Engleska reprezentacija se kvalificirala za svoj deveti nastup na Europskom prvenstvu. U grupi se nalaze s Danskom, Srbijom i Slovenijom te su uvjerljivi favoriti u ovoj skupini. Nitko ne može sa stopostotnom sigurnošću garantirati da će Englezi otići korak dalje nego što su na prošlom Euru, ali Gareth Southgate raspolaže snažnim igračkim kadrom koji bi napokon mogao dovesti titulu kući.
Povijest na velikim natjecanjima
Iako su iz prvenstva u prvenstvo očekivanja uvijek visoka, posljednju (i jedinu) zlatnu medalju s velikih međunarodnih natjecanja su osvojili davne 1966. na Svjetskom prvenstvu gdje su bili i domaćini. Tada ih je na klupi vodio Alf Ramsey, a zvijezda momčadi je bio Bobby Charlton. Činjenica da je samo pet igrača iz te generacije danas među nama dovoljno govori kada je Engleska zadnji put bila nazvana prvacima.
Na Europskim prvenstvima pak do sada nisu imali sreće: 1968. u Italiji i 1996. na domaćem terenu su bili treći (u drugom slučaju de facto, bez razigravanja za broncu), a na prošlom prvenstvu su izgubili finale na Wembleyju. No, ovo ljeto brojni navijači diljem svijeta misle da mogu doći do svog prvog naslova europskih prvaka, a za to će se pobrinuti nikad jača skupina engleskih igrača.
Put do Njemačke
Kvalifikacijska faza je Engleze smjestila u grupu C, zajedno s Italijom, Ukrajinom, Sjevernom Makedonijom i Maltom. Southgateovi igrači bili su uvjerljivo na vrhu tablice s 20 osvojenih bodova, šest više od drugoplasirane Italije. U deset odigranih susreta su čak osam puta upisali pobjedu te su imali samo dva remija. Na Stadionu Diego Armando Maradona pobijedili su Talijane rezultatom 2:1 uz igrača manje, a na Wembleyju su dodatno Talijanima nanijeli muke rezultatom 3:1.
Svoju najvišu pobjedu zabilježili su na domaćem terenu kada su utrpali čak sedam golova pored vratara Sjeverne Makedonije. Međutim, na gostovanju su podijelili bodove s Makedoncima rezultatom 1:1, a ista ih je sudbina dočekala u Wrocławu gdje su igrali protiv Ukrajine. Sve u svemu, glatko su pomeli konkurenciju i nitko im nije uspio onemogućiti ljetovanje u Njemačkoj.
Nakon kvalifikacija su odigrali i par prijateljskih susreta. Svladali su Škotsku i Australiju dok su protiv Belgije remizirali. Jedini poraz im je nanio Brazil na Wembleyju, a ovoga mjeseca su svladali Bosnu i Hercegovinu te ih čeka još prijateljski susret protiv Islanda.
Koga Southgate vodi u Njemačku?
Engleski izbornik za ovaj Euro nije uvrstio neke od najvećih zvijezda engleskog nogometa. Marcus Rashford, Jordan Henderson, Reece James, Harry Maguire, Jack Grealish i James Maddison najpoznatija su imena koja se nisu našla na popisu.
No, postoji dobar razlog za to: James muku muči s ozljedama iako je na dobar dan jedan od najboljih desnih bekova svijeta, a do pune fizičke spreme nije došao ni Maguire. Hendersona su pak uhvatile godine i postoje puno bolje i mlađe opcije u veznom redu, a Rashford u Manchester Unitedu ne proživljava najbolje dane svoje karijere. Grealish je također pokazao pad forme i ispustio mjesto u bogatoj konkurenciji, dok je Maddison nakon ozljede pružao blijede partije. S popisa su još izostavljeni Raheem Sterling, Ben Chilwell, Levi Colwill, Jarrel Quansah i Curtis Jones.
Novopridošli igrači seniorskoj postavi su Adam Wharton i Kobbie Mainoo koji je ujedno i najmlađi na listi s 19 godina. Poseban spomen zaslužio je Cole Palmer, bez kojeg Chelsea ne bi bio blizu kvalifikacije za Konferencijsku ligu u idućoj sezoni.
Očekivana postava i stil igre
Iako ova momčad ima kadar pun kvalitetnih igrača koji nudi razne taktičke varijante, većina prve postave lako se može predvidjeti. Na golu će biti Jordan Pickford koji je standardni prvotimac od kada je Southgate izbornik. Ispred njega bi trebali biti John Stones i Marc Guéhi koji je prvi favorit da zamijeni Maguirea u prvom sastavu. Na desnom beku je zacementiran Kyle Walker, a na suprotnoj strani se Englezi nadaju da mogu računati na Lukea Shawa. On je jedini lijevi bek u momčadi te ako on nije spreman Englezi nemaju idealnu zamjenu. Tada bi lijevi bek trebao biti Kieran Trippier što nije idealno riješenje jer je igrač Newcastlea dešnjak. Stoga čudi odluka Southgatea koji nije pozvao Tyricka Mitchella. Lijevi bek Crystal Palacea je imao vrlo dobru sezonu te je sigurno mogao uskočiti ako Shaw nije spreman.
