Francuska reprezentacija je na prethodnom Europskom prvenstvu doživjela šok u osmini finala. Imali su prednosti od dva gola razlike (3:1), ali u posljednjih deset minuta utakmice protiv Švicarske su uspjeli sve to prosuti. Švicarci su pogocima Harisa Seferovića u 81. i Marija Gavranovića u 90. minuti šokirali Les Bleus i uspjeli stvari vratiti “na početak” te odvesti utakmicu u produžetke., Nakon “lutrije” jedanaesteraca izbacili su moćnu Francusku koja je 2016. godine bila viceprvak Europe. Jedini neprecizni igrač u petoj seriji jedanaesteraca je bio Kylian Mbappé.
Tri godine kasnije Francuzi u Njemačkoj traže iskupljenje za njihovo rano ispadanje, a pod palicom velikog Didiera Deschampsa i top kvalitetom koju posjeduju opet s potpunim pravom ciljaju na tron.
Povijest na velikim natjecanjima
Francuska je bila jedna od četiri europske države (Belgija, Rumunjska i Jugoslavija) koja je nastupila na prvom povijesnom Svjetskom prvenstvu održanom 1930. godine u Urugvaju, a njima je i pripala čast otvaranja turnira 13. srpnja protiv Meksika. Francuzi su slavili rezultatom 4:1, a prvi povijesni pogodak na Svjetskim prvenstvima je postigao Lucien Laurent koji je inače u to vrijeme radio kao zaposlenik Peugeota. U jednom intervjuu je Laurent ispričao kako je tada francuski nogometni savez imao posla sastaviti momčad, a glavobolje su im zadavali šefovi igrača koji nisu htjeli svojim zaposlenicima dopustiti dva mjeseca odmora. Nastavno, opisao je i osjećaj kada je postigao prvi povijesni pogodak izjavivši kako nisu ništa spektakularno proslavili gol; odradili su brzi stisak ruke međusobno i nastavili dalje s igrom ne shvaćajući da su u tom trenutku ispisali povijesne stranice nogometa.
Godine su prolazile, nogomet je napredovao, a Francuska je stvarala velika i legendarna imena. Tako su na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 1958. godine ostvarili prvi upečatljiviji rezultat – brončanu medalju predvođeni Raymondom Kopom i Justom Fontaineom.
Kroz svoju povijest su uspjehe ostvarivali periodično. Prvi uspješni period su imali ’80-ih godina na pogonu trostrukog uzastopnog osvajača Zlatne lopte Mitchela Platinija. Po prvi put su se popeli na vrh Europe 1984. godine pred svojim navijačima, a tada je Platini u pet utakmica postigao devet golova pa je i dan danas rekorde za najviše pogodaka na jednom Europskom prvenstvu. U tih devet golova se posebno ističu i dva back-to-back hattricka legendarnog napadača, a postigao ih je u visokoj pobjedi protiv Belgije (5:0) i Jugoslavije (3:2). Platini je zatim bio heroj u polufinalu protiv Portugala, postigavši pogodak u 119. minuti u produžetku, a svoj niz golova u svakoj utakmici na turniru je nastavio postigavši prvi gol u finalu protiv Španjolske u 57 minuti. U konačnici su Les Blues slavili rezultatom 2:0 i osvojili svoju prvu titulu prvaka nekog velikog natjecanja.
Najbliži Platinijevom rekordu po broju golova na EURO-u je bio još jedan Francuz pred domaćom publikom. Riječ je o Antoineu Griezmannu koji je postigao šest golova 2016. godine. Međutim, on nije uspio otići do samoga kraja već je njegova momčad bila poražena u finalu od Portugala (1:0) pogotkom Édera u produžecima.
U periodu ’80-ih su još ostvarili dva polufinala na Svjetskim prvenstvima, a 1982. u Španjolskoj su u borbi za treće mjesto bili poraženi od Poljske rezultatom 3:2. Četiri godine kasnije u Meksiku su osvojili brončanu medalju svladavši Belgiju nakon produžetaka rezultatom 4:2 (2:2).
