Hrvatski prvak Dinamo danas kreće u pohod na Ligu prvaka. Na putu do povratka u najelitnije klupsko nogometno natjecanje nakon sezone izbivanja mu stoji prvak Azerbajdžana Qarabağ. Ždrijeb je Dinamu podario, barem “na papiru”, jednog od najboljih mogućih protivnika.
No, daleko od toga da je Qarabağ bezazlen protivnik. Momčad je to koja ima iskustva igranja europskog nogometa te sigurno nosi svoje zamke. Uostalom, dug put do Bakua također nije zanemariva stavka. Unatoč tome, Dinamo ima sve što je potrebno da ih nadvisi u ovom dvomeču i osigura minimalno 35 milijuna eura od UEFA-inih nagrada.
Ne tako kratka povijest Qarabağa (i malo geopolitike)
Qarabağ je osnovan 1951. u danas *gradu duhova Agdamu. U prvenstvu Azerbajdžana su se prvi put natjecali 1966. pod imenom Mehsul te su završili na četvrtom mjestu. Zbog manjka financijskih sredstava se nisu natjecali od 1968. do 1977.
*Agdam je 1991. brojao 40 tisuća stanovnika dok je sada praktički u potpunosti nenaseljen. Sve zgrade u gradu su porušene, neke zbog granata bačene tijekom rata, a neke zbog krađe građevinarskog materijala. Jedini predstavnik Agdama ostao je Qarabağ čiji je stadion Imarat uništen armenskim bombardiranjem.
Tada su ponovno ušli u natjecanje pod imenom Shafaq, dok su se od 1982. do 1987. zvali Cooperative Society. Regionalno prvenstvo Azerbajdžana osvojili su 1988. i 1990. No, sve oko Qarabağa i Nagorno-Karabaha se zakompliciralo 1993.
Tada dolazi do rata u pokrajini koja se nalazi u jugozapadnom Azerbajdžanu i istočnoj Armeniji. Qarabağ se morao iseliti sa svog stadiona, a nažalost je pretrpio i ljudske gubitke. Njihov tadašnji glavni trener Allahverdi Bagirov poginuo je jer je nagazio na protutenkovsku minu u blizini Agdama.
Armensko-azerbajdžanski rat je odnio preko 30 tisuća života od 1988. do 1994. Teritorij oko kojeg se vodi sukob je planinska regija Nagorno-Karabah. Ona se nalazila odmah unutar azerbajdžanske granice, ali je kroz povijest većinom bila naseljena Armencima. Artsakh (armenski naziv za tu regiju) je povijesno armenski, ali svoj pravni status unutar Azerbajdžana je dobila zahvaljujući zakonu kojeg je uveo Staljin.
Planinski okrug čine Stepanakert i sedam okolnih pokrajina. Do nedavno tamo je bila nepriznata odcijepljena republika imena Nagorno-Karabah. To je trajalo sve do 2023. kada u jednodnevnom ratu Azerbajdžan ponovno uspostavlja kontrolu nad tim teritorijem. Službeno je prestajao postojati od 1. siječnja 2024. te su svi Armenci napustili to područje.
Postoji tu još puno toga, ali ni pet tekstova ne bi bilo dovoljno za prepričati sve detalje ovog ne toliko poznatog sukoba. Ovo je ipak primarno sportska stranica pa se vraćamo nogometnom klubu Qarabağ.
Qarabağ se unatoč raznim problemima nastavio razvijati te su 1999. postali prva azerbajdžanska momčad koja je ostvarila pobjedu na europskom gostovanju. Bilo je to u Intertoto Cupu kada su s 2:1 svladali Maccabi iz Haife. Jedan je od osnivača azerbajdžanske lige te je uz Neftchi jedina momčad koja nikada nije ispala. Također, 1993. je postao prvi klub van Bakua koji je osvojio prvenstvo.
Uspon Qarabağa kreće 2002. kada je lokalna poljoprivredna tvrtka Azersun preuzela vlasništvo i počela ulagati u projekt. Tu tvrtku vode braća Gozal rođena u Iranu, a njihove veze s predsjednikom İlhamom Əliyevom olakšale su Qarabağov uspon.
Njihovo ulaganje u Qarabağ poslužilo je Azerbajdžanu kao svojevrstan sportswashing projekt kojim su mogli promovirati Qarabağ kao azerbajdžanski proizvod što se naravno nije svidjelo Armencima. Tada upitnim natječajima tvrtke braće Gozal dobivaju više milijardi dolara vrijedne ugovore. U to je bila uključena i naftna kompanija čiji je tada direktor bio sadašnji predsjednik Azerbajdžana.
Qarabağ je 2014. postao drugi azerbajdžanski klub u grupnoj fazi europskih natjecanja. Tada su na iznenađenje nogometne javnosti izbacili nizozemski Twente. Tri godine kasnije postali su prvi azerbajdžanski klub u Ligi prvaka te su i prvi koji su prezimili u Europi.
