Često se govori o ekonomskoj razini, o ekonomskom nesrazmjeru unutar 5 najvažnijih europskih prvenstava. Ali koji su pokazatelji za proučavanje da bi se zapravo uočile te velike razlike? Otkrijmo zajedno.
Prije svega, analizirat ćemo prihode pojedinih momčadi, odnosno koliko jedan profesionalni nogometni klub “proizvodi” u jednoj sportskoj godini. U ovom slučaju temeljit ćemo se na službenim podacima koji svaki tim mora priopćiti, kroz izradu godišnjih financijskih izvješća koji se sastavljaju i potom prezentiraju skupštinama dioničara i upravnim odborima. Nakon toga ćemo proučiti ugovore povezane s TV pravima, koje lige sastavljaju s pojedinačnim Pay-TV-ima. Nećemo razmatrati one vezane uz Ligu prvaka jer njima upravlja UEFA.
Drugi važan čimbenik svakako je vezan uz stadione, gdje nećemo proučavati modernost, ljepotu ili atmosferu gdje previše faktora ukusa i subjektivnosti uzima maha. No, bazirat ćemo se na brojevima kapaciteta stadiona, prosječnog broja gledatelja i postotaka posjećenosti pojedinih klubova u odnosu na ukupni kapacitet. Dodatno, razmatrat ćemo i razlike u cijenama karata. Na kraju, izračunati ćemo ukupnu vrijednost pojedinih klubova, kako s čisto ekonomske, tako i sa sportske strane te ih usporediti jedne s drugima te vidjeti kakvi su bili stvarni rezultati na terenu koje su postigle pojedine momčadi.
Godišnji prihodi nam prikazuje veličinu poduzeća s ekonomske strane
Ali što mislimo pod godišnjim prihodima? Ovu čarobnu riječ često čujemo kada je nogomet u pitanju, a stručnjaci govore o razlikama u kupovnoj moći jedne momčadi u odnosu na drugu.
Pod “Godišnjim prihodima” se smatra ekonomski pokazatelj koji mjeri ukupan iznos prihoda koje je tijekom obračunske godine zabilježilo poduzeće, a proizlazi iz prodaje proizvedene robe i pružanja usluga. To je povezano s televizijskim pravima, prodajom, prihodima od stadiona i svim uslugama u nogometu koje klub može dodatno postići. Nogometni timovi sada su prave tvrtke, a u tome je Premier liga neprikosnoveni lider. Svaka momčad puno zarađuje posebno zahvaljujući TV pravima, o čemu ćemo kasnije detaljnije, ali i zahvaljujući ispunjenim stadionima koji su u vlasništvu pojedinačnih tvrtki i ostvaruju značajan prihod.
Engleska ekipa koja je imala najveće prihode u 2022. godini je Manchester City sa 731 milijun eura. Slijedi ga Liverpool sa 703, a postolje kompletira Manchester United sa 688,6 milijuna eura. Vidljivo je kako je momčad s najmanjim prihodima bio Norwich 155,32 milijuna eura, što je puno u usporedbi s ostalim ligama gdje su momčadi s manjim prihodom, daleko od ovih brojki. To dakako omogućuje timovima da mogu više ulagati na tržištu transfera i da mogu ponuditi veće plaće nego u drugim ligama..
Također se može vidjeti jasna razlika za klubove koji iz Championshipa prelaze u Premier ligu ili obrnuto za one koji ispadaju. Zapravo, momčadi poput Brentforda su sa 16 do 17 milijuna eura prihoda u Championshipu 2021. prešle na eksponencijalnih 160 milijuna u Premier ligi sljedeće sezone. Razlika zahvaljujući tzv. “padobranu” je za klubove koji ispadaju iz lige ipak nešto manja. Tako je klub koji je ispao iz lige kao što je npr. West Bromwich Albion, sa 124 milijuna u sezoni 2021. u Premier ligi pao na 75,86 milijuna eura u 2022. u Championshipu.
Sličan trend vidljiv je i u Bundesligi.
Momčad s najvećim prihodima je Bayern München sa 626 milijuna eura, a slijedi ga Borussia Dortmund sa 457,78 milijuna prihoda, dok je treća tvrtka s najvećim prihodima u Njemačkoj RB Leipzig s 347,99 milijuna eura godišnje. Vidljivo je kako su brojke manje od onih u engleskom prvenstvu.
