Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Evolucija Matije Frigana

Jesen je 2020. godine, a NK Rijeka se u tu čudnu, Covidom obilježenu godinu, uklopila i vlastitim malim čudesom, koje je za razliku od prvonavedenog, ipak bilo pozitivnog karaktera. Momčad Rijeke izborila je u netom završenoj sezoni nastup u kvalifikacijama Europa lige, no ostala je u prethodnom prijelaznom roku bez prvog strijelca Antonija Čolaka, prvog vratara Ivora Pandura, te kapetana Alexandera Gorgona, pa je Bijelima malo tko davao šanse u konkretni rezultat. Jedina pojačanja stigla su u vidu posudbi Dinamovih otpadaka Sandra Kulenovića i Luke Menala, te nedokazanih Čerina i Arsenića. Ipak, Simon Rožman, tadašnji strateg Rijeke, stvorio je karakternu skupinu igrača koje je na mišiće izbacila ukrajinski Kolos, a potom i jednim od najbizarnijih golova svih vremena i favorizirani danski København za plasman u skupine Europa lige!

Riječki počeci

Ždrijeb je za momčad bio ponovno nemilosrdan kao što je to bio i u svim riječkim nastupima u grupnoj fazi europskih natjecanja, no Rijeka je opet pokazala karakter te tijesno izgubila na domaćem terenu od Real Sociedada i Napolija, u San Sebastianu osvojila veliki bod, a na domaćem terenu i zadala poraz nizozemskom AZ-u. Fokus pak ovog teksta započinje u tom vremenskom periodu, 26.11.2020., kada na stadionu Diego Armando Maradona u Napulju, koji je upravo nekoliko dana ranije i promijenio ime u spomen preminulom gigantu argentinskog i svjetskog nogometa, s klupe za Bijele debitira 17-godišnji Matija Frigan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bila je to druga sezona NK Rijeke od dolaska Damira Miškovića u kojoj se, zbog (prisilnog) zaokreta u sportskoj politici, počelo sve više računati na mlade igrače iz vlastite škole nogometa, a taj se koncept savršeno uklapao i u Rožmanovu trenersku viziju. Te su sezone uz Matiju Frigana prvoligaške debije ubilježili i njegov brat blizanac Antonio (inače vratar), Ivan Nevistić, Veldin Hodža, Silvio Ilinković, Tomislav Turčin, Dominik Simčić i Noa Zuliani, dok su značajnu minutažu počeli dobivati i Filip Braut, Adrian Liber, Niko Galešić, Ivan Lepinjica, Hrvoje Smolčić i Daniel Štefulj.

Kaljenje

Usprkos čestom izostanku napadačkih opcija, jer u vrhu napada su se izmjenjivali Kulenović, Menalo, Yatéké, pa čak i Andrijašević; Frigan te sezone nije upisao drugi nastup, a šanse za prvoligaškim iskustvom dodatno su smanjene dolaskom prekaljenog Josipa Drmića na zimu. Isto je vrijedilo i za sljedeću sezonu 2021./22. kada je Drmićeva posudba produljena, a konkurenciju u napadu podebljali su Obregón, Abass i Vučkić. Logično je stoga bilo da će Frigan svoje mjesto pod nogometnim suncem tražiti u drugoj sredini, a odluka je pala na drugoligaški Orijent. Klub sa Sušaka je poharao 2. HNL u prvom dijelu sezone, te čvrsto zasjeo na vrh karavane, a Frigan je bio redoviti prvotimac i krilni napadač u tridentu s Kristianom Fućkom i Emanuelom Črnkom. Možda bi Orijent umjesto paničnog hvatanja opstanka u ligi te iste sezone i stigao do drugoligaške titule sredinom 2022., da početkom godine nije došlo do korjenitih promjena 130 km dalje u Sigetu, a koje su dobrim dijelom osakatile kadar Crvenih.

