Kada nekome iz svoje okoline spomenete reprezentaciju Slovačke vjerojatno će većini prva asocijacija biti relativno nedavni dvoboji protiv Hrvatske. U zadnja dva od tri kvalifikacijska ciklusa za velika natjecanja kuglice su spojile ove dvije reprezentacije, a Slovaci te utakmice baš ne pamte po dobrom. Vatreni su slavili u tri navrata dok je jedan susret završio remijem.
Ipak, na putu do Europskog prvenstva u Njemačkoj 2024. izbjegli su Hrvatsku, a svoj plasman osigurali su i prije zadnjeg kola te tako postali 11. reprezentacija kojoj je to uspjelo. Kvalificirali su se poprilično glatko, gubili su jedino od prvoplasiranog Portugala, no u praksi nije sve tako divno i krasno.
Povijest na velikim natjecanjima
Slovačkoj će ovo biti treći Euro zaredom, ali i ukupno treći od svojeg osamostaljenja. Od rezultata koje su ostvarili kao dio Čehoslovačke valja istaknuti osvajanje Eura 1976. godine kada su u finalu svladali Zapadnu Njemačku, a većinu te momčadi činili su upravo Slovaci. Početkom 90-ih Čehoslovačka se raspala, a 1993. je osnovan Slovački nogometni savez.
U svojem prvom međunarodnom nastupu 2. veljače 1994. Slovačka je ostvarila pobjedu u gostima protiv reprezentacije Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nakon toga na red je došla i prva službena domaća utakmica, a nju su odigrali baš protiv Hrvatske u Bratislavi 20. travnja 1994. kada su slavili 4:1. Prve službene kvalifikacije koje su igrali kao samostalna država bile su one za Euro 1996. u Francuskoj, a taj ciklus je za njih bio neuspješan.
Prvo veliko natjecanje na kojem su nastupili bilo je Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici 2010. godine. U svojoj kvalifikacijskoj skupini završili su na prvom mjestu ispred Slovenije i Češke, a na prvenstvu su također ostvarili dobar plasman. Završili su na drugom mjestu iza Paragvaja, dok su Talijani završili kao posljednji u skupini. U osmini finala ih je ipak dočekala Nizozemska koja je bila prevelik zalogaj, a to je bio ujedno i jedini put kada su prisustvovali svjetskoj smotri.
Svoj prvi plasman na Euru osigurali su 20 godina nakon prvih kvalifikacija koje su odradili, a bilo je to za smotru 2016. kada je domaćin ponovno bila Francuska. Tamo su završili na trećem mjestu skupine upisavši pobjedu protiv Rusije, remi protiv Engleske i poraz protiv Walesa te tako prošli u osminu finala gdje ih je zaustavila Njemačka.
Na idući Euro 2020. ponovno su se uspjeli plasirati, ali ovaj put na nešto teži način. Nakon što su u kvalifikacijama završili treći iza Hrvatske i Walesa svoj nastup su izborili kroz dodatne kvalifikacije gdje su nakon boljeg izvođenja kaznenih udaraca prošli Sjevernu Irsku. Izvukli su skupinu sa Španjolskom, Švedskom i Poljskom, a tri osvojena boda nisu im bila dovoljna za iduću fazu natjecanja.
Put do Njemačke
Ovaj Euro bit će treći u nizu na kojem će Slovaci nastupiti, a na njega su se kvalificirali nakon što su završili drugi u svojoj skupini. Započeli su ciklus remijem bez golova protiv Luksemburga, da bi onda nanizali tri pobjede protiv Bosne i Hercegovine, Islanda i Lihtenštajna. Nakon posljednje od nabrojanih doživjeli su velik udarac kada se oprostio i zadnju utakmicu u karijeri odigrao njihov dotadašnji kapetan Marek Hamšík.
Do kraja kvalifikacija u dva navrata su gubili od Portugala, dok su u svim ostalim dvobojima slavili. Završili su ciklus sa sedam pobjeda, jednim remijem i dva poraza, a svoj plasman su osigurali u predzadnjem kolu kada su bili bolji od Islanda s 4:2. Tako su se bez većih problema kvalificirali na Euro u Njemačkoj, a iako je taj proces na papiru prošao glatko Slovačka nije oduševila igrom.