Dovoljno je reći da druga momčad u Njemačkoj ima više-manje iste prihode kao i šesta momčad u Engleskoj, odnosno Arsenal. U Bundesligi u sezoni 2022. momčad koja je ostvarila najmanji prihod bio je SpVgg Greuther Fürth sa 48,76 milijuna. Što je u odnosu na posljednju ekipu u Premier ligi 3 puta manje, demonstrirajući razliku najbogatijeg prvenstva Europe i ostatka konkurencije.
Kao što je već spomenuto, i u Njemačkoj klubovi koji ulaze u najviši rang i ispadaju iz najvišeg ranga osjećaju razliku s ekonomske točke gledišta. Ali, razlika nije tako velika. Primjerice, prihodi Arminije Bielefeld porasli su s 30 milijuna eura u 2020. u 2. Bundesligi na 49 milijuna sljedeće godine u Bundesligi. S druge strane, Schalke 04 je zabilježio pad prihoda, sa 199,29 milijuna u 2021. kada su bili u Bundesligi na 154,76 u 2. Bundesligi sljedeće godine. Važan čimbenik za prihode njemačkih momčadi, uz TV prava, jesu i sve aktivnosti vezane uz stadione koji se svrstavaju među najmodernije i najatraktivnije na cjelokupnoj europskoj i svjetskoj nogometnoj sceni.
U usporedbi s Bundesligom i Premier ligom, španjolska La Liga predstavlja korak unatrag s ekonomske strane. Tu su Real Madrid, Barcelona i Altetico Madrid s prihodima od 713 milijuna, 638 milijuna i odnosno 393 milijuna, no ostale momčadi imaju znatno manje prihode od usporedivih engleskih i njemačkih momčadi. Točnije, samo 6 momčadi uz 3 ekonomska vladara španjolske lige premašuje 100 milijuna godišnjeg prihoda. To su Athletic Bilbao, Betis, Real Sociedad, Sevilla, Valencia i Villareal. Međutim, od ovih 6 momčadi niti jedna ne prelazi brojku 200 milijuna eura godišnjeg prihoda, što demonstrira kako je španjolsko prvenstvo sveukupno manje bogato od engleskog i njemačkog.
Momčad koja je ostvarila najmanji prihod u La Ligi 2022. je Elche sa 57,63 milijuna eura. To je trend sličan onome iz Bundeslige, ali i dalje daleko od brojki Premier lige. I u ovom slučaju, godišnji najniži prihod španjolske ekipe je 3 puta manji od onog iz engleske ekipe. Ipak, efekt ispadanja financije kluba će snažno osjetiti. Primjerice, Eibar je u La Ligi je 2021. imao solidnih 58,16 milijuna eura prihoda, dok su ispadanjem u Segundu, oni pali na 9,97 milijuna eura. No, oni koji ulaze u višu ligu, posebice ako se radi o velikim klubovima s nešto većom navijačkom bazom, poput Espanyola, mogu sa 16,96 milijuna eura u 2021. doći na 78,33 u sljedećoj godini. Trend je to sličan onome u Premier ligi, ali drugačiji od onoga u Bundesligi, gdje razlika između prve i druge lige nije tako velika.
Talijansko prvenstvo financijski se smjestilo točno između njemačkog i španjolskog prvenstva. Momčad koja ostvaruje najviše prihoda u Italiji je Juventus koji je u 2022. godini ostvario 443,38 milijuna eura prihoda. Slijedi ga Inter sa 439,6 milijuna, a na trećem mjestu je Milan sa 352,72 milijuna eura godišnjih prihoda. U usporedbi s ekipama u Engleskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, može se vidjeti da ekipe generiraju manje prihoda te da ne postoji momčad koja prelazi 500 milijuna eura prihoda. Što se tiče ekipa gornje srednje vrijednosti, onih s godišnjim prihodima većim od 100 miljuna eura, njih je u Serie A 7 što je slično španjolskoj La Ligi.
No, od ovih 7, 3 kluba prelaze ranije spomenutu magičnu granicu od godišnje 200 milijuna eura prihoda, a tu su Atalanta, Roma i Fiorentina. Momčad s najmanjim prihodom u 2022. u Italiji bila je Venezija, ostvarivši 44 milijuna eura prihoda, što je također u skladu s njemačkom i španjolskom ligom te također 3 puta manje nego posljednjeplasirana ekipa u Engleskoj.
