Dragan Stojković Piksi odveo je Srbiju na drugo uzastopno veliko natjecanje. Nakon što su izborili Svjetsko prvenstvo u Kataru gdje su završili ispred Portugala u kvalifikacijskoj skupini, Srbi su sada stigli i do dugo priželjkivane europske smotre za njih.
Povijest na velikim natjecanjima
Prošlo je 18 godina (2006.) od kada Srbija samostalno nastupa u UEFA-inim natjecanjima. U tom periodu odigrano je osam velikih turnira, a ovaj EURO u Njemačkoj bit će deveti. Iako je kroz sami sustav kvalifikacija puno lakše izboriti europsku smotru nego svjetsku, Srbima će ovo biti premijerni nastup na kontinentalnom turniru. U međuvremenu, Orlovi su se plasirali na tri od četiri Svjetska prvenstva, no niti jednom nisu dočekali drugi krug natjecanja.
Na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj republici odigranom 2010. godine, Srbija je završila posljednjeplasirana u skupini D. Turnir su otvorili porazom od Gane, a onda su jedinu pobjedu upisali protiv velikog favorita Njemačke. U posljednjem kolu im je trebala pobjeda protiv Australije, no Tim Cahill i Brett Holman ugasili su srpske nade u prolazak skupine. Na kraju su iz skupine ispali upravo Srbija i Australija, a dalje su prošli Gana i Njemačka koje su kasnije dogurale do četvrtfinala, odnosno trećeg mjesta.
Vizu za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. Srbi nisu izborili. No, zato za Rusiju jesu. Međutim, i na smotri odigranoj 2018. godine Orlovi nisu prošli skupinu u kojoj su još bili Brazil, Švicarska i Kostarika. Završili su kao treći, a jedini bodovi stigli su iz susreta protiv Kostarike kada je Aleksandar Kolarov vrhunski pogodio iz slobodnog udarca za minimalnu pobjedu.
Najbliže plasmanu na EURO, Srbi su bili prije četiri godine. U doigravanju za smotru koja se igrala diljem Europe, Škoti su nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca izborili plasman i okršaje s Hrvatskom, Engleskom i Češkom. Tragičar za Srbe bio je napadač Aleksandar Mitrović koji nije realizirao kazneni udarac u petoj seriji raspucavanja.
Nakon toga Srbi su izborili Svjetsko prvenstvo u Kataru i to kao prvoplasirani u skupini s Portugalom. Međutim, uslijedilo je još jedno razočarenje. S velikim nadanjima u uspjeh Srbi su otišli u Katar, ali završili su posljednji u skupini koja je bila gotovo identična onoj iz Rusije. Ovoga puta umjesto Kostarike upao je Kamerun, a upravo taj susret odlučio je turnir za Srbe. Oni su na nevjerojatan način prosuli vodstvo od 3:1 te su samo s bodom završili prvenstvo na kojem su puno očekivali.
Prije toga ih je Brazil rutinski svladao, a onda je susret sa Švicarskom o svemu odlučivao. Baš kao i u Rusiji, Švicarska je nadjačala Srbiju i izborila plasman dalje. S druge strane, Orlovi su na još jednom turniru razočarali i već nakon prvog kruga spakirali svoje kofere.
Put do Njemačke
Put do EURO-a u Njemačkoj nije bio baš lagan za izabranike Stojkovića. U skupini G snage su odmjerili s Mađarskom, Crnom Gorom, Litvom i Bugarskom. Na papiru gledano, Srbija i Mađarska kvalitetom odskaču u odnosu na ostale tri države te su trebali rutinski izboriti smotru u Njemačkoj. Mađari su to i učinili osvojivši skupinu s 18 bodova.
Orlovi su u kvalifikacijski ciklus krenuli s dvije pobjede; kod kuće su svladali Litvu, a u gostima susjednu Crnu Goru. Pobjedom u Crnoj Gori napravili su veliki korak prema EURO-u jer su svladali treću najjaču ekipu iz svoje skupine, i to na gostujućem terenu.