Sljedeći uspješni period su imali u tzv. Zidaneovoj eri sredinom ’90-ih i početkom ’00-ih. Platini je preuzeo momčad 1988. godine. Najprije je podbacio neplasiravši se na Svjetsko prvenstvo 1990. godine, fokus se prebacio na kvalifikacije za EURO 1992. u Švedskoj. Međutim niz loših nastupa u pripremnim utakmicama je kulminirala eliminacijom Francuske s turnira u grupnoj fazi. Nakon šokantnog ispadanja već u prvoj fazi natjecanja, Platini je otišao s izborničke klupe. Uskoro su doživjeli novo razočaranje; dvije godine kasnije se opet nisu kvalificirali na Svjetsko prvenstvo, a zatim je uslijedila nova uspješna era predvođena velikim Zinedineom Zidaneom.
Pod palicom Aiméa Jacqueta su po prvi puta podigli pehar Svjetskih prvaka. Mediji su njegovu taktiku smatrali zastarjelom, a on je gajio defanzivnu varijantu igre. Čak su zazivali njegovu ostavku 1997. godine nakon što je s Francuskom osvojio treće mjesto na EURO-u održanom godinu prije. Kako to zna biti u životu, unatoč silnim kritikama i traženju ostavke, Jacquet je nastavio po svomu te je na Svjetskom prvenstvu 1998. godine stvorio mašinu koja je u konačnici bez poraza prohujala na domaćem tlu do samoga kraja i postala sedmom državom koja se okitila titulom Svjetskih prvaka. Hrvatski narod se istovremeno s ponosom i gorčinom prisjeća tog prvenstva i jednog beka Francuske imenom i prezimenom Lillian Thuram. Nakon što je Jacquet ostvario veliki uspjeh, odlučio je otići s mjesta klupe izbornika Francuske zbog prethodnih drvlja i kamenja koje je doživio od francuskih medija, no otišao je uzdignute glave, a reprezentaciju je preuzeo njegov tadašnji pomoćnik Roger Lemerre.
Lemmere je nastavio gdje je Jacquet stao. Francuska je 2000. godine osvojila EURO i postala prva reprezentacija u povijesti nogometa koja je istovremeno bila prvak Europe i Svijeta, a u finalu su svladali Italiju (2:1) “zlatnim golom” u produžecima Davida Trézégueta. Nakon dva velika uspjeha, Francuska je imala slabiji rezultatski period. Najprije su na Svjetskom prvenstvu 2002. godine ispali u grupnoj fazi, a posebno je ostao upamćen poraz od debitanta na velikim natjecanjima Senegala rezultatom 1:0. Ispadanjem u grupnoj fazi tog natjecanja su postali tek druga reprezentacija koja je bila eliminirana u prvom krugu natjecanja kao aktualni osvajač Svjetskog prvenstva.
Lemmere je nakon toga bio smijenjen, reprezentaciju je preuzeo Jacques Santini. Uslijedio je EURO 2004, a u četvrtfinalu ih je izbacila Grčka koja je na kraju na iznenađenje svih podigla trofej Europskih prvaka. Posljednji trzaji zlatne generacije je bilo Svjetsko prvenstvo 2006. godine koje je ostalo obilježeno Zidaneovim udaranjem glavom Materazzija u finalu u kojem je Italija postala Svjetskim prvakom nakon izvođenja jedanaesteraca (5:3). To je ujedno bio i posljednji Zidaneov nastup pod reflektorima nogometnih stadiona.
Od 2007. do 2015. je uslijedio loš period za reprezentaciju bez nekih značajnijih rezultata, a od 2016. je krenula nova dominantna era u kojoj su najprije kao domaćini na EURO-u bili viceprvaci Europe, zatim su se dvije godine kasnije u Rusiji popeli na vrh svijeta svladavši Hrvatsku u finalu rezultatom 4:2. Na EURO-u 2020. su šokantno ispali od Švicarske u osmini finala, te su 2022. u Kataru na Svjetskom prvenstvu opet došli do finala, međutim Argentina je bila bolja tek nakon izvođenja jedanaesteraca.
Put do Njemačke
Francuska se plasirala na EURO uvjerljivo osvojivši skupinu B sa 22 osvojena boda, odnosno ostvarili su učinak od sedam pobjeda i jedan remi. U skupini su bili s Nizozemskom, Grčkom, Irskom i Gibraltarom. Imali su maksimalan učinak sve do posljednjeg kola kada su na gostovanju u Ateni s Grčkom odigrali neriješenih 2:2. Postigli su ukupno 29 golova i primili samo tri. Najbolji igrač u kvalifikacijama je bio tko drugi nego Mbappé koji je imao učinak od devet golova i sedam asistencija.