Razlika između godišnjih prihoda momčadi u Serie A i onih u Serie B puno je sličnija onima u Bundesligi nego onima u La Ligi i u Premier Ligi. Dovoljno je reći da je Salernitana u Serie A 2022. ostvarila prihod od 46 milijuna eura, dok je sezonu prije u Serie B prihod iznosio 25,90 milijuna eura.
Za momčad koja ispada, kao što je Lecce, prihodi u Serie A 2020. godine su bili 39,67 milijuna, dok su sljedeće godine u B pali na 32,11 milijuna, što nije prevelika razlika. Dakle, generalno gledano, talijansko prvenstvo je financijski sličnije njemačkom nego li španjolskom, no najveća razlika je u pogledu infrastrukture i stadiona. U Italiji većina stadiona nije u vlasništvu pojedinačnih momčadi, već su klubovi u najmu, a stadionima upravljaju općine i gradovi, pa su klubovima prihodi od ove vrste djelatnosti i bilo kakvog proširivanja ponude vezani uz dogovore i kompromise s gradskim i općinskim strukturama.
Posljednje prvenstvo po ekonomskom učinku definitivno je francuska Ligue 1. PSG je u vlastitoj ligi s prihodom od 669,91 milijuna eura u 2022. godini, no osim njega samo tri momčadi prelaze 100 milijuna prihoda. To su Lyon s 252,5 milijuna eura, Marseille s 237,54 milijuna i na kraju Lille sa 147,63 milijuna eura godišnjih prihoda. To su iznosi koji su daleko od vrhunskih engleskih, njemačkih, španjolskih i talijanskih momčadi. Posljednji klub po prihodima 2022. godine u Francuskoj je bio Troyes sa 15,59 milijuna eura prihoda. Dodatna je to konstatacija koliko su prihodi u Francuskoj manji u usporedbi s ostale 4 lige.
Što se tiče razlike između prvoligaškog i drugoligaškog ranga, razlike nisu velike u apsolutnim, ali jesu u relativnim iznosima. Primjerice, momčad koja je iz druge francuske lige ušla u prvu, poput Clermonta, koji je s prihoda od 7,61 milijuna eura 2021. godine u Ligue 2 skočio na 25,63 milijuna u Ligue 1 2022. S druge strane je tim poput Nimesa, koji je ispadanjem doživio pad prihoda s 24,45 milijuna na 11,07 milijuna eura.
TV prava sada su najosnovniji dio prihoda nogometnog tima
Prodaja TV prava pojedinih liga postala je temeljna za nogometne momčadi jer predstavljaju važan dio godišnjeg prihoda nogometnih klubova. TV pravima i ugovaranjem iznosa se ne bave direktno klubovi, već je Savez taj koji upravlja prvenstvom i uređuje ugovore, da bi potom na sastancima s klubovima dogovarao načine raspodjele među svim momčadima.
Primjerice, u Serie A podjela TV prava slijede sljedeću metodu: 50% ukupnog iznosa ravnomjerno se dijeli svim timovima. Preostalih 50% potom se raspodjeljuje na temelju raznih zasluga: 20% na temelju “Društvene važnosti” i 30% na temelju “Sportskih rezultata“.
- Što se “Društvene važnosti ” tiče, dva su čimbenika koja treba uzeti u obzir: prvi je broji gledatelja na domaćim utakmicama posljednja tri prvenstva, koji čine 12% udjela, i televizijska publika, koja čini 8% od ukupnog broja.
- Prelazeći na “Sportske rezultate“, ukupnih 30% dobiveno je uzimajući u obzir povijesne zasluge (5%, temeljeno na nacionalnim i međunarodnim sportskim rezultatima od sezone 1946./1947. do šeste sezone prije tekuće), rezultate posljednjeg pet prvenstava (10%), konačan poredak prvenstva (12%) i ukupan broj bodova postignut na istom (3%).
Premier liga raspodjeljuje TV prava za emitiranje u Engleskoj klubovima članovima na sljedeći način:
- 50% se dijeli na jednake dijelove;
- 25% se temelji na broju TV pojavljivanja (tzv. naknade za objekt, na engleskom facility fees);
- 25% na temelju toga gdje taj klub završi u ligi (tzv. plaća po zaslugama, na engleskom merit payment).
