Devet godina. Toliko vremena je prošlo od posljednjeg naslova u vitrinama turskog velikana Fenerbahçea. Klub je to s bogatom poviješću u kojoj se mogu pohvaliti s 29 naslova nacionalnog prvaka te 26 osvojenih kupova. Iz nedavne prošlosti zasigurno valja izdvojiti dva europska rezultata.
U sezoni 2007./08. “Fener“ je igrao četvrtfinale Lige prvaka. Nakon prolaska Seville u osmini finala nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, u četvrtfinalu je koban bio Chelsea, koji je kasnije te godine igrao finale protiv Manchester Uniteda. Iako je Fenerbahçe slavio 2:1 u prvoj utakmici odigranoj u İstanbulu pogocima Deivida i Colina Kazima-Richardsa, to nije bilo dovoljno za prolaz. “Bluesi“ su u Londonu pobjedili 2:0 te izborili polufinalni okršaj s Liverpoolom.
Drugi veliki europski rezultat datira iz sezone 2012./13. Tada su Turci igrali polufinale Europske lige u kojem je bolja od njih bila portugalska Benfica. “Žuti kanarinci“ kako ih navijači zovu od milja ponovno su dobili prvu utakmicu u İstanbulu. Koban je bio uzvrat na “Luzu“ u kojem je doppietta Óscara Cardoza ugasila sve nade o europskom trofeju.
Činjenica da jedan velikan poput Fenera devet godina nije bio prvak, zasigurno smeta njihovim pristašama, čija je brojka veća od 25 milijuna diljem svijeta. Ta brojka svrstava ga u sam vrh turskog nogometa uz bok Galatasarayu i Beşiktaşu. Njihov najveći rival zasigurno je prvi navedeni, Galatasaray. Događaji iz 1934. godine kad se jedna prijateljska utakmica dvaju protivnika pretvorila u makljažu, razvila je jednu posebnu vrstu napetosti između klubova. Turski derbiji poznati su kao jedni od najžešćih u svijetu nogometa, a dvoboji Fenerbahçea i Galatasaraya tu prednjače.
Derbi dvaju klubova još je poznat kao „Interkontinentalni derbi“. S obzirom da se „Galata“ nalazi na europskoj polovici İstanbula, a “Fener“ na azijskoj, jasan je onda razlog zbog kojeg derbi tako nazvan. Britanski Daily Mail je u članku iz 2009. godine “Interkontinentalni derbi“ postavio na drugo mjesto najvećih svjetskih derbija, odmah iza rivaliteta Boca Juniorsa i River Platea, što govori koliko je zapravo velik derbi ovih dvaju klubova.
No, vratimo se u sadašnjost. Realno stanje je takvo da je u zadnjih desetak godina Galatasaray dosta uspješniji. Da ponovimo, prošlo je devet godina od posljednjeg naslova koji je otišao u ruke Fenerbahçea, a u tom razdoblju mrski rival Galatasaray naslovio je osvojio četiri puta, a Beşiktaş je trofej nacionalnog prvaka u tom razdoblju tri puta pospremio u svoje vitrine.
U sezonama kada Galatasaray i Beşiktaş nisu bili na razini, Fener nije bio taj koji je to iskoristio. U sezoni 2019./20. koju je obilježila pandemija korona virusa, naslov je odnio İstanbul Başakşehir. Te sezone “Kanarinci“ su sezonu završili na za njih sramotnom sedmom mjestu, te nisu uspjeli dohvatiti mjesta koja vode u Europu.
Dvije sezone kasnije dobili smo još jednog neočekivanog prvaka, Trabzonspor. Klub iz grada koji leži na obali Crnog mora osvojio je naslov turskog prvaka s osam bodova prednosti upravo ispred Fenerbahçea, koji je te sezone uprskao još jednu priliku iskoristiti slabosti Galatasaraya. Naime, njihov najljući rival tu je sezonu završio na šokantnom 13. mjestu turskog prvenstva.
Dolazimo do sezone 2022./23., odnosno do prošle sezone nakon koje je na vrhu ponovno bio Galatasaray s osam bodova prednosti nad Fenerom. Isti taj Galatasaray koji je sezonu prije završio 13. osvojio je prvenstvo prilično uvjerljivo s prosjekom od 2,4 boda po utakmici. Utješna nagrada bio je osvojen kup u pobjedi nad Başakşehirom 2:0 na krilima Michyja Batshuayija. Čini se kako je prošlogodišnji naslov Galatasarayja bio okidač upravi Fenerbahçea da se konačno pokrene te da donese toliko čekani naslov na azijski dio İstanbula.
Od 1. srpnja ove godine za sportskog direktora Fenerbahçea postavljen je bivši sportski direktor Hajduka, Portugalac Mario Branco. Čovjek s mnogobrojnim iskustvom rada po europskim klubovima kao što su grčki PAOK, rumunjska Steaua, portugalski Famalicão… Sportski direktor odmah je krenuo raditi punom parom. Iz kluba je otišlo točno 30 igrača, a najviše valja istaknuti odlaske Arde Gülera, Brume te Szalaija.
