Na jučerašnji dan je prije 8 godina preminuo prvi crni igrač koji je kročio na NBA parkete. Earl Lloyd je napravio prvi, ali veliki korak za budućnost Afroamerikanaca u profesionalnoj košarci.
Earl Lloyd se rodio 3. travnja 1928., a preminuo je 26. veljače 2015. godine. Dobio je nadimak “Big Cat” zbog svoje visine i brzine, a baš te karakteristike dan danas krase najbolje košarkaše u NBA ligi. Visok je bio 1,98m a čisto za usporedbu, prema dostupnim podacima, 1950-ih prosječna visina NBA košarkaša je iznosila 1,92m, dok danas iznosi 2,04m.
Odrastao je u rasno odvojenom susjedstvu u Alexandriji, a Earl Lloyd se košarkaški istaknuo već u gradskoj srednjoj školi Parker Gray te je postao zvijezda na West Virginia sveučilištu gdje je dobio prvostupanjsku diplomu 1950. godine.
Dok je nastupao za “Yellow Jackets” koji predstavljaju West Virginia sveučilište osvojio je 2 puta CIAA (sveučilišna košarkaška liga koja je i povezana s popularnim NCAA-om) i 2 puta su završili kao drugoplasirani u NCAA-u (1948. i 1949. godine). Lloyd je bio svrstan 3 godine uzastopno u All-Conference (1948.-1950.) te je bio imenovan All-American od strane Pittsburgh Couriera za 1949. i 1950. godinu. Pittsburgh Courier su bile afroameričke tjedne novine koje su izlazile od 1907. do 1966. godine. Tako je Earl Lloyd izgradio čvrste temelje da bude izabran na NBA draftu 1950. godine.
Zanimljivo, on nije ni znao da će biti izabran na NBA draftu sve dok nije naletio na prijateljicu u nekom kampu koja mu je rekla da je čula glasine da će prijeći u Washington. Glasine su se obistinile i Washington Capitalsi su ga draftali u devetoj rundi kao 100. pick drafta. Još su se dva crnca te godine pridružila NBA košarci – Boston Celticsi su draftali Chuck Coopera (prvi draftani Afroamerikanac) u drugoj rundi, a New York Knickerbockers su uzeli Nata Cliftona (prvi Afroamerikanac koji je potpisao NBA profesionalni ugovor). Međutim, Celticsi i Knickerbockersi nisu započeli sezonu sve do studenoga 1950. što je rezultirao time da Earl Lloyd bude prvi crni igrač koji je igrao u NBA utakmici.
Earl Lloyd svoj prvi i za Afroamerikance povijesni nastup je upisao 31. listopada protiv Rochester Royalsa. U to teško vrijeme za Afroamerikance, Lloydu je svakako bilo zastrašujuće se pridružiti bijelcima na parketu. Suigrači su mu u tome svemu bili izuzetno pristupačni i poželjeli su mu dobrodošlicu. Naravno, bilo je i onih koji nisu bili baš oduševljeni, dok je spiker prozivao igrače ekipa, kada je došao na red imenovanje Earla Lloyda, iz prvih redova se čulo rasističko vrijeđanje. U toj utakmici su Rochester Royasi pobijedili rezultatom 78:70, a Lloyd je upisao 6 poena.
Imao je jedan incident utakmici kada ga je navijač Indiane Pacersa pljunuo. Earl je ostao sabran i kako je rekao te stvari su ga još više motivirale i gurale da još jače igra. Njegova filozofija je bila sljedeća – “Ako vas nisu prozivali imenom niste radili ništa. Ako su vas prozivali imenom znači da ste ih povrjeđivali.”
Nakon samo 7 odigranih utakmica za Washington Capitalse, Lloyd je morao otići u vojsku i bio poslan u Koreju na 2 godine. Nakon što se vratio u Ameriku, Capitalsi su izašli iz lige te je potpisao za Syracuse Nationals (današnja Philadelphia 76ers).
U sezoni 1954./55. je pružao najbolje igre gdje je sveukupno postigao 731 poen, prosječno je bilježio 10.2 poena i 7.7 uhvaćenih skokova. Upravo te sezone je osvojio Istočnu konferenciju i otišao do kraja osvojivši NBA prsten, a u finalu je s ukupnih 4:3 u seriji s Nationalsima pobijedio Fort Wayne Pistonse. Earl Lloyd i Jim Tucker su tako postali prvi Afroamerikanci koji su osvojili NBA prvenstvo. Proveo je 6 godina u Nationalsima i 2 godine u Detroit Pistonsima prije nego što se umirovio 1961. godine.
U svojoj karijeri je sveukupno zabilježio 4.682 poena (8.4 prosječno), 3.609 skokova (6.4 prosječno) i 810 asistencija (1.4 prosječno). Uz NBA Championship 1955. godine, vrijedno je za istaknuti i nagradu za CIAA igrača desetljeća 1940-ih. U košarkašku Kuću slavnih je ušao 2003. godine. Nakon što se umirovio, nastavio je raditi kao skaut Detroit Pistonsa i otkrio je nekoliko košarkaških talenata, među kojima su bili i Willis Reed, Earl Monroe, Dave Bing, Ray Scott i Wally Jones. U 1968. godini je probio novu barijeru i postao prvi Afroamerikanac koji je bio asistent trenera u NBA ligi – u Detroit Pistonsima, a 3 godine kasnije je postao drugi Afroamerikanac kao glavni trener NBA ekipe i trenirao je buduće Hall of Famere Davea Binga i Boba Lainera. Trenerska karijera mu je bila kratkog vijeka, trenirao je samo Detroit Pistonse u sezoni 1971./72.
Nakon vremena koje je proveo u profesionalnoj košarci, Earl se pridružio Chrysleru i postao prvi Afroamerikanac u odjelu Dodge. Kasnije je više od 10 godina bio administrator u području zapošljavanja za Odbor za obrazovanje Detroita. Prije nego što se napokon potpuno umirovio, Lloyd je bio izvršni direktor u odjelu za odnose sa zajednicom Dave Bing, Inc., tvrtke za čelik i automobilske dijelove u vlasništvu bivšeg Pistona kojeg je Lloyd trenirao.
Lloydova su postignuća tijekom godina prepoznata od strane raznih skupina na različite načine. Uvršten je u nacionalnu Naismithovu košarkašku Kuću slavnih 2003. Također je počašćen uvođenjem u Kuću slavnih sveučilišta West Virginia State, Kuću slavnih sportaša u državi Virginia, Kuću slavnih sportaša u državi West Virginia, Nacionalna udruga međuškolske atletske kuće slavnih, Black College Alumni Hall of Fame i Parker-Gray High School Hall of Fame. Imenovan je u CIAA Silver Anniversary Team i izabran je za jednog od CIAA-inih 50 najvećih igrača. Godine 2001. Kongresni crnački klub za politiku i vodstvo Institut je Lloydu dodijelio prvu sportsku nagradu “Legends of Black History”, a 2008. Zastupnički dom američkog Kongresa odao je priznanje Lloydu rezolucijom Kongresa. U 2007. godini novoizgrađeno košarkaško igralište T.C. Srednje škole Williams u Lloydovom rodnom gradu Aleksandriji, nazvana je u njegovu čast.
To bi bila priča o prvom čovjeku koji je započeo ispisivati stranice NBA povijesti kao Afroamerikanac, a kasnije su je nastavili ispisivati legende NBA košarke kao što su Kareem Abdul-Jabbar, Michael Jordan, Magic Johnson, Bill Russell, Wilt Chamberlain, LeBron James i mnogi drugi.