- Sredstva za međunarodna emitiranja primljena od TV kuće izvan Ujedinjenog Kraljevstva također se ravnomjerno raspoređuju između klubova.
U Španjolskoj se primjenjuje sustav sličan talijanskom i engleskom sustavu.
- 50% ukupnog iznosa ravnomjerno je raspoređeno;
- 25% dodijeljuje na temelju sportskih rezultata (za momčadi La Lige uzimaju se u obzir posljednjih 5 prvenstava).
- 25 % kao “društvene važnosti”, u kojoji utječe broj sezonskih pretplata, ukupni broj prodanih karata te publika na društvenim mrežama
Njemačka Bundesliga slijedi sustav koji se temelji na raspodjeli prema nekoliko kriterija:
- Prvi kriterij definiran je kao “poštena raspodjela“, što uključuje 53% u sezonama 2021./22. i 2022./23. i 50% u 2023/24 i 2024/25.
- Drugi, tj. ‘Performans‘ obuhvaća 42% u 2021/22 i 2022/23 i raste na 43% za 2023/24 i 2024/25.
- Treći su “Young talent” koji su 3% za sezone 2021/22 i 2022/23, a potom 4% za 2023/24 i 2024/25. Na Young talent utječe korištenje mladih igrača, a raspodjela je proporcionalno povezana s minutažom igrača do 23 godine koji igraju u klubovima.
- Četvrti i posljednji, definiran je kao “Vidljivost“, a uključuje 2% u sezonama 2021/22 i 2022/23, da bi zatim prešao na 3% u dvogodišnjem razdoblju 2023/24 i 2024/25, koji su proporcionalni interesima u klubovima na temelju tržišta.
Francuska Ligue 1 također slijedi različite kriterije za podjelu TV prava.
- 30% ukupnog iznosa se dijeli tako da svaki tim dobije isti iznos.
- Daljnjih 20% dijeli se za kriterij pod nazivom “Klupska licenca“. Licenca kluba temelji se na različitim infrastrukturnim i organizacijskim kriterijima.
- 30% raspodijeljuje se za sportski ranking, od čega 25% za trenutnu sezonu i 5% za sportske rezultate za prethodnih 5 sezona. Konačno,
- 20% dijeli se na tzv. “Popularnost kluba” koja izračunava se tijekom prethodnih 5 godina i na temelju broja televizijskih prijenosa utakmica koje smatra “važnima”.
Uđimo sada u pojedinosti uspoređujući brojke i zarade raznih prvenstava.
Neprikosnoveni lider je Premier liga, koja s posljednjim potpisanim ugovorom ukupno zarađuje 12,5 milijardi eura godišnje. Engleska liga je ta koja zarađuje najviše i na nacionalnoj razini. Prihodi od prodaje TV prava u Velikoj Britaniji su 5,916 milijardi eura, dok od prodaje TV prava izvan britanskog otoka Premier Liga zarađuje 6,148 milijardi eura. I to je jedino prvenstvo koje više zarađuje od prodaje TV prava u inozemstvu nego od domaće prodaje.
Na drugom mjestu po ukupnim primicima od TV prava je španjolska liga koja od nacionalnih zarađuje 1,150 milijardi eura, a od međunarodnih 778 milijuna eura, ukupno 1,93 milijarde. Brojke su to koje se teško mogu uspoređivati s onima u Engleskoj.
Razlika se dodatno povećava ako pogledamo Bundesligu koja ima ukupno 1,46 milijardi eura. Od toga 1,1 od nacionalnih, brojka praktički identična onima iz La Lige, no od međunarodnih prava Nijemci zarađauju 360 miljuna eura, tj. 50% od onoga što ostvaruju Španjolci.
Četvrta liga po prihodima od TV prava je Serie A. Talijansko prvenstvo ostvaruje 939 milijuna eura od nacionalnih TV prava i 227 od međunarodnih, što je ukupno 1,16 milijardi. Prihodi su to koji su također svjetlosnim godinama daleko od Premier lige.