Izabranici Didiera Deschampsa
Didier Deschamps je kormilo Francuske preuzeo 2012. godine, a ovo će mu biti treće uzastopno Europsko prvenstvo kao izbornik Les Bluesa. Nije imao pretjerano težak zadatak za složiti popis od 26 igrača te su u njegovom slučaju to slatke brige. Od svih se ističe povratnik N’Golo Kanté. U odnosu na prethodno okupljanje reprezentacije na popisu nema braniča Jean-Claira Todiba (Nice) i Axela Disasija (Chelsea) te veznjaka Boubacara Kamare (Aston Villa) i Khéphrena Thurama (Nice).
Na popisu su se također ističu čak četiri igrača koji će imati debitantski nastup na velikim natjecanjima. Riječ je o 18-godišnjem veznjaku PSG-a Warrenu Zaire-Emeryu, njegovom suigraču Bradleyu Barcoli koji može pokriti obje krilne pozicije, desnom beku Marseillea Jonathanu Claussu i vrataru Lensa Briceu Sambi. Deschamps je opet spojio homogenu momčad koja je generalno gledajući ogroman spoj iskustva i kvalitete te je spremna za napad na tron Europe. U sredini terena također imaju Adriena Rabiota, Yousouffa Fofanu te uz njih dva igrača Real Madrida Edouarda Camavingu i Auréliena Tchouaménija. Obrana je prepuna iskustva, a u napadu imaju nevjerojatan arsenal oružja.
⚠️ 𝙇𝙚𝙨 𝙣𝙪𝙢𝙚́𝙧𝙤𝙨 𝙤𝙛𝙛𝙞𝙘𝙞𝙚𝙡𝙨 𝙥𝙤𝙪𝙧 𝙡’𝙀𝙐𝙍𝙊 ⚠️
— Equipe de France ⭐⭐ (@equipedefrance) May 31, 2024
Quel flocage vous voulez ? 👕
👉 https://t.co/kWJEhw1CMe#FiersdetreBleus pic.twitter.com/mVAXHAwIT4
Očekivana postava i stil igre
Očekuje se da će nominalna formacija Les Bluesa biti 4-2-3-1, a u obrambenoj fazi 4-1-4-1. Na vratima će zasigurno biti Mike Maignan. Što se tiče stoperskog para, većina portala i analitičara je očekivala Ibrahima Konatéa i Williama Salibu koji iza sebe ima fantastičnu sezonu u dresu Arsenala, ali procurila je informacija da će Deschamps ipak ispred Salibe staviti Dayota Upamecana koji se i ne može baš pohvaliti bajnom formom koju je imao ove sezone u dresu Bayern Münchena.
Općenito gledajući zaista je teško prognozirati s kojih očekivanih 11 će Francuska izaći na tren, gdje Konaté na stoperskoj poziciji ima konkurenciju u Benjaminu Pavardu i Julesu Koundéu koji su jedan drugome konkurencija i na desnom beku. Tchouaméni i Rabiot bi trebali biti u sredini terena, a ispred njih je Antoine Griezmann koji se zna spustiti kao “osmica”, ali također zna biti “napadač iz sjene” iza Oliviera Girouda što se najčešće događa protiv slabijih protivnika.
Sve u svemu, Deschamps na raspolaganju ima homogenu i fluidnu momčad. U izgradnji napada bi se bekovi podigli visoko, stoperi raširili te im se jedan od veznjaka pridružio kao spona za prijenos lopte. Od Mbappéa možemo očekivati kako će često ulaziti u sredinu te imati veću slobodu kretanja, a ne se držati bočne strane terena kao klasično krilo. Tražiti će loptu te istovremeno otvarati prostor na lijevoj strani za Thea Hernandeza koji je dosta napadački orijentiran bek, a slične akcije možemo očekivati i od Ousmanea Dembéléa ili Kingsleya Comana.
Što može Francuska?
Jednostavno rečeno, Francuzi su glavni favorit za osvajanje Europskog prvenstva. Igrači su u vrhunskoj formi te momčad ima puno opcija za stvoriti dobitnu kombinaciju protiv svakog protivnika. Možda su i postali naporni, ali njihovu dominaciju možemo očekivati još neko vrijeme, a posebnu motivaciju ovog EURO-a ima Mbappé koji traži iskupljenje za promašeni jedanaesterac u osmini finala EURO-a 2021. koji ih je izbacio iz natjecanja.
