Izbornik engleske nogometne reprezentacije Gareth Southgate je nedavno objavio popis od 25 igrača za kvalifikacije za predstojeći EURO koji će se održati u Njemačkoj 2024. godine. Na njemu se pronašlo novo ime – Eberechi Eze.
U sljedećem ciklusu kvalifikacija za Europsko prvenstvo, izabranici Garetha Southgatea će odigrati tri susreta, a protivnici su im redom sljedeći – Malta, Sjeverna Makedonija i Ukrajina. S obzirom na protivnike, zasigurno će 24-godišnji veznjak odraditi solidnu minutažu. No, kakav nogometni put je Eze imao, možete saznati u nastavku teksta.
Djetinjstvo i bijeg od realnosti igrajući nogomet
Eze je rođen 28. lipnja 1998. godine u Greenwichu, južnoj četvrtini Londona. To je jedino mjesto koje su si njegovi roditelji mogli priuštiti, a upravo kao i mnogi nigerijski migranti, spadali su u srednje-nižu klasu društva. Mjesto u kojem je odrastao i nije baš poželjno za dječaka zahvaljujući kriminalu u toj sredini. Eze se osvrnuo na taj dio života izjavivši sljedeće:
“Postoje lijepi dijelovi Greenwicha i ne tako lijepi dijelovi. Odrastao sam u ne tako lijepom dijelu. To nije bio najlakši život i nemaš toliko kao druga djeca oko tebe. Prvo mjesto na koje bismo išli nakon škole je “cage”. Ostali bismo tamo dok nas roditelji ne pozovu, nismo jeli, igrali se po cijele dane i noći. Zapravo se nije imalo što drugo raditi. Ali odatle dolazi ljubav . U to vrijeme, ne shvaćate da zapravo tako učite svoj zanat.”
Upravo njegovo danonoćno provođenje i igranje nogometa u kavezu (cageu) je zapravo puno utjecalo na njegov nogometni razvoj. Kako i sam kaže, puno puta napravi neki potez, a da nije ni svjestan da je to zapravo naučio u kavezu. U jednom intervjuu je baš opisao kako je cage utjecao na njega:
Ne svjesno, ali mnoge stvari koje radim naučio sam u kavezima. Mnoge odluke koje donosim vjerojatno su odluke iz kaveza, ali to ne shvaćam jer su tako duboko ukorijenjene i ugrađene u način na koji igram nogomet. Igranje i dodirivanje u malim prostorima je moja igra, a kavezi su imali veliki utjecaj na to.
Prvi nogometni koraci i skoro odustajanje nogometa
Započeo je trenirati u omladinskoj školi Arsenala, međutim njihova procjena je bila da omaleni 13-godišnji Eze nema nogometnu budućnost i perspektivu. Odbijenica ga je boljela, no njegova obitelj je u to vrijeme čvrsto stajala iza njega te je davala sve od sebe da Eberechi ne klone duhom i da očvrsne mentalno.
Eze nije odustajao te je uskoro pronašao novi angažman u akademiji Fulhama gdje je počeo opet uživati u nogometu. Naknadni pokušaji na početku karijere doveli su ga do 4-mjesečnog staža u Readingu, prije nego što je u konačnici završio u Milwallu s 16 godina, 2014. godine. Eze je napokon bio zadovoljan i uvjeren da mu nogometna karijera i budućnost s Milwallom izgleda obećavajuće. Međutim, opet na njegovu nesreću – odbijenica. To mu je bila prijelomna točka gdje se mentalno slomio. Nakon te odbijenice, praktički je odustao od nogometa. Tužno je priopćio svojim roditeljima da će odustati od nogometa, a ubrzo nakon toga je pronašao posao u Taco Bellu i nastavio je sa studiranjem. No, život je za njega imao druge planove i dolazi, za njega će se nešto kasnije ispostaviti, životni poziv i nastavak nogometne karijere od strane Queens Park Rangersa.
Queens Park Rangers – nogometna i životna prekretnica
S 18 godina, potpisao je ugovor s QPR-om u kolovozu 2016. godine koji mu je dao šansu da se dokaže, što je i na koncu uspio. Godinu nakon potpisa ugovora, otišao je na posudbu u Wycombe Wanderers. Nakon što je debitirao za Wycombe, Eze je brzo postao redoviti igrač prve momčadi, gdje se izmjenjivao na različitim pozicijama sredine terena. Eze je postigao svoj prvi seniorski gol 7. listopada 2017., pogodivši za Wycombe protiv Cambridge Uniteda, a taj njegov pogodak donio mu je nominaciju za Sky Bet League 2 gol mjeseca za listopad. Ukupno je nastupio 20 puta i igrao je dobru ulogu u Wycombeu koji je napredovao te sezone. Eze je ukupno postigao još četiri gola za Wycombe, ostvarivši neke zapanjujuće izvedbe prije povratka u QPR u siječnju. Par godina kasnije, menadžer QPR Steve McLaren će graditi svoju momčad oko Ezea i uručiti mu broj 10 na dresu. Eze je imao samo riječi hvale za McLarena koji ga je podigao na viši nivo, koji mu je ukazao koliko je bitna igra u oba smjera, koliko god napadački orijentiran bio. U intervjuu za Football.London o McLarenu je izjavio sljedeće:
“Moram mu zahvaliti jer mi je ukazao ogromno povjerenje da odem i izrazim se na terenu. Ne mogu mu dovoljno zahvaliti. Postoje dvije strane igre i koliko god želim samo stati na loptu i učiniti da se stvari dogode, moram biti pouzdan s loptom i doći u poziciju i obaviti posao za momčad. To su stvari koje baš i ne volim raditi, ali morate to raditi za tim, što je sjajan dodatak mojoj igri.