Naime, Hrvatski Dragovoljac su zbog dugova i neisplaćenih plaća napustili gotovo svi prvotimci iz prvog dijela sezone. Klub je tavorio na dnu lige bez igrača na platnoj listi, niti sredstava da bi se ista uopće popunila, te u pitanje doveo svoje poslovanje, postojanje, a samim time i daljnje nastupanje u prvoj ligi. Kao “benefaktor” se tu našla NK Rijeka, koja je vidjela svoju priliku u Dragovoljcu, te u klub prebacila maksimalno dopušteni broj igrača na posudbu, uz još nekolicinu prikladnih raskida ugovora s Bijelima, i potpisa s Crnima isti dan. Rijeka je našla sredinu za kaljenje svojih talenata, a Dragovoljac je spašen od sramotnog gašenja. Win-win situacija, koja je od dobrog dijela hrvatske javnosti ipak naišla na, barem preispitivanje, etičkih implikacija cijele ove suradnje.

U “vagonu igrača” našao se i Matija Frigan, koji je Krimeju zamijenio Zagrebom, navodno po izričitoj želji novog trenera, također Rijekinog izaslanika, Dragana Tadića. Frigan je ubrzo zauzeo svoje mjesto prvo na krilu, kasnije i u vrhu napada Dragovoljaca, a Crni su od momčadi čije se ime izgovaralo s neophodnom dozom sućuti u glasu, postali ekipa čija je eksplozivna tranzicija i energija mogla ugroziti sve obrane lige! Usprkos ovome, Dragovoljci ipak nisu imali dovoljno prvoligaškog iskustva, a ni kvalitete izboriti opstanak, no u nekoliko su navrata (dvije visoke pobjede nad Šibenikom, pobjeda nad Rijekom) prikazali da u Rijekinom pomlatku ima kvalitete – riječki plan je bio uspješan! Iz tog kadra Dragovoljaca, remontiranoj su Rijeci u ljeto 2022. priključeni, među ostalima, baš Frigan, Hodža i Galešić – od kojih su sva trojica starteri trećeplasirane momčadi lige!

Povratak doma

Ipak, početak nije bio bajan, Rijeka je već krajem prošle sezone znala da ju čeka trenerska smjena po odlasku Gorana Tomića, uz odlaske najboljih igrača Bijelih Josipa Drmića, Roberta Murića, Domagoja Pavičića i Adama Čerina, a Kvarner su napustili i prvotimci Hrvoje Smolčić, Ivan Tomečak i Darko Velkovski. Riječki igrački kadar pojačan je nizom iskusnih i zvučnih imena, no objava novog trenera pretvorila se u pravu sapunicu, te je duboko po početku pripremnog perioda obznanjeno kako klupu preuzima trenerski dvojac Tadić-Budicin, usprkos ranijim izjavama da su isti prijelazno rješenje do pronalska “pravog” trenera. Navedeno se sve odrazilo na momčad, koja je odigrala katastrofalan prvi dio sezone, prvo pod vodstvom Tadića, po njegovoj smjeni Budicina, a zatim i, s Rijekom nekompatibilnim, Serseom Cosmijem.

Izostanak uigranosti, nervoza, hrpetina kartona, opetovano lutanje i kruženje u sastavima i sustavima, ispadanje iz Europe i Kupa Hrvatske, te dnu Supersport HNL-a rezultirali su da se malo tko uspio pozitivno istaknuti u riječkom dresu u prvom dijelu sezone. Ipak, Matija Frigan već je tu uspio zasjati! Kao 19-godišnjak, uz sva terenska previranja, našao se i privatno u najtežoj mogućoj situaciji, kada je tijekom rutinskog medicinskog zahvata, gotovo ostao bez brata blizanca, no na terenu nije dao naslutiti da ga išta mori. U konkurenciji Vučkića čiji je problematičan karakter izašao na površinu u teškim trenucima za momčad, neuvjerljivog Obregóna, i neobjašnjivo dovedenog Đuričina, Frigan je nekako upisao samo 13 nastupa, no uspio je zabiti 3 pogotka i jednom asistirati (ili 4 pogotka i 0 asistencija ovisno kako gledate na situaciju u 3:0 pobjedi nad Lokomotivom), te dojmovno potvrditi svoje igračke kvalitete i nepresušnu energiju, što je u tim trenucima kronično manjkalo većini igrača Bijelih.