Od prodaje igrača turski klub ukupno je inkasirao nešto malo više od 55 milijuna eura. Branco je jako dobar posao odradio u dovođenju igrača, pogotovo ako se uzme u obzir kako je dva najveća imena doveo u potpunosti besplatno: Edina Džeku iz milanskog Intera te Dušana Tadića iz Ajaxa.
Od dolazaka još valja istaknuti četiri imena. Prvi je ponajbolji vratar svjetskog prvenstva te hrvatski reprezentativac Dominik Livaković. Kad jedan od deset vratara nominiranih za trofej Lava Jašina završi u Fenerbahçeu, jasno je kakve su ambicije turskog velikana u ovoj sezoni.
15 milijuna eura je iznos koji je Fenerbahçe platio Marseilleu za Cengiza Ündera što ga je učinilo najskupljom akvizicijom u klupskoj povijesti. Ünder je ove sezone imao problema s ozljedom te je odigrao samo šest susreta u kojima je jedanput asistirao. Zasigurno je da se od njega očekuje puno više s obzirom na epitet “najskupljeg pojačanja ikad“.
Ime koje nije baš toliko poznato prosječnim pratiteljima nogometa je Sebastian Szymański. Poljak koji ove sezone oduševljava stigao je iz moskovskog Dinama za nešto manje od 10 milijuna eura. Već je upisao šest pogodaka ove sezone, a uz to ga krasi lucidnost i kreacija te je uz Tadića zasigurno on taj koji može uvijek pronaći čovjeka u šansi.
Četvrto ovosezonsko pojačanje kojeg treba istaknuti je bivši igrač Manchester Uniteda, Fred. Toliko osporavan za vrijeme boravka na Otoku, čini se da je Brazilac konačno pronašao sebe u Turskoj. U osam utakmica koje je odigrao, prosječna Sofascore ocjena mu je 7,19 što samo potvrđuje ranije navedenu tezu o njegovom pronalasku samog sebe u Fenerbahçeu.
U 19 ovosezonskih utakmica, Fenerbahçe ima nestvarnih 19 pobjeda. Fener je sezonu započeo dosta rano, tamo još 26. srpnja u drugom pretkolu Konferencijske lige nastradao je moldavski Zimbru 5:0. U prijevodu to znači da turski velikan zadnja tri mjeseca niže samo pobjede!
Ukoliko nastave ovako, igrači Fenerbahçea mogli bi prestići rekordera, velški The New Saints koji je u sezoni 2016./2017. slavio u čak 27 uzastopnih susreta, nadmašivši dotadašnjeg rekordera Ajaxa koji je u sezoni 1971./1972. slavio u 26 uzastopnih susreta. Trenutno su ispred Fenerbahçea po broju uzastopnih pobjeda još Manchester City iz sezone 2020./2021. (21 pobjeda), Real Madrid iz sezone 2014./2015. (22 pobjede), Bayern iz sezone 2019./2020. (23 pobjede), Coritiba iz 2011. (24 pobjede) te Ajax iz sezone 1994./1995. (25 pobjeda) i prije spomenute sezone 1971./1972.
Predvođeni İsmailom Kartalom, kojem je ovo treći mandat na klupi Fenera, “Kanarinci“ u turskoj “Süper Lig“ imaju maksimalnih 30 bodova iz deset susreta, a prosječno postižu 2,7 golova po utakmici. Fener ima najbolju obranu lige uz Galatasaray sa samo 5 primljenih pogodaka, dok je napad najučinkovitiji s 29 pogodaka.
Ovakva statistika zasigurno budi veliku nadu kod navijača Fenera. Ovosezonski ciljevi postavljeni su visoko, a zasigurno onaj najvažniji je naslov prvaka kojeg čekaju sad već deset godina. U Europi su jedan od glavnih favorita za osvajanje Konferencijske lige i ne čini se suludim scenarij u kojem momci iz azijskog dijela İstanbula na kraju sezone donose tri trofeja u klupske vitrine.
Kup, prvenstvo te Konferencijska liga je ono za što se ovaj klub bori i zasigurno Fenerovi navijači sanjaju o famoznoj tripletti. Međutim, prvi cilj je naslov prvaka jer je nevjerojatno da jedan velikan kao što je Fenerbahçe nije bio prvak države već devet godina.
Tko zna, možda ćemo na kraju sezone gledati scene gdje Fenerovi navijači skupa s Dušanom Tadićem pjevaju njegovu inačicu pjesme “Freed From Desire“, koja glasi “Tadić is on fire“. To će sigurno značiti jedno, naslov prvaka se vratio u ruke Fenerbahçea i njegovih vatrenih navijača.
Za Ofenzivu piše: Karlo Benat
