Čak ni najdominantniji juniori svijeta nisu onakom lakoćom osvojili Grand Slam naslov kako je to učinio Dino Prižmić u Roland Garrosu 2023. godine. Na putu do naslova Splićanin nije izgubio niti jedan set te se tada prikazao teniskom svijetu.
Uspinjao se ATP ljestvicom visoko sve do 2024. godine kada je krenuo pad. Zbog problema s ozljedama nije bilježio rezultate kakve je želio te je nerijetko na terenu izgledao nervozno i nemoćno. Sada je, u 2025. godini pronašao svoju formu i na svakom turniru dolazi do završnica.
Povremeni bljeskovi na startu sezone
Nije početak sezone obećavao za mladog Splićanina jer je nerijetko na turnirima gubio na samim počecima turnira (Nottingham, Oeiras). Tek je bljesak u Luganu, gdje ga je zaustavio Borna Ćorić u naletu, pokazao natruhe onoga što 20-godišnji Prižmić može u svijetu tenisa.
Na tom turniru Prižmić je pokazao dominaciju. Srušio je tri snažna udarača Jakuba Paula, Alexandera Blockxa i Viliusa Gaubasa, ali svoju stariju repliku nije uspio nadmudriti. Ćorić u dobroj formi ipak je bio prejak za njega u tom trenutku.
Trebalo je neko vrijeme da se Prižmić ponovno vrati u pravi ritam. Bilježio je tu i tamo neke pobjede, ali sve do Zagreba u svibnju je Splićanin imao problema s povezivanjem dobrih mečeva.
Zagreb je pokazao pravo lice Splićanina
Ipak, u glavnom gradu Hrvatske je nešto kliknulo. Lakši protivnik na startu (Mirza Bašić) omogućio mu je uhodavanje u turnir pa kad ga je Kyrian Jacquet iznenadio jakim udarcima u prvom setu nije očajavao. Uspio je napraviti prilagodbu i na kraju svladati iskusnijeg Francuza. U sljedećem meču pokazao je većinu svojih mana i prednosti.
Jedna od mana je ta što Splićanin svaki meč može igrati kao da je 50-50. Iako je protiv Marca Trungellitija dominirao set i pol, iskusni Argentinac se vratio. Počeo je tjerati Prižmića da napada, a to mladom Hrvatu nikako nije odgovaralo. Nadoknadio je tako 35-godišnji Argentinac dvostruki break zaostatka u drugom setu te je odveo meč u set odluke. Tamo je imao i servis za meč, ali tada se ukazala jedna od većih prednosti Prižmića – njegova upornost.
Svojom borbenošću vratio je break i na kraju slavio u teška tri seta. U finalu mu je Luca van Assche predao nakon gubitka prvog seta i Prižmić je mogao proslaviti svoju drugu Challenger titulu u karijeri. Zbog ozljede abdomena Splićanin je neko vrijeme pauzirao, a onda je u Bratislavi nastavio sa svojom sjajnom formom.
Bez izgubljenog seta osvojio je novi Challenger, a impresivne pobjede bile su protiv Cristiana Garina nekada TOP 20 igrača i Valentina Royera, Francuza koji ga je svladao u Zadru ranije ove godine. Nakon Bratislave otišao je u Milan i ponovno izborio finale gdje su se ponovno pokazale neke njegove boljke.
Već se u polufinalu mučio s juniorskim pobjednikom US Opena Rafaelom Jodarom kojega su ipak neiskustvo i pretjerana ofenziva na kraju koštale pobjede. U finalu se Prižmić suočio sa suprotnim igračem od Jodara, Marcom Cecchinatom. Nekadašnji polufinalist Roland Garrosa pokazao je kako se treba igrati s Prižmićem.
Postoje problemi u njegovoj igri, ali je spreman učiti
Varijacija u igri Talijana i njegova inovativnost izluđivali su Prižmića koji je, kao i protiv Trungellitija, bio primoran češće posezati za svojim napadačkim oružjima. Ruku na srce, najslabiji je to dio u igri splitskog tenisača, a vjerojatno bi i on sam to priznao. Greške su dolazile u serijama, a iskusni Talijan na svojoj fokusiranoj razini bio je prejak za Hrvata.
