Da površnog poznavatelja nogometa upitate koji je talijanski klub u posljednjih osam sezona osvojio tri treća, dva četvrta te jedno peto mjesto u prvenstvu, uz tri finala i jedno polufinale domaćeg Kupa te osvajanje Europa lige, zasigurno mu Atalanta ne bi bila među prvim odgovorima. A upravo su ovo rezultati kluba iz Bergama, otkako je klupu prve momčadi u ljeto 2016. godine preuzeo Gian Piero Gasperini.
Iako je seniorski debi imao u dresu Juventusa, kao igrač je većinu vremena ovaj veznjak proveo igrajući u Serie B. Ipak, igračka karijera nije mu se nastavila u skladu s blistavim početkom. Stara dama dala mu je i prvu trenersku priliku i to u njihovom omladinskom pogonu, da bi 2003. godine dobio prvi posao u seniorskoj momčadi, preuzevši Crotone.
Tri godine poslije preuzeo je klupu Genoe, gdje je proveo ukupno sedam sezona u dva navrata, ubilježivši pritom u sezoni 2008./2009. četvrto mjesto u Serie A, čime je izjednačio drugi najbolji plasman u klupskoj povijesti, kojeg je klub iz Ligurije ostvario pet puta u povijesti, a prvi puta nakon 1991. godine. Klub je pod njegovim vodstvom ubilježio tri najbolja plasmana u posljednje 33 godine, odnosno tri od četiri najbolja u posljednjih čak 60 godina. Također, Genoa je u sezoni 2009./2010, izborila Europu nakon dugih 17 godina, smjestivši se u skupine Europa Lige. U razdoblju između dva vođenja Genoe Gasperini je neuspješno vodio Palermo, odnosno Inter, da bi 2016. godine nakon drugog mandata na klupi I Rossoblùa preuzeo Atalantu.
U osam sezona na klupi La Dee, Gasperini je klub odveo sedam puta u europska natjecanja, a četiri puta u Ligu prvaka, osvojivši prošle sezone Europa ligu, prvi i jedini veliki klupski trofej još od sezone 1962./1963. i osvajanja Kupa Italije. Pritom su prvi puta okusili slast igranja europskih utakmica još od sezone 1990./1991. kada su na putu do četvrtfinala Kupa UEFA izbacili i zagrebački Dinamo.
Atalanta se trenutno, uz iznimku Liverpoola, nalazi u najboljoj formi od svih momčadi u ligama Petice s osam uzastopnih pobjeda u svim natjecanjima, odnosno 11 pobjeda u posljednjih 13 susreta uz dva remija te gol razliku 36:5. Trenutno se nalaze na drugom mjestu Serie A s 31 osvojenim bodom nakon 14 odigranih kola, bodom manje od vodećeg Napolija, tri više od Lazija, odnosno Fiorentine i Intera koji imaju međusobnu utakmicu manje, dok su u Ligi prvaka petoplasirani s 11 osvojenih bodova u pet utakmica te gol razlikom 11:1.
Atalanta je ove sezone još bolja nego prošle
Jedna od stvari koja Atalantu čini još boljom u ovoj sezoni je jako dobro odrađen ljetni prijelazni rok. Iako je klub prodao možda i najvažnijeg prošlosezonskog igrača Teuna Koopmeinersa u Juventus, a nove sredine pronašla su još i dva važna kotačića u pohodu na četvrto mjesto u domaćem prvenstvu i osvajanje Europa lige Hans Hateboer i Aleksey Miranchuk, igrači koji su pristigli nadogradili su postojeću jezgru momčadi u svakome smislu. Raoul Bellanova i Mateo Retegui zauzeli su mjestu u prvom sastavu, a potonji je i doveden ciljano zbog toga, uslijed ozljede koljena prve špice Gianluce Scamacce. Također, sjajan impuls s klupe daju novopridošli Marco Brescianini, Juan Cuadrado, Lazar Samardžić i Nicolò Zaniolo, dok je stoper Odilon Kossounou ugrabio malo više od polovice minuta, uglavnom u tim utakmicama startajući u udarnih 11.
Ono po čemu je ova Atalanta prepoznatljiva je ono što mnogi nazivaju Gasperini masterclass, odnosno sustav 3-4-1-2 s prepoznatljivim detaljima kako u fazi obrane, tako i u napadu. Obrambena trojka, čiji su ove sezone gotovo stalni članovi Berat Djimsiti i Isak Hien, uz Seada Kolašinca i Kossounoua kao trećeg, u fazi obrane primjenjuje markiranje čovjek na čovjeka uz visoko podizanje posljednje linije. Posljednja trojka Atalante aktivno sudjeluje u izgradnji napada, čvrsto držeći liniju na pravilnoj udaljenosti, dok se posljednja dva veznjaka, a ove sezone su to najčešće Éderson i Marten de Roon, postavljaju široko te omogućavaju bočnim igračima da se podižu visoko. Time tjeraju protivničke braniče da se brane šire, dopuštajući si više prostora za kreaciju i dolazak u opasnu zonu kroz sredinu, odakle je Charles de Ketelaere kao lutajuća desetka ove sezone već skupio četiri pogotka i devet asistencija u svim natjecanjima. Njegova uloga u napadu svodi se na ulaske poludesno u situacijama kada se Ademola Lookman iz uloge napadača transformira u freelancera sa zonom kretanja od sredine prema lijevoj strani napada momčadi iz Bergama.