No, onda su upali u crni niz. U sljedeće četiri utakmice uzeli su samo četiri boda. Jedina pobjeda došla je u gostima kod Litve, remi je upisan u Bugarskoj te je Mađarska upisala dvije pobjede nad Srbijom.
Srbi su ipak u ključnoj utakmici svladali Crnu Goru 3:1 i tako kolo prije kraja omogućili da ovise sami o sebi. U posljednjem kolu Srbi su dočekali Bugarsku, a Crnogorci su gostovali kod Mađara koji su već ranije osigurali prolazak. U jednom trenutku Srbi su ispadali iz kombinacija za direktan put na EURO, no u konačnici su s bodom ipak osigurali plasman. Valja napomenuti kako su Srbi osvojili svoju skupinu u Ligi nacija te da su imali rezervnu varijantu što se tiče samog odlaska na njihovo prvo Europsko prvenstvo.
Izabranici Dragana Stojkovića
Iako izbornici mogu svoj popis definirati do sutra (7.6.), Piksi je već prije tjedana dana odlučio kojih će 26 igrača voditi u Njemačku. Još prije toga, objavio je širi popis od 35 igrača na kojem nisu bili Marko Grujić, Uroš Račić, Dejan Joveljić i Mile Svilar iz Rome koji ne želi nastupati za Srbiju.
U odnosu na preliminarni popis otpalo je devet igrača. Najveća iznenađenja su nepozivanje Strahinje Erakovića iz Zenita te Nemanje Radonjića iz Mallorce. Uz to, poziv nije dobio ni mladi Jan-Carlo Šimić koji ima nekoliko nastupa za prvu momčad Milana.
Očekivana postava i stil igre
Stojković od svog dolaska igra s trojicom u posljednjoj liniji. Sama formacija varira između 3-4-1-2 ili 3-4-2-1 ovisno o tome igra li dva s isturena napadača ili s jednim. U posljednjem službenom susretu, onom protiv Bugarske, u napadu je igrao samo Aleksandar Mitrović, dok je Dušan Vlahović svoju prigodu čekao s klupe.
Ipak, za očekivati je kako će na ovom Europskom prvenstvu Srbija češće igrati s dva napadača. Na otvaranju prvenstva igraju protiv Engleske, a to je jedini susret u kojem će se Piksi možebitno odlučiti za jednu “devetku”. To bi trebao biti Mitrović koji je bio najbolji srpski strijelac u ovim kvalifikacijama s pet pogodaka. On je i najbolji strijelac reprezentacije u povijesti s 57 pogodaka.
U susretu protiv Austrije koji je odigran prije dva dana, Srbi su doživjeli poraz te je njihova javnost bila silno nezadovoljna s izbornikom Stojkovićem. Naime, on se odlučio izaći s četvoricom u posljednjoj liniji, a to se pokazao kao veliki promašaj. Austrijanci su samo nakon 13 minuta igre vodili s 2:0, a Orlovi su primili praktički dva identična pogotka. Obrana im je bila loše postavljena te su Austrijanci bez problema gurali lopte iza leđa srpskih braniča. U konačnici susret je završio 2:1, a i sam Piksi je kazao kako im ne odgovara obrana s četiri otraga.
Najveće pitanje u početnih 11 je pitanje – vratara. Naime, u posljednje tri prijateljske utakmice Piksi ih je promijenio čak trojicu. U teškom porazu kod Rusije 4:0 branio je Đorđe Petrović iz Chelseaja, a i tada je Stojković isprobavao igru s četvoricom u obrani. Nakon toga, u slavlju na Cipru branio je Predrag Rajković iz Mallorce dok je posljednji susret pripao Vanji Milinkoviću-Saviću iz Torina. Upravo je potonji branio cijeli kvalifikacijski ciklus, stoga se nameće kao prvi opcija izborniku. Međutim, pitanje prvog vratara i dalje ostaje otvoreno.
