalitetno posložilo i uigralo treba i vremena te zato ne bi škodilo kada bi Dinamo isporučio ultimatum Petkoviću do kada može razmatrati odlazak jer nova sezona počinje za samo mjesec dana, 15.7. Superkup utakmicom protiv Hajduka na Maksimiru, a ubrzo zatim slijede i kvalifikacije za Ligu prvaka, ključni dio svake Dinamove sezone.
