Ovog četvrtka Bugarska bi trebala biti domaćin kvalifikacijske utakmice za Euro 2024. protiv Mađarske. Naglasak na riječ “trebala“, jer zbog novih, pomalo nevjerojatnih zbivanja u bugarskom nogometu, odigravanje same utakmice još je uvijek upitno, iako UEFA svoju konačnu odluku nije donijela.
Ova je utakmica od vitalnog značaja za Mađarsku koja niti ne pomišlja na neodigravanje protiv grogiranog protivnika, jer eventualna pobjeda značila bi i potvrdu odlaska na Europsko prvenstvo.
S druge strane, to bi trebao biti prvi test za novog bugarskog izbornika Iliana Ilieva, 55-godišnjaka koji je trenirao mnoge bugarske klubove, da bi sada dobio priliku voditi i reprezentaciju koja je zadnje veliko natjecanje odigrala još 2004. godine, a od tada uglavnom iz godine u godinu tone sve niže u vrtlogu korupcije, namještanja rezultata utakmica, predsjednika koji ulaze na teren i prekidaju utakmice, rasističkog i ksenofobičnog ponašanja, nereda na tribinama i općeg kaosa.
Da se vratimo na sam početak: prvotno se meč trebao održati u Sofiji, no za sada je potpuno neizvjesno gdje će to biti i hoće li se uopće održati, a mnogi navijači u Bugarskoj krive Bugarski nogometni savez i njihovo upravljanje bugarskim nogometom baš od 2004. godine, otkad je na čelu saveza Borislav Mihaylov, nekad vratarska legenda bugarskog nogometa i kapetan ekipe koja je na Svjetskom prvenstvu 1994. ostvarila najveći uspjeh reprezentacije osvajanjem 4. mjesta.
Mihaylov, na račun čijeg je upravljanja bilo iznimno puno kritika u svim tim godinama, 15. listopada 2019. je odstupio s mjesta predsjednika nakon što ga je sam bugarski premijer natjerao na to, zbog rasističkog i ksenofobičnog ponašanja ljudi na tribinama za vrijeme utakmice protiv Engleske u kojoj je Bugarska izgubila s visokih 6:0. Bila je to kap koja je prelila čašu punu sličnih poraza i skandala u domaćem ligaškom natjecanju čiji je jedini rezultatski i dojmovno svijetao primjer na europskoj razini posljednjih godina Ludogorets iz Razgrada, kao privatni projekt bugarskog poduzetnika Kirila Domuschieva, zahvaljujući kojem je klub iz grada od 30.000 stanovnika osvojio 12 uzastopnih ligaških titula i uglavnom je redoviti sudionik grupne faze europskih natjecanja.
Nakon odlaska Mihalyova s mjesta predsjednika, na njegovo mjesto stupa Mihail Kasabov kao vršitelj dužnosti, no zbog pandemije COVID-19, službenog izglasavanja o ostavci Mihaylova nije bilo, pa on 2021. godine najavljuje svoj iznenađujući povratak i kandidaturu za mjesto predsjednika u svojem petom mandatu. Kao velika i jedina opozicija u tom se trenutku pojavljuje Dimitar Berbatov, no Mihaylov pobjeđuje većinom glasova na izborima, iako se i nakon njih pojavljuju brojne optužbe o pritiscima na članove BFU-a i nepridržavanje Statuta. Mihaylov tako ponovno preuzima konce Saveza, počinje se obračunavati sa svima onima koji su bili u opoziciji, uključujući i Berbatova i pojedine nogometne klubove. Zvuči poznato?
I tako, situacija u bugarskom nogometu je gotovo 20 godina na rubu eskalacije, a u trenucima kad pomislite da ne može biti lošije, bugarski nogomet uvijek nađe način da vas iznenadi. Najnoviji slijed događaja započeo je 14. listopada, prije točno mjesec dana, utakmicom Bugarske i Litve u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Bugari su već bili izgubili nadu u prolazak skupine s obzirom da su nakon 5 utakmica imali tek 2 remija i 3 poraza, no utakmica s Litvom koju smatraju inferiornijom nogometnom nacijom, trebala je poslužiti kao prilika za kakav-takav oporavak.
Ipak, kola kreću nizbrdo. U 42. minuti Andrian Kraev, kapetan Levskog, zarađuje isključenje zbog prekršaja za drugi žuti karton. Prvi je žuti karton dobio u 21. minuti zbog – zadržavanja igre. Pri rezultatu 0:0. Bugarska do kraja poluvremena prima gol za 0:1, a do kraja Litvanci zabijaju još jedan za konačnih 0:2. Bugarski su navijači na stadionu i na internetu bijesni, prozivaju igrače i Savez za sumnjiva ponašanja, a situaciju ne popravljaju niti izjave tada još aktualnog trenera Mladena Krstajića i još uvijek aktualnog Georgija Ivanova, nekadašnjeg igrača Rijeke, o tome kako je s reprezentacijom sve u redu i kako nema razloga za brigu.
Dimitar Berbatov, koji i dalje želi preuzeti upravljanje BFU-om, dogovara intervju s Radio Darik, popularnim bugarskim medijom. Kad je za to čuo dopredsjednik BFU-a Yordan Letchkov, još jedna legenda bugarskog nogometa, traži debatu uživo s Berbatovom, što ovaj odbija, pa Letchkov dogovara termin za intervju odmah nakon. Dvojac u javnost istupa s potpuno različitih stajališta, s time da Berbatov za apsolutno sve krivi Savez kao kriminalnu i korumpiranu organizaciju koju treba promijeniti iz temelja, dok Letchkov odbacuje krivnju Saveza, okrivljujući državu, klubove, veliki broj stranih igrača u ligi pa i same igrače u reprezentaciji, a posebice prije navedenog Andriana Kraeva koji je zaradio isključenje.
