Nogomet– najvažnija sporedna stvar na svijetu. Igra koju igraju milijuni ljudi diljem svijeta je važan dio kulture i tradicije u brojnim zemljama. Većina nogometnih klubova je osnovana tako što se grupa prijatelja okupila te odlučila formirati svoju momčad. Neke momčadi su kroz godine rasle te su sada profesionalni klubovi koje prate milijuni. Na otoku Hvaru su osnovani brojni klubovi, ali niti jedan nije profesionalan.
Unatoč tome, Hvar ima predivnu nogometnu tradiciju staru čak 110 godina koja prikazuje sve one razloge zbog kojih volimo ovaj sport.
Stari Grad je 1913. bio prvo mjesto na otoku koje je osnovalo nogometne klubove. Časnici austrougarske mornarice su po Starom Gradu igrali i trenirali nogomet. Igru su zvali „balun“ i „fuzbal“ te su joj kasnije dali lokalni naziv „cababin“. Ovo je potaklo lokalno stanovništvo da osnuju svoje klubove te je 1913. u Starom Gradu postojao klub Balkan te NOIS (Nogometni odjel Hrvatskog Sokola). Prve utakmice u Starom Gradu su se igrale na igralištu Martinovca na kojem su sjedišta za publiku bila napravljena od bačvi i dasaka.
Dvije godine kasnije, autonomaš Vinko Novak je donio prvu nogometnu loptu u Hvar te se ljubav prema nogometu lagano počela širiti po cijelom otoku. Broj klubova je rastao te su oni većinom međusobno igrali prijateljske utakmice. 18. lipnja 1939. godine je osnovana Hrvatska sportska zajednica otoka Hvara koja je imala 6 klubova. Predsjednik HSZ otoka Hvara je bio ljekarnik iz Starog Grada imena Antun Karlovac. Cilj je bio da se organizira prvenstvo otoka, što je i realizirano. Prvi prvak otoka Hvara bila je momčad Jelse koja je pobijedila ispred favorizirane momčadi HSK Vala. Iako je tijekom Drugog svjetskog rata nogomet bio u drugom planu, ljubav stanovnika otoka prema ovom sportu je i dalje bila vidljiva. 1944. u zbjegu u El Shattu (Egipat) su izbjeglice s Hvara osnovale klub Udarnik koji je čak odigrao utakmicu protiv engleske vojske.
Nakon Drugog svjetskog rata, na otoku se nastavlja s aktivnim igranjem nogometa. Prvenstvo Hvara bi se većinom igralo tako da su klubovi bili podijeljeni u nekoliko skupina te bi najbolja momčad iz svake skupine ostala u igri za titulu prvaka otoka. 1960. godine je održan i prvi Kup otoka Hvara, natjecanje koje postoji i dan danas. Veliki problem u ovo vrijeme je bila loša prometna i sportska infrastruktura koja je onemogućavala da svi klubovi na otoku budu uključeni u natjecanje. 1969. godine je asfaltirana cesta od Hvara do Sućurja te se stvaraju preduvjeti za osnivanje Hvarske (Forske) nogometne lige.
Hvarska nogometna liga (lokalno stanovništvo je zove Forska nogometna liga) je osnovana 1972. godine. Postojale su prva i druga liga te se natjecanje igralo ljeti. U prvoj sezoni su u prvoj ligi igrale 4 ekipe dok se u drugoj ligi natjecalo 5 klubova. Prvak druge lige bi izborio plasman u prvu ligu dok bi posljednja momčad prvog ranga ispala u nižu ligu. 1979. godine je kreiran format lige 10 koja se igra dvokružno te nema ispadanja u niži rang. Zbog toga se po otoku u šali govorilo da je Hvarska nogometna liga kao NBA – nitko ne ulazi u nju, nitko ne ispada iz nje. Također se promijenio termin igranja prvenstva; umjesto ljeti, posljednje 44 godine Forska liga počinje završetkom jematve (berbe grožđa, krajem rujna) te traje do početka turističke sezone. Iste godine je napravljen i novi stadion u Stari Gradu te je liga igrana svake godine. Jedini prekid natjecanja je bio za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku (1991. – 1995.).