Indikativno je da su pet od 17 pogodaka postigli udarcima izvan kaznenog prostora te da su upućivali 13,4 udaraca po utakmici, od čega je samo njih 3,8 završavalo unutar okvira. U napadačkom dijelu nisu imali nekoga tko se posebno istaknuo, golove je postizalo 11 različitih igrača, a najbolji strijelac je bio Lukáš Haraslín s tri pogotka.
Izabranici Francesca Calzone
Nakon što je u lipnju 2022. poslije poraza od Kazahstana tadašnji izbornik Štefan Tarkovič postao bivši, u dvije utakmice tu ulogu je preuzeo Samuel Slovák. Zatim je momčad u kolovozu 2022. preuzeo Francesco Calzona koji je u drugom dijelu ove sezone istovremeno bio i trener Napolija. Posao u reprezentaciji bio mu je prvi samostalni na klupi, a do tada je obnašao ulogu pomoćnika, između ostalog i u Napoliju.
Radio je tako paralelno na dva fronta, a iza sebe nema bajnu klupsku sezonu gdje je njegova ekipa zauzela tek 10. mjesto u Serie A. U 16 susreta koliko je bio na klupi prosječno je bilježio skromnih 1,13 bodova po utakmici, a za to vrijeme upisao je tek tri pobjede, devet remija i četiri poraza.
Što se tiče samog popisa, na njemu nije bilo puno iznenađenja, ali ipak se mogu izdvojiti dva igrača koja su tijekom kvalifikacija redovno participirala. Rőbert Mak iz Sydney FC-a nije bio pozvan ni na širi popis, dok je Róbert Polievka, koji igra za slovački klub Dukla Banská Bystrica, naknadno otpisan.
Očekivana postava i stil igre
Od svog dolaska na klupu Calzona je preferirao sustav 4-3-3 i nije odstupao od njega. Velika većina postave bi trebala biti fiksna, a eventualne rotacije bi mogli vidjeti tek u napadačkoj liniji. Među vratnicama je siguran Martin Dúbravka iz Newcastlea, dok će ispred njega sigurno biti kapetan Milan Škriniar koji nastupa za PSG. Poziciju drugog stopera trebao bi zauzeti Denis Vavro iz Kopenhagena, iako je tu neke prilike dobivao i Norbert Gyömbér iz Salernitane.
Lijevu stranu obrane držat će Dávid Hancko iz Feyenoorda koji na prvenstvo dolazi u sjajnoj formi, dok bi na desnoj trebao biti Peter Pekarík iz Herthe. Poziciju zadnjeg veznog čvrsto drži Stanislav Lobotka kojeg je Calzona vodio i u Napoliju, dok bi ispred njega trebali biti Ondrej Duda iz Verone i Juraj Kucka koji igra za Slovan iz Bratislave.
Na poziciji centralnog napadača svoje su minute tijekom kvalifikacija ravnomjerno podijelili dva Róberta, Boženík iz portugalske Boaviste i Polievka, a s obzirom da je drugi naknadno otpao tu je stvar također poprilično jasna. Na lijevom krilu trebao bi biti Haraslín iz praške Sparte, dok za mjesto na desnoj strani napada konkuriraju Ivan Schranz iz Slavije Prag te Tomáš Suslov kao igrač Verone koji može pokriti više pozicija u napadačkom dijelu.
Iako su u kvalifikacijama gubili samo od Portugala, Slovaci nisu oduševili igrom ni protiv nominalno slabijih reprezentacija. Nisu se uspijevali posebno nametnuti u posjedu, a malo toga su zapravo kreirali iz same igre. Kada bi iz svoje polovice izlazili kroz kombinatoriku, to je gotovo uvijek bilo po lijevoj strani gdje se nalaze Škriniar, Hancko, Lobotka i Duda.
Još su koliko-toliko i znali iskontrolirati posjed u prvoj i drugoj trećini, ali čim bi prenijeli težište igre u posljednju trećinu to je najčešće značilo gubitak lopte zbog manjka individualne kvalitete u napadačkom dijelu. Praktički što god da se opasno dešavalo prema naprijed iz igre bilo je produkt fenomenalnog Hancka.
