PSV Eindhoven igra najbolji nogomet i ostvaruje najbolje rezultate u svojoj novijoj povijesti. Klub je prvi u nizozemskoj ligi s 12 pobjeda u 12 utakmica i gol razlikom 45:5. U skupini Lige prvaka gdje igraju s Arsenalom, Lensom i Sevillom, imaju pet bodova iz isto toliko utakmica i legitimnu šansu za prolazak. Ipak, dojam je da priča o nevjerojatnoj formi ovog velikog kluba prolazi ispod radara, a razlog je tomu vjerojatno strmoglavi pad Ajaxa, kojem se posvećuje kudikamo više medijske pažnje.
Svoju posljednju ligašku titulu PSV je osvojio 2018. Luuk de Jong, Hirving Lozano i Marco van Ginkel bili su među glavnim akterima tog podviga, a prva dva igrača su se nakon izleta po ostatku Europe opet vratili u Eindhoven. Tada im je glavni konkurent za naslov bio Ajax, koji je plijenio pažnju atraktivnom igrom i koji je došao u finale Europske lige, gdje su izgubili od Manchester Uniteda. Trener te ekipe Ajaxa bio je Peter Bosz. Svojom je atraktivnom igrom zaradio mandat na klupi Borussije Dortmund, a kasnije je trenirao Bayer Leverkusen i Olympique Lyon. Pogađate, Bosz je danas trener PSV Eindhovena.
Nizozemski je strateg osebujna i kontroverzna ličnost. Pomalo se uklapa u onaj trenerski klišej – zadnji vezni koji je oduvijek razumio igru, a kojem tijelo nije dozvolilo da napravi ono što je mozak zamislio. Njegovi su idoli Johan Cruyff, Pep Guardiola i baš kao oni, Peter Bosz nepopravljivi je idealist. Netko tko vjeruje da se nogomet mora igrati zbog navijača i da mora biti zanimljiv. Netko kome bi se José Mourinho izrugao na press konferenciji. Ipak, tvrdoglavi Nizozemac nikad kroz karijeru nije odustajao od svoje ideje napadačkog i riskantnog nogometa koji gledatelje diže sa stolica, što ga je u karijeri znalo koštati.
U PSV-u kao da je sve “kliknulo” na svoje mjesto, a tako zaista na prvu nije izgledalo. Njegov je prethodnik na klupi bio legendarni Ruud van Nistelrooy, pod čijom je palicom PSV također igrao dopadljiv i proaktivan nogomet. Pod njime su osvojili Kup, Superkup, bili drugi na tablici, a u Europskoj ligi ispali od Seville, koja je naposljetku naravno i osvojila naslov. Ta momčad bila je znatno drukčija od trenutne i gotovo su svi nositelji igre napustili klub – još na zimu 2023. otišli su Cody Gakpo i Noni Madueke, a na ljeto Ibrahim Sangaré i Xavi Simons.
Ipak, velika je prednost bila ta što je Bosz došao u momčad koja je već navikla igrati visoki presing i napadački nogomet, pa nije bilo potrebno puno prilagodbi u taktičkom smislu, iako je momčad u svom pristupu postala još rigoroznija. Prvu liniju pritiska predvode tri napadača – Noa Lang ili Hirving Lozano, Luuk de Jong, Johan Bakayoko i nešto rjeđe Ricardo Pepi. Iza njih su tri veznjaka, no nijedan od ta tri igrača nije defenzivni specijalac kao što je to bio Sangaré. Njegov izostanak je izazvao opravdan strah kako će PSV izgubiti na fizikalijama u vezi jer nitko od ostalih igrača u sredini nije toliko dominantan duel igrač, ali to se nije dogodilo jer su svi preuzeli dio defenzivnih odgovornosti na sebe.
Pomalo lud i prije svega zabavan pristup iznimnog intenziteta u nizozemskoj ligi itekako pali, svih 11 igrača potpuno je posvećeno pritisku i defenzivnim zadacima, a kada lopta prođe i taj teritorij, tu su agresivni stoperi, koji jako visoko izlijeću u duele. Za takav način igre potreban je vrlo dominantan stil i visok posjed, a koliko su nadmoćni u ofenzivnim kategorijama najbolje pokazuje donji graf.