Eksplozija

Dolaskom Sergeja Jakirovića uz minimalan broj igračkih pojačanja, te odlaskom određenih pojedinaca iz bijele svlačionice, stvari su na Kvarneru konačno sjele na svoje mjesto, a poglavito se to odnosi na Matiju Frigana koji je u posloženom, a na koncu i njemu dobrim dijelom podređenom sustavu, prihvatio sve obaveze, rezultatski imperativ skoka s dna na vrh ljestvice, a njemu pridodao i sjajne vlastite partije i prikazao koloplet igračkih kvaliteta. U 15 je proljetnih nastupa Frigan već stigao do 10 pogodaka kojima je pridodao 2 asistencije. Ono što se i najoptimističnijim navijačima Bijelim činilo nemoguće u trenucima dok je Argentina osvajala Svjetsko prvenstvo, postalo je realnost – Rijeka je skočila na 3. mjesto prvenstvene ljestvice, vrlo vjerojatno osigurala nastup u Europi, a Frigan višestruko podigao svoju vrijednost, te time i vjerojatno višeslojno osigurao riječku budućnost. Naravno, tu mislimo na vrlo vjerojatni ovoljetni transfer.

Što se tiče stila igre, Frigan je već prošle sezone prvo u dresu Orijenta, a zatim i Hrvatskog Dragovoljca, pokazao da se radi o brzonogom igraču visoke moći ponavljanja, nastupa visokog energetskog nivoa, koji će presingom tjerati protivničku obranu na brzo rješavanje lopte. Uz navedeno Frigan posjeduje i snažnu ljevicu, što se od struke, ali i prosječnog nogometnog romantičara uvijek više cijeni u svijetu dešnjaka. Zanimljivo je i kako je Frigan u samo godinu dana promijenio svoju ulogu na terenu, a vidljivo je to i po poziciji na kojoj je bio smješten, kao i po brojkama po 90 minuta koje je bilježio u određenim statističkim kategorijama prošle sezone, u odnosu na ovu.

Usporedba Matije Frigana u dresu Hrvatskog Dragovoljca (polusezona 2021/22) i NK Rijeke (nepuna sezona 2022/23)
Data: Sofascore / brojke po 90 minuta
Ilustracija: Andrej Buvač

Na usporedbi toplinskih mapa vidi se kako je Frigan više vremena provodio na desnoj strani terena igrajući krilnog napadača u sustavu 3-4-3, ili pak širokog napadača u sustavu 3-5-2, dok ove sezone u Rijeci gotovo isključivo igra u vrhu napada – kod Jakirovića uglavnom usamljen, dok je u prvom dijelu sezone nekada igrao i zajedno s Vučkićem, što zbog sličnih kretanja i traženja istog prostora ovog dvojca, nikako nije funkcioniralo. Što se brojčanog učinka tiče, Frigan zabija trostruko više, svojim suigračima je kreirao dvostruko više velikih prilika, više puca, a posljedično i promašuje više velikih prilika, te više ulazi u zaleđa. Zanimljivo kako dvostruko manje pokušava driblati protivničke igrače, te bilježi manje dodira, dodavanja i ključnih dodavanja svojim suigračima. Posljedično manje gubi loptu, ali također ove sezone ulazi u manje duela, te čak bilježi nešto slabiju uspješnost u istima u usporedbi s prethodnom sezonom.