Ligue 1, još više zaostaje za ostalima, jer ukupna zarada iznosi 704 milijuna eura. Cifra je to koja je niža od nacionalne zarade u sve 4 druge lige. Francuzi od prodaje TV prava na domaćem tržištu zarade 632 milijuna, a od onih u međunarodnoj 72, što ga čini ekonomski najmanje atraktivnim prvenstvom.
Prisutnost na stadionima
Često slušamo o atmosferi engleskih stadiona, prepunom Santiago Bernabeuu ili Nou Campu, čudesnoj “Südtribüne” Borussije Dortmund ili kako navijači AC Milana i Intera čine milanski derbi jedinstvenim. Ali za potrebe ovog članka se ne bavimo ljepotom stadiona, već se bavimo hladnim brojkama vezanim uz broj ukupnih gledatelja, kapacitet i postotak iskorištenosti samih stadiona.
Kao i u svim do sada analiziranim podacima, englesko prvenstvo je lider. Zapravo, sveukupno u sezoni 2022./23. 14.703.442 engleskih navijača pohodilo je stadione u Premier ligi, u prosjeku 40.505 po utakmici. Prosječna popunjenost stadiona bila je 98%, tj. stadioni su praktički bili rasprodani tijekom cijele sezone.
Unutar engleske lige, momčad koja je imala najviše navijača na stadionu bio je Manchester United, s 1.402.481 navijača i prosjekom od 73.815 te stopom popunjenosti Old Trafforda od 98,60%. Ekipa s najmanjim zbrojem gledatelja bio je Bournemouth sa 185.472, što je i logično s obzirom na veličinu Vitality Stadiuma, koji je u prosjeku imao 10.304 gledatelja uz postotak popunjenosti od 91%.
Druga liga po ukupnoj posjećenosti stadiona u sezoni 2022./23. bila je Bundesliga s 13.155.3678 navijača. U usporedbi s Premierligom, brojke su manje i zato što u Engleskoj ima 20 momčadi, za razliku od bundesligaških 18, ali je prosjek navijača po utakmici u Bundesligi veći. 42.992 njemačka navijača po utakmici naspram 40.505 u Engleskoj gledaju ligaške dvoboje. Prosječna popunjenost je nešto niža i iznosi 92,80%.
Momčad koja je imala najviše navijača na stadionu je Borussia Dortmund, njih 1.380.875. Prosjek je među najvišima u Europi, s 81.228 gledatelja i postotkom popunjenosti od 99,8%. Obavezno moramo spomenuti Bayern München koji je imao rekord od 100% prosječne iskorištenosti, odnosno sve rasprodane utakmice u sezoni. Točno 1.275.096 gledatelja, a prosječno 75.006 navijača po utakmici. Momčad u Njemačkoj koja je imala najmanji broji ukupnih navijača na stadionu u ovoji sezoni je Union Berlin, s ukupno 372.097 gledatelja. S obzirom da je An der Alten Föresterei i najmanji bundesligaški stadion, logično je kako ga je u prosjeku pohodilo 21.888 gledatelja, ali uz postotak popunjenosti od 99,4%.
Zanimljivo, tim s najmanjom stopom popunjenosti stadiona bila je budući drugoligaš Herta Berlin. Unatoč tome što je ukupno imala četvrtu najveću posjećenost u Bundesligi, zbog veličine stadiona koji prima 74.475 gledatelja, Olympiastadion je u prosjeku bio popunjen tek 71,9%.
Talijanska i španjolska liga imaju gotovo identične brojke, kako po ukupnom broju gledatelja tako i po postotku popunjenosti. Serie A je gledalo ukupno 11.183.524 gledatelja, a La Ligu 11.182.834. Što se tiče prosječnog broja gledatelja, brojke su i u ovom slučaju podjednake, Španjolci su za par stotina gledatelja ispred s prosjekom od 29.584, dok su Talijani imali 29.430 gledatelja.
Što se tiče postotka popunjenosti, La Liga je imala postotak od 75,60%, a Serie A 73,90%. U Španjolskoj je vodeći tim bila Barcelona po ovim statističkim parametrima bila Barcelona, s ukupno 1.586.457 (najvećoj brojci u Europi pridonijela je i činjenica da je Camp Nou stadion s najvećim kapacitetom – 99.354 gledatelja). Stopa popunjenosti stadiona bila je 84%. Postotak popunjenosti za Real Madrid je nizak, tek 69,90%, što je najniža brojka među svim velikim i uspješnim klubovima u Europi.
