Hrvatska reprezentacija će u Njemačkoj po sedmi puta otkako je članica UEFA-e igrati na Europskom prvenstvu. Izuzev 2000., kada se nije kvalificirala, Hrvatska je bila sudionik svakog Eura u svojoj povijesti, no nikada nije došla dalje od četvrte utakmice unutar tog turnira. Nakon kvalifikacija koje su prošle teže od očekivanog, Hrvatska je stavljena u skupinu B sa Španjolskom, Italijom i Albanijom.
Mediji su odmah skupini dali popularni krilaticu “skupina smrti“, dok su kladionice Hrvatskoj dale manje šanse za plasman u nokaut fazu natjecanja nego li Španjolskoj i Italiji. Ipak, s obzirom na Albaniju, s koeficijentom od 1.36 za plasman, one i dalje vjeruju da će Hrvatska u najgorem slučaju biti jedna od najboljih trećeplasiranih momčadi i tako proći dalje. Uz potencijalno najbrojniju navijačku podršku koju smo ikada imali na nekom velikom turniru, Hrvatska će još jednom superkompjuterima, analitičarima i kladionicama htjeti dokazati suprotno.
Povijest na velikim natjecanjima
Hrvatska reprezentacija puno veće uspjehe bilježi na Svjetskim prvenstvima nego li na Europskim, no kod ovih potonjih se nekoliko puta umiješao i faktor nesreće. Svjetska prvenstva su poznata priča. Od šest nastupa na toj smotri je naša reprezentacija tri puta uzela medalju, a tri puta zapela u skupini, dok se 2010. nije kvalificirala.
Osvajanjem srebra u Rusiji 2018., bronce u Kataru 2022. te srebra u finalu Lige nacija 2023., Hrvatska se ustalila kao jedna od najuspješnijih nogometnih nacija na svijetu u proteklih pet godina. Kada u jednadžbu uvrstimo i faktore kao što su šanse pred svako od tih prvenstava, protivnici te njihov bazen igrača u usporedbi s onim našim, infrastruktura te nekakva nogometna kultura, tada spomenuti uspjeh, kao i onaj 1998., izgleda još veće.
Rezultati na Europskim prvenstvima izgledaju minorno pored onih ostvarenih na Svjetskim, no to ne znači da je Hrvatska na njima izgledala loše. Već na prvom Euru je Hrvatska ostavila jak dojam, pogotovo nakon utakmice s Danskom u kojoj je Davor Šuker lobovao tada najboljeg golmana svijeta, Petera Schmeichela, čime je ostvarena pobjeda od visokih 3:0 nad braniteljem naslova. U utakmici protiv Njemačke u četvrtfinalu se dogodio niz nepovoljnih okolnosti, od nepromišljenog igranja rukom Nikole Jerkana, do suđenja švedskog zločinca Leifa Sundella koji je dao crveni karton Igoru Štimcu, a kasnije i propustio svirati prekršaj u napadu kod gola Matthiasa Sammera za 2:1 i pobjedu Njemačke.
Davor Suker vs Denmark, 1996. pic.twitter.com/UQFsBcsDVk
— 90s Football (@90sfootball) October 1, 2022
2004. je Hrvatsku smjestila u nezgodnu grupu s Engleskom, Francuskom i Švicarskom gdje nije upisana niti jedna pobjeda, a četiri godine kasnije je Euro održan u Austriji i Švicarskoj koji je brojnim generacijama i dalje najbolnija točka u povijesti naše reprezentacije. Nakon fenomenalno odrađene grupne faze s osvojenih devet bodova protiv Njemačke, Austrije i Poljske, Hrvatska je tog kobnog 20. lipnja u Beču igrala četvrtfinale protiv Turske. Gol Ivana Klasnića u 119. minuti se doimao pobjedničkim, no dok su rijeke ljudi na trgovima i ulicama slavile, Semih Şentürk je zabio u 122. minuti i odveo utakmicu u raspucavanje penala. Promašaji Modrića, Rakitića i Petrića su označili kraj te kampanje izbornika Slavena Bilića.