Ono što nam pak brojke ne mogu egzaktno prikazati jest koliko je Frigan u ovoj sezoni, s naglaskom na drugu polusezonu, evoluirao u igračkom smislu. Od talentiranog i energetičnog krilnog napadača koji napada otvorene prostore i zujanjem oko košnica protivničkih vratara tjera obrane na pogreške, svojem je arsenalu dodao i igru leđima prema golu, gdje se nerijetko spušta po loptu i odigrava loptu svojim suigračima koji nedovoljno koriste prostor koji se ovim kretnjama otvara iza njegovih leđa. Naravno, uza sve ovo, i što je najbitnije za igrača njegove pozicije, svemu ovome dodao je realizatorske sposobnosti koje su ga pogurale do drugog mjesta na ligaškoj ljestvici strijelaca iza neprikosnovenog Marka Livaje.

Percentilni graf Matije Frigana u usporedbim sa središnjim napadačima u HNL-u ove sezone
Data: Sofascore
Graf: Andrej Buvač

Realizacija, visoka energija, fizičke vještine, visprenost, ali i želja za uključivanjem i u fazi izgradnje napada svoje momčadi, dokaz su da je Frigan već sada spreman za veću pozornicu od one koju nudi Rujevica. Ohrabrujuće jest i što se pokazalo kako je Rijeka ipak može više-manje redovito izbacivati igrače za prvi sastav iz svoje škole nogometa, što osim na primjeru Frigana vidimo i po Hodži, Galešiću, Liberu i Ivanu Smolčiću koji svi spadaju u prvotimce ili prve zamjene u aktualnoj momčadi. Kada i zagrebemo po svježoj povijesti napadača iz Rijekine škole nogometa, vidjeti ćemo da su u svojim prvim sezonama sa značajnijem brojem nastupa svi bilježili skromne učinke; dok je tek Natko Rački stigao do itekako respektabilnih 14 golova, što Friganovoj debitantskoj sezoni još više daje na jačini.

Učinak napadača iz Rijekine škole nogometa u prvoj sezoni s dvoznamenkastim brojem nastupa
*Nepotpuna sezona
Podaci: Andrej Buvač

Rijekina sportska politika te financijski značajna ulaganja u oba prošla prijelazna roka znak su da će Bijeli vrlo vjerojatno biti prisiljeni prodati Frigana već ovo ljeto kako bi klub mogao nastaviti s redovitim poslovanjem i u narednim godinama. Ipak je to, neovisno o dostupnosti inozemnog kapitala koji je u fazama bio veći i manji od dolaska Damira Miškovića, u istom tom periodu oduvijek bio Rijekin modus operandi. Hoće li to biti Dinamo, gdje ga čeka poznato lice Igora Bišćana koji mu je prošle jeseni dao i prvi nastup u hrvatskoj U21 reprezentaciji, ili neki od klubova liga petice, za Frigana je sasvim svejedno. Navedeni odlazak u zagrebačke Modre u dobrom je dijelu medija već proglašen gotovom pričom premda će u slučaju ostvarivanja od dobrog dijela Bijelih navijača opet biti dočekan s kiselim osmijesima, no na Rijeci je da na svojem dragulju zaradi što više i navedeni utržak što bolje iskoristi u nadograđivanju svoje momčadi, i pronalasku zamjene za Frigana. O kompatibilnosti Frigana i ostatka Dinamove momčadi suvišno je pisati nakon svih izrečenih kvaliteta koje krase Friganovu igru, a čemu treba pridodati i činjenicu da Dinamu i ove sezone nedostaje realizator u vrhu napada, jer Bruno Petković to nikada nije ni bio, dok Josip Drmić nije u Dinamu pružio isti nivo igara kao što je to bio slučaj u Rijeci. Koja god nova sredina čekala Frigana, dobije li i pedalj prilike, on će ga iskoristiti i dići svoju igru na još viši nivo!

Komentari

Povezano