U Italiji su dvije kraljice privlačenja broja gledatelja bile Inter i Milan, koji su imali rekordne brojke u svojoj povijesti. Točnije, San Siro je imao postotak od 95,7% popunjenosti kod Intera, a Milan imao 94,7%, na čemu marketing i klubovi mogu biti zadovoljni. Ukupni broj gledatelja po utakmicama kod Neroazzura bio je 1.379.978, a kod Rossonera 1.365.729.
Francusko prvenstvo i dalje je na začelju u svim podacima, a trend je potvrđen i po pitanju popunjenosti stadiona. Ukupna posjećenost bila je 9.009.327, daleko manje od ostalih liga. Prosjek boja gledatelja je bio 23.708 dok je postotak popunjenosti bio 73,6%, u ovom slučaju slično kao u Serie A.
Momčad s najvećim brojem gledatelja je Marseille koji ima veći kapacitet stadiona Velodrome u odnosu na druge ekipe, prvenstveno PSG. Marseille je tako imao ukupno 1.189.846 gledatelja, dok su Parižani imali 877.454. Postotak popunjenosti za obje ekipe je isti, 92,9%.
Momčad s najmanjim brojem gledatelja na stadionu je AS Monaco, s ukupno 134.082, ali i najmanjim postotkom popunjenosti u top 5 europskih liga – tek 38,3%.
Cijena ulaznica
Drugi faktor koji svakako utječe na postotak posjećenosti i broj gledatelja je prosječna cijena ulaznice. Često ih se međusobno uspoređuje, ali se zanemaruju još važniji faktori: prosječna plaća, kupovna moć i ekonomska struktura države.
Prije svega, dakle, moraju se istaknuti razlike na ekonomskoj razini pojedinih država. Države poput Njemačke i Engleske imaju veće mjesečne neto plaće od drugih europskih. Prosječna primanja njemačkih državljana su oko 2.084 eura mjesečno, dok su ona Engleza 1.955 eura. Istovremeno, Španjolci i Talijani imaju puno niža primanja: u Španjolskoj je ta cifra 1.324 eura, a u Italiji 1.461 euro. Francuska se nalazi između ovih dviju krajnosti s prosječnom plaćom od 1.890 eura.
Zbog toga se brojke vezane uz prosječne cijene karata ne mogu jednostavno analizirati i promatrati, već se moraju usporediti s prosječnom plaćom državljana te zemlje.
Ulaznice smo podijelili u dva sektora i u dvije kategorije: na ulaznice u sektorima uz aut liniju, odnosno tribine te na one iza golova, koje su najčešće namijenjene najvatrenijim navijačima i ultrasima. Utakmice su pak bile podijeljene u 2 kategorije, prva je utakmica relativno niskog značaja, gdje je i cijena ulaznica niska, a druga su takozvane velike utakmice i derbiji gdje cijena značajno raste.
Gledajući prvu kategoriju, za utakmice relativno niske važnosti i sektore iza gola, zaključujemo kako su najpovoljnije cijene karata u Italiji, a najskuplje u Bundesligi i to gotovo dvostruko. Gledajući utjecaj na prosječnu netu plaću, ispada kako će najviše od svoje plaće morati potrošiti navijači u Španjolskoj (4,4% plaće), zatim u Njemačkoj (4,1%), Italiji (3,3%), Francuskoj (3,2%), a najmanje u Engleskoj (2,8%).
Gledajući drugu kategoriju, odnosno prosječnu utakmicu, ali u sektoru uz bočnu liniju tj. “centralnim tribinama”, trend cijena ostaje isti. Bundesligaška utakmica je najskuplja s cijenom od 126,16 eura, dok su najjeftinije one u Italiji, s cijenom od 80,66 eura. Čak se ni incidencija na indeks neto plaće nije promijenila na ljestvici, dapače Španjolska ostaje prva s 8,5%. Slijedi Bundesliga sa 6%, Serie A treća s 5,5%, zatim Ligue 1 s 5%, a zadnja opet Premier liga s 4,8%.