U Poljskoj i Ukrajini je Hrvatska 2012. imala skupinu sličnu sadašnjoj. Protivnici su uz Irsku bili Italija i Španjolska, obje ekipe koje će na kraju turnira igrati finale. Hrvatska je protiv obje momčadi odigrala respektabilne utakmice, no ipak nije došla do potrebnih bodova. Nakon remija s Italijom, Jesús Navas je u 88. minuti presudio našoj reprezentaciji čime nas je tadašnja najbolja reprezentacija svijeta, i jedna od najboljih nogometnih generacija uopće, poslala kući.
Španjolcima smo se koliko-toliko osvetili četiri godine kasnije. Nakon pobjede nad Turskom i remija s Česima, Hrvatska je treći susret skupine igrala protiv Španjolske u kojoj su briljirali Nikola Kalinić i Ivan Perišić. Njihovi golovi te jedanaesterac Sergia Ramosa kojeg je obranio Danijel Subašić su nas poslali na Portugal koji je skupinu prošao s tri remija po novom formatu. U susretu u kojem je Hrvatska imala tri puta više udaraca i duplo više dodavanja, je Ricardo Quaresma zabio gol u 117. minuti. Portugal, za čiji smo nogomet tada dodavali prefiks anti-, je na kraju postao prvak.
Ivan Perišić v Spain – 2016 pic.twitter.com/rNrbeKoC5R
— Croatian Football (@CroatiaFooty) April 18, 2024
Na zadnjem Euru je Hrvatska kao drugoplasirana prošla skupinu u kojoj su još bili Englezi, Česi i Škoti. Nakon poraza od Engleske i remija protiv Češke, tek je pobjeda nad Škotskom osigurala prolazak dalje. Iako nam je momčad na prvenstvo stigla osokoljena uspjehom sa Svjetskog, u svakoj utakmici skupine su protivnici generirali ili jednak broj ili veći broj šansi od naših. Sudbina nas je opet spojila sa Španjolskom, a u jednoj od najluđih utakmica na Europskim prvenstvima su Španjolci prošli dalje nakon pobjede od 5:3 u produžecima. O komičnom autogolu, Rebićevim kopačkama, Gvardiolovoj vodi, Oršićevoj ulozi u preokretu, Brekalovom krpanju na beku ne treba pisati previše.
Put do Njemačke
U kvalifikacijskoj skupini je Hrvatska bila veliki favorit za prvo mjesto ispred Turske, Walesa, Armenije i Latvije. Nakon nesretnog remija na Poljudu protiv Walesa gdje je gol za 1:1 primljen u 93. minuti, Hrvatska je s 2:0 dobila Tursku u gostima, a nakon toga je poražena Latvija s 5:0 te Armenija s 1:0. Činilo se kako sve ide u smjeru osvajanja tog prvog mjesta, no uslijedile su žestoke komplikacije.
Protiv Turske je Hrvatska poražena u Osijeku s 0:1, a Turci su vrlo lako mogli slaviti i s nekoliko golova razlike. Tri dana nakon toga je uslijedio novi šok, poraz od Walesa u gostima rezultatom 2:1. Hrvatska je morala upisati pobjede u zadnje dvije utakmice što se i dogodilo, a da stvar u skupini ne postane zamršena se potrudio Wales koji je u zadnje dvije utakmice upisao dva remija i tako upisao četiri boda manje od naših. Turska je ostala prva s jednim bodom prednosti.
Od tada pa do trenutka pisanja ovog teksta je Hrvatska odigrala tri prijateljske utakmice. Na turniru u Egiptu je Hrvatska bila bolja u izvođenju penala nakon 0:0 s Tunisom, dok je u finalu tog turnira slavila protiv Egipta s 4:2. Bila je to jedna od taktički najzanimljivijih, te stilom igre najljepših, prijateljskih utakmica Hrvatske u mandatu Zlatka Dalića. Pred sam Euro je na Rujevici Sjeverna Makedonija poražena s 3:0 i to s pola gasa uz simultanku Lovre Majera.