U obrani najveća uzdanica je Strahinja Pavlović iz RB Salzburga, dok će po bokovima ordinirati Filip Kostić iz Juventusa te Andrija Živković iz PAOK-a. Najkreativniji igrač zasigurno je Dušan Tadić koji igra na poziciji desetke, a o njegovoj lucidnosti govore brojke iz Fenerbahçea. Naime, srpski kapetan ove sezone upisao je 16 pogodaka i čak 17 asistencija u dresu Žutih kanarinaca.
U veznom redu se Nemanja Gudelj čini se kao siguran starter dok će se za drugog veznjaka odlučivati između Sergeja Milinkovića-Savića i Saše Lukića. Ipak, teško je zamisliti srpsku reprezentaciju bez Sergeja, a u prilog tome ide da je dobio prednost nad Lukićem u posljednjem susretu s Austrijom.
Ofenzivni dio puno je bolji kod Orlova nego defenzivni. Prije svega Tadić, pa onda Mitrović i dva bočna igrača su osovina ove reprezentacije. Mitrović je poznat kao napadač koji odlično igra glavom, a upravo ova trojica mogu pronaći napadača Al-Hilala u svakom trenutku. Koliko se Srbija oslanja na centaršuteve najbolje govori podatak da niti jedna ekipa u kvalifikacijama za EURO nije uputila više centaršuteva od njih. Srbi po utakmici upute 8.4 centaršuta po utakmici što je za čak 0.9 centaršuteva više od drugoplasirane Španjolske i Danske.
Srbi su također opasni iz prekida, a zasigurno visina njihovih igrača ide tome u prilog. Uz već spomenutog Mitrovića, najveća opasnost na prekidima je i Pavlović koji je i na Svjetskom prvenstvu u Kataru pokazao koliko je opasan u skoku.
Obrambeni dio je velika boljka ove reprezentacije. U pojedinim situacijama srpski obrambeni igrači izgledaju kao amateri. Tu za primjer imamo ovaj nedavni susret s Austrijom, ali i utakmicu protiv Kameruna na SP u Kataru. Tada su Srbi primili dva u najmanju ruku smiješna pogotka i prosuli pobjedu. Eksperimentiranje koje izvodi Stojković desetak dana uoči europske smotre je jasan znak kako ni on sam ne zna kako riješiti taj veliki problem.
Što može Srbija?
Orlovi prvenstvo otvaraju s Engleskom u Gelsenkirchenu, i sve osim pobjede Engleza će bit veliko iznenađenje. Međutim, nakon toga slijede utakmice koje će odrediti put Srbije na ovom prvenstvu. U drugom kolu igraju protiv Slovenaca i ta utakmica za njih je svojevrsno finale. Srbi su zasigurno na papiru kvalitetniji od izabranika Matjaža Keka, ali znamo da su Srbi na prijašnjim turnirima znali zakazati u susretima gdje su favoriti.
Eventualna pobjeda gurnula bi Srbe prema drugom krugu dok im bod ili poraz praktički znače ispadanje. U posljednjem kolu igraju s Danskom koja nije na onoj prijašnjoj razini, ali Srbi su već pokazali da kad je situaciji “stani-pani” oni nisu reprezentacija koje može to izvući na mentalitet. U prijevodu, skloni su raspadu.
S obzirom na to da na EURO-u prolaze i četiri ekipe koje završe treće u grupi, Srbi ne smiju sebi dopustiti visok poraz u prvom kolu protiv Engleske. Ponavljam, njihovo finale je Slovenija i taj susret će sve odlučiti. U odnosu na prethodna prvenstva, ovoga puta javnost u Srbiji ima nikad manja očekivanja. U jednu ruku to može biti veliki plus jer do sada im je pritisak predstavljao veliki problem.
Svima je jasno da su Srbi po imenima jako kvalitetna reprezentacija, ali nedostaje im ono nešto što druge reprezentacije imaju. Je li to zajedništvo, mentalitet ili nešto treće? Na Piksiju je da to odgonetne i pokuša napraviti bolji rezultat nego u Kataru. No, kako stvari sada izgledaju, izbornik se i sam pogubio u tome te se sve vodi prema novom razočarenju za Srbiju i njene navijače.