Stoper Feyenoorda koji u reprezentaciji igra na poziciji lijevog beka iza sebe ima sjajnu sezonu, a dovoljno govori podatak kako je on kao obrambeni igrač imao najviše sudjelovanja za gol kod Slovačke u kvalifikacijama – postigao je tri gola i dvaput asistirao. Hancko je u posljednjih godinu dana praktički najbolji stoper izvan liga Petice u svim napadačkim i dodavačkim kategorijama, a u protekloj klupskoj sezoni je zabio sedam golova i tome dodao tri asistencije.
Način na koji ga momčad pokušava staviti u što povoljnije situacije na terenu je tako što desni stoper, najčešće Vavro, dijagonalom traži rješenje na lijevoj strani.
Kada se Hancko (označen strelicom) podigne, krilni igrač, najčešće Haraslín (označen zvjezdicom), ulazi u sredinu kako bi odvukao suparničkog beka i tako mu oslobodio prostor. Od tamo Hancko s poludistance razigrava ili centrira, ili se pak ubacuje skroz visoko prema naprijed te iz tih pozicija upućuje direktan udarac prema vratima.
Slovačka se u fazi obrane najčešće branila u srednjem bloku, a sama struktura varirala je zavisno od protivnika. Osim kada ih protivnik baš ne bi prisilio na to, nisu se previše povlačili pred svoj šesnaesterac, već su na mahove izlazili u visoki pritisak. Sa zadnjom linijom na 30-ak metara od svojeg gola disciplinirano su se branili i, ovisno o situaciji, agresivno iskakali prema igraču koji ima ili prema kojem ide lopta.
Prema protivničkim stoperima u pravilu bi izlazili vezni ili krilni igrači, a to je ostavljalo prostor iza njihovih leđa. Kada bi to bili veznjaci Duda ili Kucka, krila bi držala svoju poziciju nešto šire, a tu je ključan bio Lobotka koji bi kao zadnji vezni ostajao na velikom brisanom prostoru koji je morao pokrivati.
U tom slučaju dosta su ranjivi u prostoru između obrambene i vezne linije, a ako bi se zadnja linija podigla, moglo im se zaprijetiti dugim loptama iza leđa obrane. Kada bi pak veznjaci ostali u zadanoj strukturi, krilni igrači bi stajali nešto uže i agresivnije iskakali prema stoperima.
Problem bi nastajao kada bi krilni igrač, u ovom slučaju Haraslín (označen plavom strelicom), iskakao na protivničkog stopera s loptom. Samim time ostavljao bi beka na svojoj strani (označen zvjezdicom) samog s puno slobode za unošenje lopte prema naprijed.
Znala je takva obrambena postavka izgledati solidno, ali kada bi protivnik probio tu prvu liniju obrane lagano bi dolazio naprijed i stvarao šanse. Kada bi Slovačka pak osvojila loptu, direktnim dodavanjima su pokušavali doći naprijed, ali je u posljednjoj trećini to najčešće završavalo lošom odlukom i/ili krivim dodavanjem.
Što može Slovačka?
Euro kao takav je 2016. godine proširen sa 16 reprezentacija na njih 24, a to je nekim ekipama omogućilo češće prisustvo na istome. Slovačka je jedna od njih što najbolje pokazuje da se do tada nikada nisu kvalificirali na europsku smotru kao samostalna država, a od tada su redovni sudionici.
Skupina s Belgijom, Ukrajinom i Rumunjskom je vjerojatno najslabija na cijelom prvenstvu, a sustav u kojem četiri najbolje trećeplasirane momčadi prolaze dalje nameće kako je teško ikoga u potpunosti otpisati. Bez obzira na dobre rezultate u kvalifikacijama, Slovaci nisu pokazali bajnu igru, a jedino zašto se i dalje imaju čemu nadati je poprilično dobar ždrijeb.
Svega su tri puta gubili u posljednjih 17 utakmica, no papir ponekad vara. Slovačka će se dobrano morati pomučiti kako bi ponovila uspjeh otprije osam godina kada su stigli do osmine finala što se čini kao njihov trenutni maksimum.