Izabranici Zlatka Dalića
Preliminarni popis Zlatka Dalića za nadolazeći Euro nije nikoga iznenadio. Na njemu su se našli svi igrači za koje smo i očekivali da će biti tu, a jedini upitnik je bio oko trećeg golmana. Mnogi su tu vidjeli Dominika Kotarskog, prvog golmana grčkog PAOK-a iza kojeg je jako dobra sezona, međutim pored prvog golmana Dominika Livakovića su se našli Ivica Ivušić i Nediljko Labrović. Slabija forma Labrovića pred kraj sezone ipak nije utjecala na njegovo uvrštenje, no sama činjenica da je pozicija trećeg golmana ta koja je jedina sporna nam govori da na popis nitko nema velike kritike.
💥 Here it is! 💥#Croatia head coach @DalicZlatko presents the preliminary #Croatia squad for the upcoming #EURO2024! 🇭🇷🤩#Family #Vatreni❤️🔥 pic.twitter.com/xDkEOEwVm9
— HNS (@HNS_CFF) May 20, 2024
Proširenje popisa na 26 igrača je omogućilo i igračima poput Marca Pašalića da budu sigurni na putu za Njemačku, a igrač Rijeke se odužio izborniku već u prvoj pripremnoj utakmici kada je zabio gol za 3:0 protiv Sjeverne Makedonije na Rujevici.
Očekivana postava i stil igre
Iako je neko generalno razmišljanje da o Hrvatskoj sve znamo, postoji nekoliko upitnih pozicija i taktičkih rješenja. Konkretnije odgovore ćemo dobiti vjerojatno nakon utakmice s Portugalom, no do tada još ne možemo posve biti sigurni koja su trenutna razmišljanja izbornika Dalića.
Dominik Livaković je siguran na poziciji golmana, dok je Joško Gvardiol siguran na poziciji lijevog beka što je izbornik potvrdio na konferenciji za novinare nakon utakmice na Rujevici. Priznao je da i dalje traži stoperski par, no da su to za njega slatke brige. S Domagojem Vidom je bio zadovoljan nakon zadnje pripremne utakmice, dok je u toj utakmici još koristio Martina Erlića te Marina Pongračića.
Najavio je kako ćemo protiv Portugala gledati drugi stoperski par pa je za očekivati od prve minute Josipa Šutala i Pongračića. Najbliže nekoj istini je da će tandem protiv Španjolske biti Erlić – Šutalo, međutim ne treba se iznenaditi da vidimo i Pongračića kojem izbornik sve više vjeruje i iza kojeg je sasvim solidna sezona u Lecceu.
Malo je koji desni bek bio u tako dobroj formi kroz kalendarsku 2024. kao što je bio Josip Stanišić. Iako Josip Juranović više daje na širini igre svojim probojima uz aut crtu, Dalić ne može zanemariti formu Stanišića koji je dobio više minuta od Juranovića i tijekom kvalifikacija za Euro. S obzirom na opcije koje imamo na krilima o čemu više u nastavku, postavlja se pitanje koliko Hrvatska gubi na širenju igre bez Juranovića i Borne Sose koji su klasični bekovi.
S druge strane, Gvardiol je do kraja sezone postao najbolji lijevi bek lige te bi bilo suludo raditi nešto drugačije od onoga što radi Pep Guardiola. Sistem igre je daleko od onog Cityjevog, no najboljem braniču Hrvatske se mora omogućiti da igra ono što mu najviše odgovara, a to je trenutno pozicija lijevog beka.
