Kada biste sada radili listu najboljih transfera premierligaških klubova u dosadašnjem dijelu prijelaznog roka, velike su šanse da bi postojao izbor između barem dva igrača kod većine momčadi. No, to nije slučaj i s Liverpoolom koji, u trenutku pisanja ovog komentara, nije doveo još nijedno pojačanje.
Otkako je Jürgen Klopp obznanio svoj odlazak u siječnju, u Liverpoolu su se dogodile neke tektonske promjene. Upražnjeno mjesto sportskog direktora popunio je Richard Hughes, a na ostale su važnije pozicije u klubu imenovani povratnici Michael Edwards (CEO) i Julian Ward (tehnički direktor). Da bi se razumio izostanak transfera na Merseysideu, treba se vratiti u prošlost u vrijeme prvog Edwardsovog mandata dok je sam obnašao ulogu sportskog direktora.
Najviši standardi
Ironično, Edwardsovu ostavštinu najbolje je sročio novi Liverpoolov trener Arne Slot na nedavnoj press konferenciji: “Naslijedio sam vrlo dobar sastav i uistinu nije lako pronaći igrače istog standarda ili čak višeg, pogotovo one koji su nam dostupni.” Upravo je ta filozofija dovođenja isključivo igrača koji mogu podići plafon momčadi obilježila modernu eru kluba s Anfielda. Istovremeno je razlog zašto je Liverpool uspio u kratkome roku od smiješnoga rostera, koji je iza sebe ostavio Brendan Rodgers, doći do tri finala Lige prvaka i isto toliko napetih borbi za titulu Premier lige, ali i razlog zbog čega je prošla sezona završila s kiselim okusom u ustima sa samo jednim osvojenim trofejem — Carabao kupom.
Što se tiče uspjeha koji je donijela Edwardsova strategija, najvažniji su svakako transferi Mohameda Salaha, Alissona Beckera i Virgila van Dijka. Ian Graham, tada čelni čovjek Liverpoolovog odjela za analizu podataka, u svojoj je novoj knjizi “Kako osvojiti Premier ligu” sam priznao da im je pristup kod pregovoranja sa Southamptonom za nizozemskog stopera u najmanju ruku bio nepristojan koliko su ga željeli dovesti.
Edwards insistira na najboljim igračima. Osvojiti Premier ligu ili Ligu prvaka bez najboljih igrača vrlo je teško. Leceisteru je uspjelo jednom i baš zato je bila riječ o tolikom čudu kada se dogodilo. Danas, kada je taktička i analitička revolucija toliko uznapredovala, još je važnije imati najbolje igrače. Razlike između taktičke pismenosti trenera sve je manja. U tom je kontekstu kupovina osrednjih igrača nepotrebno rasipanje novca kojeg Fenway Sports Group, vlasnici Liverpoola nemaju.
Očiti nedostatci sa skupim rješenjima
Liverpool od odlaska Fabinha ima značajnih problema u svome rosteru jer nema pravu šesticu koja bi pokrila veliki prostor između obrane i veze. U Kloppovu sustavu to je bilo dodatno izraženo jer se igrao vrlo brz nogomet s kratkim sekvencama i puno izmjena posjeda. U takvim je uvjetima Brazilac bio razvučen po cijelome terenu. Njegov relativno rani fizički pad ostavio je Liverpool bez pravog defenzivnog veznog što se kasnije odrazilo i u količini primljenih golova. Pokušalo se kupiti Auréliena Tchouaménija, no on je izabrao Real Madrid, Declan Rice je otišao u Arsenal, Moisés Caicedo u Chelsea, a Liverpool nije do danas pronašao novu alternativu na tržištu.
Klopp jest prošlo ljeto doveo Alexisa Mac Allistera, ali ni on nije defenzivni vezni kojeg je Liverpool trebao. Neovisno o tome, Argentinac je igrač koji može podići plafon momčadi i zbog toga se ne može reći da je to bio loš transfer, pogotovo kada se uzme u obzir mizerna cijena koju je Liverpool platio. Jedini je problem što je Mac Allister morao u većini utakmici krpati poziciju šestice. Upravo su on i Trent Alexander-Arnold bili najviše puta predriblani prošle sezone, a Liverpool se mučio sačuvati praznu mrežu i protiv klubova iz donjeg doma Premier lige.