Sumnjamo da razumijete bugarski jezik, no oba se intervjua mogu poslušati na linku niže.
Reakcije javnosti prema intervjuu Letchkova su uglavnom negativne, a u igru se uključuje još jedan bivši bugarski noometaš, Boyko Velichkov, koji objavom na društvenim mrežama proziva cijelu vrhušku bugarskog nogometa i predlaže da se u 18. minuti svake utakmice na svim stadionima počne skandirati “OSTAVKA!“, kao poruka Savezu na račun njihovih 18 godina na vlasti.
Ideja Velichkova brzo pada na plodno tlo na svim stadionima, od Plovdiva, Sofije, Varne, Burgasa i ostalih većih i manjih gradova, a teren se u viralnoj akciji priprema za svoj veliki završetak i utakmicu Bugarske i Mađarske koja se treba odigrati 16. studenog u Sofiji. Navijači inače suprotstavljenih klubova koji su zakleti neprijatelji, sjedaju za isti stol i dogovaraju plan za utakmicu na kojoj će Savezu, ali i cijelom svijetu reći što misle o upravljanju bugarskog nogometa, ali uz izričito obećanje kako će prosvjed biti miran i nenasilan.
Bugarski nogometni savez vrlo brzo saznaje za ovaj plan i reagira prebacivanjem utakmice iz Sofije na stadion Hristo Botev u Plovdivu i to bez prisustva domaćih navijača, navodeći kao razloge preporuke UEFA-e zbog velike zabrinutosti za sigurnost aktera nogometne utakmice.
Niti tu priča ne staje, jer gradonačelnik Plovdiva, vlasnika stadiona, izjavljuje kako se utakmica ne može odigrati na ovom stadionu jer je on trenutačno u, za ovu reprezentativnu pauzu, ranije planiranoj nadogradnji i građevinskim radovima.
Vlasnik građevinske tvrtke koja provodi radove također se javio medijima, navodeći kako ga je više ljudi iz Saveza kontaktiralo u prijašnjim danima, tražeći da potvrdi kako je stadion siguran za korištenje i kako će, u slučaju da to ne učini, učiniti sve što mogu da otežaju poslovanje njegovoj tvrtki, a Botevu iz Plovdiva kao korisniku stadiona, ukinuti natjecateljsku licencu. BFU reagira negiranjem optužbi i u javnost pušta snimku razgovora, na kojoj se, prema pisanju bugarskih medija, može jasno čuti kako se implicira oduzimanje licence u slučaju neispunjavanja zahtjeva Saveza.
Nakon svega, jučer je grad Plovdiv i službeno objavio i potvrdio kako se utakmica ne može i neće odigrati na stadionu Hrista Boteva, a istovremeno predsjedik saveza Borislav Mihalyov istupa u javnosti navodeći kako se sprema najveća katastrofa bugarskog nogometa ukoliko se ta utakmica ne bude mogla odigrati te da bi Bugarskoj mogao biti zabranjen nastup u budućim kvalifikacijama za svjetska i europska prvenstva.
Mediji izvještavaju o tome kako bi se utakmica, po novome, trebala premjestiti u Kardzhali, grad od 44.000 stanovnika na jugu Bugarske, tri sata vožnje udaljen od Sofije, iz kojeg dolazi bugarski prvoligaš FC Arda 1924 Kardzhali. Stadion je to izgrađen 1963. godine, renoviran 2018. godine, kapaciteta 15.000 gledatelja koji jedva udovoljava uvjetima bugarske nogometne lige.
Mađari su svo to vrijeme, dakako, i organizacijski i logistički i nogometno, izrazito nezadovoljni ovim igrokazima Bugarskog nogometnog saveza, posebice zato što Arda Arena nije UEFA licencirani stadion. Sve je više špekulacija o tome da je u cijelu priču involvirana i UEFA te dobra povezanost predsjednika Aleksandra Čeferina s Borislavom Mihaylovom, jer UEFA je inicijalno Savezu i izašla u susret promjenom domaćinstva utakmice na temelju paušalnog izvješća bugarske policije koja je navela kako se sigurnost aktera ne može garantirati zbog prijetnji na društvenim mrežama.
Posljednja informacija pristigla tijekom pisanja ovog teksta jest da će se utakmica u konačnici odigrati u Sofiji i to bez prisustva navijača.
OFFICIAL: The Euro qualifier between Bulgaria and Hungary will be played at the National Stadium in Sofia behind closed doors! pic.twitter.com/YIJqqmdUaN
— Metodi_Shumanov (@shumanskoo) November 14, 2023
Bilo kako bilo, bugarski navijači i dalje stoje iza toga da će se u velikom broju pojaviti gdje god se utakmica bude trebala odigrati i mirno prosvjedovati uzvikujući “OSTAVKA!”, a prema svemu sudeći, Savezu su dani odbrojani jer su se i oni najveći klubovi poput Levskog počeli izjašnjavati protiv.
Duboka kriza bugarskog nogometa koja traje gotovo 20 godina, u kojoj bugarski nogomet nije bio u stanju proizvesti niti jednog europski relevantnog nogometaša, u čijem najvišem rangu u ovom trenu igra 206 stranih igrača iz 54 različitih zemalja i čiji najuspješniji klubovi gotovo isključivo igraju na pogon Brazilaca, Francuza, Argentinaca i Kolumbijaca, tako bi se konačno mogla okončati, a bugarski nogomet saznati može li se poput Feniksa ustati iz pepela i ponovno postati ono što je bio ’90-ih godina 20. stoljeća. Za ispraviti sve ono iz proteklih 20 godina, bit će potrebno barem još 20…