U infrastrukturu i klubove se iz godine u godinu sve više ulaže. Nevjerojatno je da jedan mali otok koji jedva ima deset tisuća stanovnika ima jedinstvenu ligu s 10 klubova koji igraju svoje utakmice na 5 različitih stadiona. Klubovi su redom: Hvar (Hvar), Jadran (Stari Grad), Jelsa (Jelsa), Levanda (Velo Grablje, Hvar), Mladost (Sućuraj), Sloga (Dol, Stari Grad), SOŠK (Svirče, Jelsa), Varbonj (Vrbanj, Stari Grad), Vatra (Poljica, Jelsa) i Vrisnik (Vrisnik, Jelsa). Najstariji nogometni klub na otoku koji i danas igra u Hvarskoj nogometnoj ligi je Jelsa. Osnovana je 1921. godine pod imenom Radnik, 1928. mijenja ime u Hajduk, a od 1932. do danas zove se Jelsa. Varbonj nastaje 1933. pod imenom VŠK, a od 1946. do kraja 80-tih zvao se Partizan. Godine 1936. nastaje Jadran, Sloga (spajanjem DOŠK-a i Zrinskog) i Vatra (gasi se sredinom 60-ih, a obnavlja 1997.). Godinu poslije, 1937., nastaju SOŠK i Vrisnik. Vrisnik se prvo zvao Vjetar, a od 1947. Udarnik. NK Hvar osnovan je 1939. pod imenom OŠK Rapid. Klub prestaje s radom početkom Drugog svjetskog rata, a obnavlja se 1958. U Hvarskoj nogometnoj ligi je igrao od samih početaka, a nakon što je krajem 90-ih godina 20. st. i početkom 21. st. u dva navrata po nekoliko godina igrao u županijskoj ligi, 2009. ponovo se vratio u FNL. Dalje redom nastaju: Mladost iz Sućurja 1948. te Levanda 1971.
Stadioni se nalaze u Starom Gradu (Dolci), Hvaru (Križna Luka), Jelsi (Pelinje), Sućurju (Emil Slavić- Lenko) i Vrbanju (Gorica) te svaki od njih je poseban na svoj način. Od stadiona u Hvaru koji uz Križnu luku čini vizuru za brojne razglednice do terena u Sućurju na kojemu golovi nisu u ravnini te je teren često masakriran od strane divljih svinja. Osim Forske lige, na otoku se vam turističke sezone održavaju i brojnu malonogometni turniri i natjecanja „na male branke“. Najpoznatiji među njima je Novogodišnji malonogometni turnir u Hvaru koji je ovu zimu odigran po 41. put.
Kroz posljednjih 110 godina nogometa na otoku, desilo se nebrojeno zanimljivih situacija. Na jednoj utakmici Jadrana u Starom Gradu nije bilo suca, te je odlučeno da Vice Sokol bude djelitelj pravde. Nesretni Vice nije mogao hodati pa su ga stavili na magarca i dali mu zviždaljku u ruke da sudi. Vice i magarac su tako na terenu dijelili pravdu, ali igrači ih iz nekog razloga nisu baš slušali. Na otoku postoje i brojni nadimci, a najzanimljiviji imaju stanovnici Dola. Zbog sprječavanja nereda od strane komunista za vrijeme izbora 1940. godine, stanovnici ovog malog mjesta su dobili nadimak „Marokanci“ (referenca na Marokance za vrijeme Španjolskog građanskog rata 1936.-1939.) . Doljanima ovaj nadimak nije smetao te su ga objeručke prihvatili. Osim što se na utakmicama Sloge znala vidjeti zastava Maroka, jedini kafić u mjestu, u kojem se redovito okupljaju igrači, upravo nosi ime ove afričke države.
Od utakmice u kojoj je sudac „dijelio pravdu“ na magarcu, do 3 igrača Jadrana koja su završili u Hajduku, nogomet na Hvaru skriva brojne priče koje bi se danima mogle prepričavati. Veliki broj obitelji na otoku ima po 3 generacije muškaraca koje su igrale Forsku ligu te će u budućnosti taj broj samo rasti. Sada otok vrvi turistima pa je sport trenutno u drugom planu. Međutim, kada se u devetom mjesecu spusti roleta na još jednu uspješnu turističku sezonu te berba grožđa bude gotova, stanovnici najsunčanijeg otoka u Hrvatskoj će se vikendima opet okupljati na terenima diljem Hvara. Rijetko koje mjesto na svijetu gaji ovakvu ljubav prema sportu kao ovaj omaleni otok od 10 tisuća stanovnika. Daleko od plesa milijardi u Premier ligi, stanovnici otoka Hvara ponosno Forsku ligu nazivaju „Drugom najjačom otočkom ligom na svijetu“.