Prije Umaga je Prižmić igrao još jedno finale koje je izgubio. Bilo je to u San Marinu gdje ga je Lukaš Klein porazio s 2-0 u setovima bez da je Splićanin imao pravu priliku. Bio je to meč u kojem je Slovak bio nepogrešiv i teško da bi takav meč ponovno odigrao protiv kvalitetnog obrambenog igrača kao što je Prižmić.
U Umagu se Splićanin sjajno predstavio hrvatskoj publici. Elmera Møllera lakoćom je svladao, a protiv Nikoloza Basilašvilija je bio na rubu poraza. Prižmić je u izjavi nakon meča izjavio kako je podcijenio Gruzijca, ali da mu je drago što se uspio na kraju prilagoditi. Već ta njegova iskrenost pokazala je da je spreman ispravljati svoje greške kojih će biti u njegovoj karijeri.
I nakon meča s Lucianom Darderijem je Splićanin otkrio razlog svog poraza. Nakon osvajanja prvog seta sa 6:1 je izjavio kako je očekivao da će mu Talijan darovati pobjedu svojim greškama. Prižmić je uistinu nakon prvog seta igrao nešto pasivnije, a kvalitetni Darderi, koji je u Umag došao nakon osvajanja Båstada, je to iskoristio. Nahvalio ga je novi pobjednik Umaga nakon meča s predviđanjem kako će Splićanin sigurno biti TOP 10 igrač u budućnosti.
Servis mu je velika mana
Daleko je rankingom Prižmić od tog mjesta, ali njegov potencijal sigurno jest negdje u tom rangu. Mnogi ga uspoređuju s Ćorićem zbog većeg fokusa na obranu i manjka napadačkog potencijala. Ono što ih još povezuje je njihov nešto lošiji servis u ranim fazama karijere.
Prižmićev prvi servis ima određenu kvalitetu, ali ubačaj početnog udarca nerijetko ga zna kočiti. Njegov drugi servis izrazito je spor te je u meču s Basilašvilijem jednom otišao ispod tri znamenke (98 km/h). Još jedan problem je vrijeme koje uzima između prvog i drugog servisa. Naime, prije početnog udarca Splićanin od sakupljača uzme samo jednu lopticu, a ako se dogodi promašaj traži dvije nakon čega odbacuje jednu. Previše je to vremena i često to uzrokuje dvostruke pogreške.
No, nije to samo slučaj kod Prižmića. Mnogi tenisači danas koriste ovu metodu (Andrej Rubljov, Casper Ruud, Alejandro Davidovich Fokina, Ćorić…), ali oni prije drugog servisa uzmu samo jednu lopticu te si tako smanje potrebno vrijeme za servis. Ipak, vjerujem da je i Prižmić svjestan svog najvećeg problema u igri te da marljivo radi na poboljšanju servisa.
Veliki rezultati su pred njim
Uz napadačku igru i servis rijetke su stvari koje Splićani mora popraviti. Rijetko koji tenisač je fizički spreman kao Splićanin, a još je manji broj igrača koji mogu držati lopticu kvalitetno u izmjenama kao što to može on. Kad bi brojne Challenger igrače pitali s kojim tenisačem ne bi voljeli igrati, vjerojatno bi Prižmić bio na vrhu te liste. Jedan od razloga za to su i njegovi gruntovi koji igrače slabijih živaca mogu izbaciti iz takta.
Karakteristike koje ima Prižmić garantiraju mjesto u TOP 100, a način na koji će se razvijati odredit će hoće li Splićanin biti novi tenisač u svjetskom vrhu ili će biti zlatna sredina. U svojoj karijeri već je upisivao pobjede protiv velikih imena kao što su Jiří Lehečka i Tomáš Macháč, a pokazao se u lijepom svjetlu i protiv Novaka Đokovića na Australian Openu. Njegova igra uz Ćorićevu nalikuje i na onu Alexa de Minaura.
Nema tu “demonsku” brzinu poput Australca, ali je igrač protiv kojega ćete uvijek morati odigrati udarac više. Njegova borba nikad ne prestaje, a ako obrambenoj kvaliteti pridruži napadačku, Hrvatska će dugi niz godina imati ime u svjetskom vrhu tenisa.