Englezi igraju u 4-2-3-1 formaciji, a u sredini terena su dva mjesta zacementirana. Jude Bellingham će biti ofenzivni vezni, a jedan od dva zadnja vezna je sigurno Declan Rice. Jedino pitanje je tko će biti Riceov partner u sredini terena gdje Southgate ima nekoliko opcija. Jedna od njih je Kobbie Maino koji se pored svih zvijezda u Manchester Unitedu nametnuo kao jedan od najboljih igrača. Vjerojatno neće bit starter iako mnogi smatraju da je on upravo dio slagalice koji nedostaje Englezima. Odličan je u posjedu te može biti od koristi i u zadnjoj trećini terena.
Conor Gallagher također ima potencijala biti starter, ali uz Ricea će vjerojatno igrati Trent Alexander-Arnold. Englez u Liverpoolu ove sezone igra puno prirodniju poziciju od onoga sto je igrao do sada u svojoj karijeri. Pomaknut je u veznu liniju gdje do izražaja dolaze njegove igračke kvalitete a sakrivene su defenzivne mane. Iako mu je konkurencija na poziciji žestoka pretpostavlja se da će na desnoj strani ordinirati upravo Trent. Sjajna dodavanja i centaršutevi su svakako faktor koji se ne može ignorirati.
Napadački trolist će tvoriti Harry Kane kao centralni napadač, Bukyao Saka na desnom te Phil Foden na lijevom krilu. Sva tri igrača su imali sjajne sezone te se Southgate može nadati da će njihova forma biti prisutna i na Euru.
Ova momčad Engleske također ima i odlične “jokere s klupe” koji mogu prelomiti utakmicu. Jedan od njih je Palmer koji je bio ponajbolji igrač sezone u Premier ligi. Iako nema impozatnu fizičku građu, sjajno se snalazi na nekoliko pozicija (desno krilo, desetka, lažna devetka). U bilo kojoj reprezentaciji bi Palmer nakon ovakve sezone bio prvotimac, ali Engleska ima toliko kvalitetnih igrača prema naprijed pa će igrač Chelsea imati zadatak biti zamjena, a istu sudbinu će imati i Ollie Watkins koji je odigrao sezonu karijere za Aston Villu.
Što se tiče stila igre, Southgate je posljednjih godina imao velike kritike kako njegova momčad igra previše ziheraški te da bi Engleska s ovakvim kadrom trebala igrati dosta atraktivnije. U kvalifikacijama je ta hrabrija igra postojala i Englezi su bez problema stvarali prilike. Protiv Sjeverne Makedonije došli su do 18, a protiv Ukrajine do 16 udaraca. Protiv Talijana su u dva susreta akumulirali 17 udaraca. Te brojke ne trebaju čuditi zbog arsenala kojim Southgate barata u veznim i napadačkim linijama, a ekipa je također opasna iz prekida. Trippier i Trent su specijalisti za prekide što visoka prva postava Engleske maksimalno iskorištava na prekidima. Kane, Bellingham, Rice i Stones su svi viši od 185 centimetara što čini englesku selekciju jednom od najviših na nadolazećem turniru.
Kada se na sve navedeno doda da su kvalifikacijama primili samo četiri pogotka, lako se može reći da je ovo savršena ekipa. Međutim, postoji potencijalni problem na lijevoj strani koji može nastati ako Shaw nije spreman. Tada bi Trippier bio lijevi bek, a krilo ispred njega je Foden. Oboje bi onda imali tendenciju ulaska prema sredini terena pa bi Engleskoj nedostajao igrač koji bi držao širinu na lijevoj strani. Stoga bi koncepcijski imali više smisla da na lijevom krilu započne Grealish koji je otpisan ili Anthony Gordon, ali Southgate jednostavno ne može ignorirati sezonu kakvu je imao Foden.
Mogu li Englezi do kraja?
Kao i na prošlom velikom natjecanju, Englezi spadaju u uži krug favorita što je u potpunosti razumljivo kada im se pogleda kvaliteta igrača. Svi ključni igrači su u odličnoj formi te je teško pronaći način kako ova reprezentacije ne može doći bar do polufinala. Međutim, nitko ne može biti uvjeren u naslov prvaka, pa tako ni Engleska koju bi u potencijalnom polufinalu trebao čekati ogled s Francuskom gdje će doći na vidjelo koliko je zapravo kvalitetna posljednja linija te mogu li Englezi imati smislenu igru bez pravog lijevog krila.
Za Ofenzivu pišu: Edi Ban i Marino Lučić