Možda bi nogometnu publiku iznenadilo kako Ajax stoji toliko visoko u ofenzivnim parametrima, no njihov glavni problem nikad nije bila napadačka igra, već obrana. PSV pak ne samo da dominira napadačkim metrikama, već i njihov vratar Walter Benítez ima najviše spriječenih očekivanih pogodaka ukupno i po utakmici. Pomalo je nerealno očekivati da će kroz cijelu sezonu klub održati ovakav neumoljiv tempo na oba fronta, no blagi pad ne bi previše utjecao na njih s obzirom na dosadašnji učinak.
Napredne metrike pokazuju da je PSV zabio više nego što je bilo očekivano, kao i da su primili manje nego što je očekivano. Takvo što je uvelike plod nevjerojatne forme igrača. Kada pričamo o pojedincima, moramo izdvojiti one već spomenute: Luuka de Jonga (12 golova i šest asistencija) i Johana Bakayoka (tri gola i sedam asistencija).
Gornji graf sjajno pokazuje kako se ovaj visoki, stasiti napadač i brzo krilo nadopunjavaju. Njihove vještine su kao stvorene jedno za drugog. Nizozemska je devetka onaj tip igrača koji može biti jednako dobar “target-man” i strijelac. Svoje šanse iskorištava nemilosrdno i prava je napast u protivničkom šesnaestercu, a njegove fizikalije mu omogućavaju da se nosi s protivničkim stoperima, osvaja duele i spuštanjem nisko hrani svoja krila proigravanjima.
Sve ono što de Jong ne može, Bakayoko može na najvišoj razini. Njegov su forte driblinzi, izolacija na protivničke igrače, brzina i iznošenje lopte. On sa svega 20 godina još nije gotov proizvod, no već sad pokazuje zavidnu razinu talenta potrebnu za najveću razinu. Na lijevom krilu minute dijele iskusni Hirving Lozano (pet pogodaka i dvije asistencije) i mladi Noa Lang (četiri gola i jedna asistencija). Talentirani Belgijac ima dovoljno prostora za razvoj, dok je Lozano dolaskom donio prijeko potrebnu širinu i kvalitetu.
Srce ovog tima je nedvojebno nizozemski veznjak Joey Veerman (dva gola i sedam asistencija). On je u nizozemskoj ligi prvi u sljedećim kategorijama: prosječna ocjena, asistencije, očekivane asistencije, dodavanja, dodavanja u zadnju trećinu i ključna dodavanja. U momčadi ima veliku kreativnu slobodu i uglavnom proigrava cijeli napad iz nešto dubljih pozicija na terenu. Nije tip veznjaka koji će se podići visoko i opteretiti obranu, on povezuje linije, dodavanjima uspostavlja ritam igre i ima velike obrambene odgovornosti.
Sve ove briljantne individualne izvedbe dodatno su naglasile riskantan i zanimljiv stil igre kojeg Bosz forsira. Kako on sam kaže, glavni je preduvjet uspješnog presinga kompaktnost momčadi. Ekipa koja pritišće mora učiniti teren što manjim, skratiti protivnicima prostor kroz koji mogu igrati. Upravo je ta magična riječ “prostor” središnji pojam cijelog nogometa, pogotovo nizozemskog.
“Romantično” objašnjenje takvog pristupa nogometu u Nizozemskoj je povijesno i antropološko. S obzirom na podneblje koje je iznimno ravno, okruženo vodama i podložno poplavama, Nizozemci su oduvijek morali optimizirati uvjete življenja i izvući maksimum iz dostupnog prostora. Polderi i mnogobrojni kanali savršen su primjer toga. Takvo razmišljanje koje je kolektivno usađeno u svijest naroda preselilo se i na nogomet. Rinus Michels, Johan Cruyff, totalni nogomet, pritisak, pozicijska sloboda i slični pojmovi samo su neki od ključnih asocijacija na nizozemski nogomet. Svaki se od njih tiče iskorištavanja prostora, a fragment te filozofije neumoljivo tinja i u Peteru Boszu.
Stoga, ako imate priliku, pogledajte utakmicu PSV-a. Iako ovakvu formu do kraja sezone zasigurno neće zadržati, ono što će ostati konstantno je neumoljiva predanost napadačkom i energičnom stilu nogometa. Uz Gironu, Lisabon i ostale, Eindhoven je mjesto s najzanimljivijim nogometom ove sezone. PSV je objeručke iskoristio pad svog konkurenta iz Amsterdama, pa dok svi obraćaju pažnju na njihov raspad, oni suvereno koračaju prema tituli.