Luka Modrić, Marcelo Brozović i Mateo Kovačić su sigurni u sredini terena. Iako neke okolnosti sugeriraju da bi se možda trebale napraviti promjene u tom veznom redu, pri čemu se otvaraju opcije s Andrejom Kramarićem ispred dva veznjaka ili pak s Lukom Sučićem koji je protiv Sjeverne Makedonije u jako malo vremena pokazao da je stroj, Dalić vjerojatno neće mijenjati svoj zaslužni tercet.
Modriću su minute pažljivo dozirane kroz ovu sezonu pa na Euro dolazi spreman, dok je Kovačić krajem sezone sve češće ulazio u početnu momčad Manchester Cityja. Veliki je upitnik iznad Brozovića koji igra daleko od očiju javnosti u Saudijskoj Arabiji. Kada suhoparno promatramo samo brojke, Brozovića možemo po ocjenama vidjeti među top tri najbolja veznjaka te lige sa Sergejom Milinkovićem-Savićem te Rubenom Nevesom. Međutim, razina nogometa u toj ligi te razina koju Brozović mora dati da bi bio tako visoko plasiran je diskutabilna. Tijekom kvalifikacija, Brozović je bio jedan od naših najslabijih igrača, no nije tajna da u dresu reprezentacije na bitnim utakmicama redovito pronalazi najbolju verziju sebe. Za nadati se da može to učiniti ponovno.
Napad je dio momčadi oko kojeg se postavlja uvjerljivo najviše pitanja. S pozicijom desnog krila se mučimo već dugo, no Majer radi sve od sebe da osigura svoje mjesto. Dalić je napomenuo da imamo na toj strani i opciju s Marcom i Mariom Pašalićem, kao i s Kramarićem, no igre Majera se ne mogu zanemariti.
Na lijevoj strani bi inače bio siguran Ivan Perišić, no zbog ozljeda i problema s fizičkom spremom se čini da neće biti u potpunosti spreman za prvu utakmicu Eura. U pripremnoj utakmici na Rujevici je izgledalo kao da u njemu nema još dovoljno snage, no nije nemoguće da kroz trenažni proces Perišić ipak dođe do razine da starta u nekom kasnijem kolu ili da mu se da određena minutaža po utakmici ovisno o protivniku i rezultatu.
Opcija koja na papiru nikada nije isprobana, no koja se nameće kao rješenje za Euro je postavljanje Kramarića na tu poziciju. Iako u grafikama na početku utakmice Kramarića nismo nikada vidjeli na lijevom krilu, njegove toplinske mape kretanja nam pokazuju da se Kramarić u ovoj slobodnoj ulozi puno više voli otvarati na toj strani nego li na desnoj. U Hoffenheimu je također češće znao ove sezone odlutati u taj prostor.
Iako na popisu imamo Luku Ivanušeca i Marka Pjacu, Kramarić je jednostavno imao predobru sezonu da se ne nađe u početnih 11. Uloga mu je možda još upitna, a s obzirom na popunjenost na drugim pozicijama i spomenute tendencije, ova taktička postavka se čini kao nešto o čemu vrijedi razmisliti.
Bruno Petković i Ante Budimir će dijeliti minute na ovom prvenstvu te će se također situacijski procijeniti koji je potrebniji u kojem trenutku. Petković je još jednom pokazao kako iz šešira može izvući potez kada se tome nitko ne nada, dok je Budimir u samo pola sata na Rujevici u potpunosti vezao igru na sebe. Udarac nakon kojeg je zabijen gol, poništeni gol iz zaleđa te još par opasnih situacija su redom bile njegov produkt. Peti najbolji strijelac španjolske La Lige se čini kao prvo rješenje za utakmicu protiv Španjolske.
Kada pričamo o samom stilu igre, Hrvatska je reprezentacija čiju je igru najteže opisati. Kao što je popularno reći “Real je Real” u klupskom nogometu, tako bi možda i za našu reprezentaciju vrijedila krilatica “Hrvatska je Hrvatska.” Konkretna taktika i filozofija igre unutar naše reprezentacije baš i ne postoji, no individualna kvaliteta te efekt zajedništva koji je mnogima bio sprdnja, a sada postaje jasno da je katalizator ove reprezentacije, omogućuju uspjeh već dugih pet godina. Sreća je dakako bila potrebna kao što je potrebna svakoj reprezentaciji, no toliko dugo biti na ovoj razini se ne može upisati samo pod faktor sreće.