Slot je svjestan problema kojeg ima pred sobom. U predsezoni je napravio nekoliko važnih taktičkih promjena. Najbitnija za Liverpoolov napredak na ljestvici veže se uz prvu fazu izgradnje napada. Bivši Feyenoordov trener odlučio je implementirati uski build-up s dvojicom pivota koji stoje leđima okrenuti od suparničkog gola.
U prijateljskim utakmicama protiv Real Betisa, Arsenala, Manchester Uniteda i Seville, koje je Liverpool sve dobio, dvostruke šestice igrali su Mac Allister, Dominik Szoboszlai, Wataru Endō, Curtis Jones i Ryan Gravenberch. Prema svemu sudeći, na početku sezone bi uz Mac Allistera mogao startati jedan od potonjeg dvojca; barem dok se ne finalizira transfer Martina Zubimendija. Dva najuglednija novinara današnjice Fabrizio Romano i David Ornstein obojica su potvrdili da Liverpool radi na potpisu 25-godišnjeg španjolskog reprezentativca. Nažalost za Liverpoolove navijače, Zubimendi nije šestica koja će ih ponovno pogurati u europsku elitu.
Baš kao i s Alexisom Mac Allisterom, Zubimendi također nema potrebne defenzivne karakteristike koje nedostaju Slotovu sastavu. Obojica su odlični u posjedu, jedni od najboljih veznjaka lige u tom aspektu, ali prije su osmice nego šestice. Argentinac ima veći arsenal dodavanja, kreativniji je i češće doprinosi u posljednjoj trećini. Za razliku od njega, Zubimendi je arhetip Rodrija. Svako mu je dodavanje odmjereno, ima nevjerojatan osjećaj za igru i razumijevanje iste. Gotovo uvijek izabere savršeno dodavanje. Sve kvalitete koje je Liverpool izgubio odlaskom Thiaga Alcântare.
Jedina je kvaka što su Mac Allister i veznjak Real Sociedada visoki 176 centimetara, odnosno 180. Rodri je visok 191 centimetar što je na poziciji koju bi Zubimendi trebao preuzeti značajna razlika koja umnogome pomaže u osvajanju duela jer nogometaš Manchester Cityja može pokriti puno veći prostor oko svoje osi. No čak ni on ne bi potencijalno ispunio sve zahtjeve koje Liverpool ima od svog budućeg libera. To zna i Pep Guardiola koji je s razlogom počeo gurati stopere u liniju s Rodrijem kako bi ograničio zonu koju Španjolac mora čuvati. Liverpool nema opciju igranja s četiri stopera jer im je jedan obavezan član zadnje linije Alexander-Arnold koji ne može ispasti iz sastava zbog svoje nevjerojatne dodavačke kvalitete.
Međutim, kao što je ranije navedeno, Slot je ipak na nešto drugačiji način adaptirao pristup kojim Liverpool otvara napad kako bi dobio stabilnost u posjedu. Spomenuto usko pozicioniranje pivota, kombinirano uz visoku stopersku liniju stavlja veliki broj igrača na mali prostor. Iako ni Mac Allister ni Zubimendi nisu dovoljno defenzivno zreli i snažni da bi pojedinačno pokrili vlastiti međulinijski prostor, Slot se nada kako će kompaktnost ostatka momčadi i numerički višak biti dovoljni da povećaju stopu prazne Alissonove mreže u narednoj sezoni, ali i to je u jednu ruku krpanje rupe koja Liverpoolu već dugo vremena predstavlja prepreku protiv najjačih suparnika.
Kada je na početku Kloppova mandata bilo očito da je potreban novi stoper, Edwards nije doveo bilo koga. Čekao je i doveo van Dijka, jednog od najboljih braniča u povijesti Premier lige. Graham će reći da nije bio ugodan na pregovorima, ali znao je što želi i zgrabio priliku čim ju je nanjušio. Priča sa Slotom i defenzivnim veznim je identična.
Tu se dolazi do Edwardsovog dvosjeklog mača. Liverpool će dugo vremena provesti bez ključne figure potrebne za posljednji iskorak, novac će utrošiti na ostale pozicije gdje se može pojačati dok se ne otvori prava prilika na tržištu. Izgubit će se dobar broj utakmica na račun problema očitog svima, no čim se prilika pruži Liverpoolu, Edwards će ju iskoristiti, a onda će Liverpool opet imati momčad za redovno napadanje svih trofeja. Potrebno je jedino vrijeme i strpljivost. Edwards je već u prvome mandatu dokazao da može odvesti Liverpool do vrha, nema razloga da to ne učini i opet.