Međutim, unatoč dobrom početku sezone pod McLarenom, s golovima protiv Sheffield Uniteda, Bolton Wanderersa i nezaboravnom krasoticom protiv svojih prethodnih zaposlenika, Millwalla, našao se na klupi veći dio druge polovice sezone. Iako je to bilo frustrirajuće vrijeme za njega, sljedeća sezona je bila u kojoj se stvarno najavio na velikoj pozornici pod vodstvom novog menadžera QPR-a Marka Warburtona. Stvorio je sjajno partnerstvo s kolegom iz južnog Londona, Brightom Osayi-Samuelom, s kojim je Eze igrao u istoj okružnoj ligi dok je odrastao. U dresu QPR-a je ukupno odigrao 112 utakmica u kojima je postigao 20 golova i podijelio 13 asistencija. Svojim sjajnim igrama je pokazao da je zasigurno materijal za Premier Ligu. Sa svoje 22 godine ga kupuje Crystal Palace, a iznos transfera prema transfermarktu je iznosio 17,8 milijuna eura.
Crystal Palace i poziv u reprezentaciju Engleske
Prva sezona u Premier ligi je općenito za mladog igrača iz Championshipa sezona prilagodbe, a Eze je puno nastupao pod vodstvom Roya Hodgsona u Selhurst Parku te je nastupio 34 puta. U debitantskoj sezoni postigao je 4 pogotka i upisao 6 asistencija, a njegovo pouzdanje je samo naraslo kada je dobio nagradu za igrača utakmice u pobjedi Crystal Palacea nad Sheffield Unitedom rezultatom 2:0, a on je zabio gol i upisao asistenciju. Međutim, samo dvije utakmice prije kraja sezone se na treningu ozljedio, napuknula mu je Ahilova tetiva. Da stvar bude još gora, kada je nakon ozljede uzeo telefon iz svog ormarića, stigla je poruka od Southgatea u kojoj ga obavještava da je u privremenoj momčadi Engleske za Euro 2021. Ozljeda je ugasila ikakve nade za debi u dresu Engleske reprezentacija, a trebalo mu je neko vrijeme da se oporavi i opet dođe u formu u kakvoj je bio. Većinu sljedeće, 2021./2022. sezone, je proveo na klupi. Nastupio je samo 13 puta te je upisao jedan gol i jednu asistenciju. Dolazimo do aktualne sezone i novog poziva u reprezentaciju.
Nakon što se uspješno oporavio, naišao je na novi problem zvanim Patrick Viera. Pod vodstvom legendarnog Francuza se borio za redovitu minutažu te se i nije baš naigrao. No, napokon mu se sreća nasmiješila. Viera je dobio otkaz, a momčad opet preuzima legendarni Hodgson pod kojim će Eze eksplodirati i sasvim zasluženo dobiti poziv u reprezentaciju. Ovu sezonu je završio s učinkom od 10 golova i 4 asistencije, a na to je nadodao i epitet najboljeg driblera lige. Twitter profil Squawka nam je donio sljedeću njegovu statistiku:
- 37 odigranih utakmica
- 71 uspješnih driblinga
- 67 upućenih udaraca
- 55 kreiranih šansi
Čisto za usporedbu, ove sezone Eberechi Eze ima 60% uspješnih driblinga, a Lionel Messi 55.9%! Ovaj podatak s FBrefa puno govori.
Zasluženi poziv u reprezentaciju
Igrač ovakvih kvaliteta koji jednostavno klizi pored igrača sa svojim driblinzima i cage vještinama zasigurno će momčadi Southgate donijeti novu dimenziju i širinu. Prošao je puno izazova kako bi došao tu gdje je danas, nosio se sa teškom sredinom i djetinjstvom, no njegova snaga i vjera u Boga mu pruža puno toga. Vjera mu jako puno znači, a u jednom intervjuu je i opisao koliko:
“To je masivno. Bog je u središtu moga života: u svemu što radim i o čemu razmišljam nastojim Boga staviti na prvo mjesto. Za mene je to veliko sidro jer uravnotežuje sve ostalo u mom životu. Omogućuje mi da uravnotežim svoje odnose s ljudima oko sebe, s poslom, sa svime. Znam da to stalno ponavljam, ali ne mogu objasniti koliko sam zahvalan što imam Boga u svom životu jer ne znam kako bih se snalazio kroz situacije i život općenito. Pokušavam biti zahvalan koliko god mogu i hodati u tom miru koji mi je Bog dao.”
Zahvalan za sve što mu se događa u životu, skroman, a na terenu izuzetno opasan igrač. Uskoro mu se bliži debi u dresu Engleske reprezentacije, bliži mu se i 25. rođendan. Sve što se može ovom mladiću je stisnuti ruku i čestitati na dosadašnjem uspjehu, a poželjeti mu što manje ozljeda i turbulentnih razdoblja u budućnosti.