Unatoč problemima u kvalifikacijama, nije bilo puno prvenstava na koje su naši igrači otišli u boljoj formi. Na svakoj poziciji u momčadi se može pronaći barem jedan, a nekima i više igrača koji iza sebe imaju jako dobru sezonu u svojim klubovima i koji su upali u formu baš na kraju samih sezona, odnosno pred ovo prvenstvo. Kada se na to veže ova pobjede protiv Makedonije, a nadajmo se i dobar rezultat protiv Portugala, psihološki efekt na našu ekipu može biti izuzetno pozitivan.
Također valja spomenuti da unatoč natpisima stranih medija kako je Hrvatska sada već stara reprezentacija, ustvari postoji nekoliko zanimljivih i drugačijih rješenja. Različitost u sposobnostima kod igrača s klupe čini Hrvatsku opasnim protivnikom te je ona na ovom prvenstvu možda i izraženija nego li što je ikada bila u proteklih nekoliko godina. Tako pored spomenutog terceta u napadu može ući bilo tko s popisa Pjaca, Petković, Pašalić, Pašalić, Ivanušec, Vlašić te sa svakim od njih se u igri može dobiti nešto posve drugačije. Tu je ipak izbor Nikole Vlašića možda i najmanje izgledan, pogotovo nakon što nije dobio niti minute protiv Sjeverne Makedonije, no izgleda da je on putnik na Euro zbog već poznate kohezije i zajedništva unutar momčadi.
Slično vrijedi i za srednji red gdje Martin Baturina može odraditi solidan posao, no gdje još više do izražaja može doći fantastični Sučić. Postaje sve jasnije da je Sučić prvo ime koje mijenja nekoga iz poznatog trolista u sredini terena, a sve što je do sada pokazao nam daje do znanja da je spreman za nogomet na najvećoj pozornici.
I u obrani postoji nekoliko varijacija na temu pa tako oba naša početna beka mogu igrati na pozicijama stopera, dok njihove pozicije onda mogu popuniti klasični bekovi. Hrvatska zbog toga ima dovoljno predispozicija da taktički bude jako interesantna ekipa, no kao što Carlo Ancelotti u svojoj svlačionici kaže momcima da izađu i odrade ono što rade uvijek, nešto slično vjerojatno radi i Zlatko Dalić. Neki će ga zbog toga kritizirati, no kada se podvuče crta na sve ostvareno u njegovom mandatu, može li itko reći da je napravio u bilo kojem trenutku kardinalnu grešku zbog koje je rezultat naše reprezentacije patio?
Što može Hrvatska?
Iako nam šanse i projekcije nisu naklonjene, nema razloga ne vjerovati u dobar rezultat naše reprezentacije na ovom prvenstvu. Već tri boda mogu biti garancija da se ostvari plasman među četiri najbolje trećeplasirane ekipe po skupinama. Međutim, sasvim je opravdano nadati se i većem bodovnom učinku. Španjolska je opasna momčad, no vidjeli smo ih kako se muče protiv Škotske, vidjeli smo im poraz od Kolumbije te remi s Brazilom, što pokazuje da se s njima može igrati. Italija je također veći favorit za prolaz dalje nego li Hrvatska, no njihovi nastupi ni po čemu nisu pokazali da je tome tako. Odigrali su vrlo slabu pripremnu utakmicu s Turskom, dok su se u kvalifikacijskoj skupini mučili s Ukrajinom te jednostavno ne ostavljaju dojam kao da su jača momčad od Hrvatske. S nizom igrača koji su ulovili formu u pravom trenutku, Hrvatska ima priliku uloviti nikad bolji plasman na Euru. Vrijeme je.