Prelazeći na sljedeću kategoriju, napominjemo da Premier liga za utakmice visokog značaja tj. derbije drastično diže svoje prosječne cijene, dok je Bundesliga ta koja najmanje diže cijene. Španjolska, Francuska i Italija podižu cijenu više-manje na isti način. Bolje analizirajući, vidimo da su u bitnim utakmicama u sektoru iza gola najskuplje ulaznice u Engleskoj s prosječnom cijenom od 258,68 eura, dok su najjeftinije u Bundesligi sa 103,29 eura. Gledajući utjecaj na prosječne neto plaće, situacija se mijenja. Premier liga prelazi na prvo mjesto s indeksom od 13,23%, slijedi je Serie A s 11,19%, španjolska Liga treća je s 10,77%, Ligue 1 četvrta s 6,3%, a posljednja Bundesliga s 4,29%.
U posljednjoj kategoriji, odnosno u najskupljim sektorima u najvažnijim utakmicama, Premier liga potvrđuje da je daleo najskuplja s prosječnom cijenom ulaznice od 290,38 eura, dok Bundesliga potvrđuje svoj status najpovoljnije s prosječnom cijenom od 172,14 eura. Poredak utjecaja na neto prosječnu plaću prikazuje nam novu promjenu. La Liga se vraća na prvo mjesto sa 16,90%, slijedi Premier League koja se penje na drugu poziciju s 14,85%, treća je Serie A s 13,89% , Ligue 1 četvrta s 10,67% i posljednja Bundesliga s 8,26%.
Vrijednost ekipa
Prema podacima Transfermarkta, Premier liga je potvrđena kao ukupno najvrijednija liga s ukupnom vrijednošću prvenstva od 10,6 milijardi eura. Top 3 momčadi s najvećom tržišnom vrijednošću su Manchester City, s 1,05 milijardi eura, slijedi Chelsea s 1,02 milijarde, a Arsenal dovršava postolje s 935 milijuna eura.
Druga je španjolska Liga, s ukupnom vrijednošću od 4,78 milijardi eura. Najvrijednija španjolska momčad je Real Madrid s 860,50 milijuna eura. Slijedi rival Barcelona sa 767 milijuna, a treći je Atletico Madrid koji vrijedi 457 milijuna eura.
Serie A je treća, a ukupna vrijednost nije daleko od La Lige, tj. iznosi 4,63 milijarde eura. Tri momčadi s najvećom vrijednošću su Napoli sa 629 milijuna eura, AC Milan s 547,25 milijuna, a treći je drugi milanski tim, Inter s ukupnom vrijednošću od 534,45 milijuna.
Četvrta je Bundesliga s vrijednošću od 4,33 milijarde, no podsjetimo kako na tu brojku utječe činjenica da Bundesligu čini 18 momčadi. Momčad s najvećom tržišnom vrijednošću je Bayern München s 970,9 milijuna eura. Druga u Njemačkoj po vrijednosti je Borussia Dortmund, sa 547,70 milijuna i na kraju RB Leipzig, s vrijednošću od 487,30 milijuna.
Najmanje vrijedno prvenstvo je ono francusko, ukupne vrijednosti 3,57 milijardi eura. Momčad s najvećom vrijednošću je dakako PSG s ogromnih 882,55 miljuna eura vrijednosti, a slijede ga AS Monaco s 324,20 milijuna te Stade Rennais s 320,30 milijuna.
Sastavljajući ukupni poredak među svih 5 liga, 5 momčadi s ukupnom vrijednošću su Manchester City, Chelsea, Bayern München, Arsenal i PSG, dok su 5 s najmanjom vrijednošću Ajaccio, Clermont, Bochum, Schalke 04 i Elche.
Sumirajući, nakon analize i prosijavanja svih mogućih podataka, evidentno je ono što je i laičkom oku jasno. Financijski, englesko prvenstvo je svjetlosnim godinama ispred ostalih, a šanse koje pruža klubovima po pitanju zarade od TV prava čine utrku na nogometnom tržištu sve neravnopravnijom. Bundesliga je bogato prvenstvo s izrazito jakom nogometnom kulturom i odlascima na stadione koje pati od nedostatka kompetitivnosti. Španjolska i Italija jednake su, i po ekonomskoj dostupnosti i po strukturi. U ovoj konkurenciji, francuska Ligue 1 najviše zaostaje, ali u isto vrijeme ona ima najviše prostora za rast, a konstantna proizvodnja mladih talenata čini je rasadnikom kvalitete za ostale, jače lige.