Iako Gasperini ne voli previše mijenjati svoju udarnu postavu, jedan igrač je, osim vratara Marca Carnesecchija, apsolutno siguran u svoje mjesto u startnih 11. Riječ je o Reteguiju, napadaču u možda i najboljoj formi ove sezone u Ligama petice, sa 14 pogodaka u 20 odigranih klupskih utakmica, odnosno pogodak svakih 86 minuta provedenih na zelenom travnjaku. Stasiti Retegui po utakmici Serie A uputi 3.4 udarca, od čega 1.3 ide u okvir gola, a precizan je u 78% dodavanja, dok njegov partner u napadu Lookman predvodi ligu po broju ključnih dodavanja, s 2.6 po utakmici. Nigerijac je ove sezone ubilježio devet pogodaka i šest asistencija u 16 odigranih utakmica, a među pet je najboljih napadača lige u kreiranim velikim prilikama, točnim dodavanjima po utakmici s 80% te u postotku uspješnih driblinga s 44%.
Ne smijemo zanemariti ni bočne igrače, već spomenutog Bellanovu na desnoj, odnosno Mattea Ruggerija na lijevoj strani. Obojica su veoma aktivni visoko u napadu, gdje im se otvara dosta prostora nakon što vezna linija iznese loptu iz vlastite polovice, pa ofenzivna trojka odlaže lopte na krila, odakle su gore spomenuti dvojac, uz Cuadrada i Davida Zappacostu uputili 136 centaršuteva uz vrlo dobrih 28% preciznosti te ubilježili 10 asistencija u domaćem prvenstvu.
Kako svaka obrana kreće od napada, tako stvari funkcioniraju i u Atalanti, gdje napadački dvojac vrši visoki pritisak na suparničku posljednju liniju, a desetka najčešće striktno markira protivničkog zadnjeg veznog u pokušaju da dođe do lopte te nastavlja raditi isto i kada ju njegov suparnik primi, onemogućavajući mirno iznošenje iz protivničke polovice. Ono što Atalantu čini jednom od boljih obrambenih momčadi Europe je i sinergija dva središnja veznjaka, koji s bočnim igračima čvrsto drže liniju i sprječavaju daljnji protok lopte do posljednje trojice koji su ipak više fokusirani na već spomenuto striktnije markiranje protivničkih napadača, uz slobodu jednog defanzivca da uz sinkronizaciju s ostalom dvojicom iskoči naprijed ili u stranu u slučaju da je protivnik probio Atalantin čvrsti vezni bedem.
Malo veća sloboda koju Gasperini daje svojim igračima u napadačkom dijelu igre napravila je Atalantu jednom od najatraktivnijih momčadi za gledanje. Tako je Atalanta vodeća momčad talijanskog prvenstva u broju pogodaka, ukupnim udarcima kao i onima u okvir gola, te kreiranim i promašenim velikim prilikama, a među pet vodećih ekipa su u pogođenim okvirima suparničkog gola, posjedu lopte, broju i preciznošću dodavanja te broju i preciznošću centaršuteva. Svakako vrijedno pažnje svakom zaljubljeniku u nogomet.
A vrijedan pažnje je i naš Mario Pašalić, važan kotačić u ovosezonskom pohodu Atalante, kao i u prethodnih šest koliko već 29-godišnji reprezentativac Hrvatske stanuje u Bergamu. Pašalić je nastupio u 18 ovosezonskih utakmica, s nešto više od 63 minute u prosjeku provedene na terenu, a upisao je 13 nastupa u početnoj postavi te pet ulazaka s klupe.
Dva pogotka i asistenciju ubilježio je u domaćem prvenstvu, uz asist u posljednjem susretu Lige prvaka protiv Young Boysa. Većinu vremena provodi polulijevo u središnjici, a po utakmici upućuje 43.5 dodavanja, od čega čak 61 % njih uz sjajnih 87 % preciznosti ostvaruje na protivničkoj polovici. Valja istaknuti i odličnih 63% preciznosti dugih lopti na 3.5 pokušaja po utakmici, 48 % osvojenih zračnih duela te 32 % ukupnih duela. I dalje ne izostaje njegov poznati ulazak u završnicu iz drugog plana, pa tako ove sezone upućuje i više udaraca nego li prošle – 1.44 po susretu.
Narednih 7 dana će jasnije pokazati koliko može ova Atalanta
Iduća dva domaća susreta mogla bi pokazati stvarnu snagu ove momčadi. Najprije im za vikend dolazi najtrofejniji talijanski klub u Europi AC Milan, a potom i uopće najtrofejniji europski klub madridski Real. Ako prođu neokrznuti protiv ova dva suparnika, zasigurno postaju veliki favorit za osvajanje prvog trofeja u sezoni – talijanskog Superkupa, čije polufinale protiv Intera igraju u saudijskom Riyadhu 2. siječnja sljedeće godine. Ono čega sigurno u tim susretima neće nedostajati je dobrog nogometa Gasperinijevih trupa.