Od 2014. nisu propustili grupnu fazu europskih natjecanja (osam puta EL, jednom LP i Konferencijska liga) te su u posljednje tri sezone prezimili u Europi. Posebno su impresivni bili prošle sezone kada su iz Europske lige umalo izbacili Bayer Leverkusen. Za većinu toga je, izuzev braće Gozal, zaslužan jedan čovjek.
Trener i zaštitno lice Qarabağa
Čovjek koji je, za eru modernog nogometa, nestvarno dugih 16 godina na klupi Qarabağa je Gurban Gurbanov. Azerbajdžanski Sir Alex Ferguson, kako mu tepaju, osvojio je deset prvenstava, šest Kupova te svake godine ima sve više uspjeha u europskim natjecanjima.
Nakon solidne igračke karijere u kojoj je skupio 68 nastupa za reprezentaciju Azerbajdžana, Gurbanov je s trenerskim zanatom krenuo u Neftchiju. Tamo je brzo smijenjen i proglašen neadekvatnim za tu funkciju. Qarabağ mu je dao drugu šansu da se dokaže u trenerskom svijetu. I bome ju je iskoristio.
Gurbanov je transformirao stil igre Qarabağa po uzoru na Barcelonu Pepa Guardiole. Azerbajdžanac je osim s Guardiolom radio s Ancelottijem, Mourinhom te još brojnim svjetskim trenerima kako bi dodatno izbrusio svoje znanje.
Igra Qarabağa stoga uključuje mnoga kratka dodavanja te im nije strano dugo držati loptu u nogama. Uz to, Gurbanov je znao igrati i bez napadača u formaciji 4-6-0 po uzoru na španjolsku reprezentaciju. Na tim postulatima je digao Qarabağ do toga da postanu prepoznatljiv klub u europskim okvirima.
Qarabağove impresivne igre u europskim natjecanjima nisu ostale nezapažene pa se tako Gurbanov često povezivao s većim klubovima. Za njegove usluge je najnedavnije zainteresiran bio Bešiktaš, ali do promjene nije došlo. Gurbanov je ostao u svom Qarabağu gdje je omiljena ličnost među igračima, ali i navijačima.
Kako Qarabağ igra?
Odgovor na ovo pitanje nije toliko jednostavan. U prvenstvu, Qarabağ je 95% vremena momčad koja napada i drži posjed. No, kada u europskim natjecanjima nalete na ozbiljnijeg protivnika (kao prošle sezone u Europskoj ligi) nije im problem igrati opreznije i proaktivnije.
U prvenstvu najčešće igraju s napadačkih 4-2-3-1. Krilne pozicije popunjavaju Abdellah Zoubir i Leandro Andrade koji uglavnom ulaze u sredinu gdje operira kreativac Yassine Benzia. To zahtjeva od bekova, da se dižu visoko. Tamo igraju osvajač HNL-a s Rijekom Marko Vešović i Toral Bayramov o kojima dosta ovise Qarabağovi napadi.
S obzirom na to da bekovi često odu visoko naprijed, to zna ostaviti prostora za kontre. Vidjelo se to i u dvomeču protiv Ludogoreca u kojem su Bugari najčešće prijetili upravo preko toga. Ako Qarabağ ne uspije vratiti posjed po izgubljenoj lopti, u obrani ostave ogroman prostor, posebno na krilima.
U izgradnji napada im nije strano čekati protivnički pritisak. Tada s dugim dodavanjima traže bekove koji često ostanu zaboravljeni. Protiv Ludogoreca su gotovo isključivo iz svoje trećine izlazili na taj način te će Dinamo morati biti oprezan da im ne dopusti isto.
Osim bekova, Júlio Romão je jedan od njihovih najvažnijih igrača. Prisutan je na obje strane terena te je vrlo dobar u duelima. Daje ravnotežu veznom redu i omogućuje ostalim igračima slobodniju ulogu na terenu.
Najveća prijetnja po gol Ivana Nevistića će zasigurno biti Juninho. U 61 nastupu za Qarabağ je upisao 38 golova i dodao 12 asistencija. U zadnjih šest utakmica zabio je čak sedam golova i dodao dvije asistencije. Ukoliko ga Dinamovi stoperi uspiju zatvoriti, bit će odrađeno više od pola posla.
Zaključak
Dinamovi navijači s oduševljenjem su dočekali ždrijeb playoffa u kojem su saznali da idu na boljeg iz dvomeča Qarabağa i Ludogoreca. No, igrači Sergeja Jakirovića će se morati dobrano namučiti ukoliko žele izboriti Ligu prvaka. U prva tri kola HNL-a izgledaju sjajno, ali ovo je ipak puno veći ispit.
Kladionice se slažu da je Dinamo blagi favorit pa je kvota na prolazak momčadi s Maksimira 1,70, dok je na prolazak Qarabağa kvota 2. Dinamo ima individualno kvalitetniju momčad od Qarabağa te već na Maksimiru mora to i pokazati.
Qarabağ je ozbiljan protivnik i kao takav se mora shvatiti. Dinamu neće biti lako, ali ako u dvije utakmice ne može izbaciti momčad kao što je Qarabağ, onda je vjerojatno bolje da ni ne igra Ligu prvaka.
