Gennaro Gattuso je službenom utakmicom protiv HB Tórshavna u sklopu kvalifikacija za Konferencijsku ligu otvorio svoj mandat na klupi Hajduka. Pobjeda rezultatom 2:0 na domaćem terenu, bez prave protivničke šanse, na papiru je svakako trebao biti ohrabrujući početak. No, gotovo sve dobre vijesti za Gattusa i Hajduk staju na tom rezultatu na papiru jer Talijanova momčad nije pokazala niti blizu doraslu igru za očekivanja koje imaju.
Havnar Bóltfelag, iliti samo HB Tórshavn, je za hrvatske, a i europske, standarde poluprofesionalna momčad. Koliko je Premier liga Farskih Otoka zapravo nekonkurentna dovoljno govori činjenica da je Klaksvík prošle sezone postao prvi klub koji se natjecao u nekom europskom natjecanju.
Kako bi se još bolje dočaralo gdje Havnar Bóltfelag stoji u usporedbi s Hajdukom, treba se reći da su lani bili četvrta momčad na prvenstvenoj ljestvici, a u sezoni koja je trenutno u tijeku nalaze se na drugoj poziciji, šest bodova iza prvoplasiranog Víkingura nakon 16 kola. Osim povijesnih rezultata, ulogu u lošijem nastupu na Poljudu Farani djelomično mogu pripisati i potpuno drugačijim uvjetima u kojima su igrali. Dok na Farskom Otočju mogu očekivati hladno vrijeme i umjetnu travu, u Hrvatskoj su nastupali pod velikom vrućinom i na hibridnoj podlozi.
Uzimajući u obzir da je Hajduk svoja dva jedina gola na susretu zabio iz dva prekida – kornera i jedanaesterca koji je također proizašao iz akcije nakon udarca iz kuta, slavodobitnički dojam ove utakmice blijedi. Havnar Bóltfelag možda nije imao individualne kvalitete kojom bi zaprijetio Splićanima ispred njihovog gola, ali defenzivno je uspio poremetiti Hajduk i odraditi zavidan posao prema vlastitim mogućnostima.
Gattuso je sâm na press konferenciji naglasio kako je HB momčad s “jasnim karakteristikama” što se vidjelo od prve minute pa sve do jednog trenutka u drugom poluvremenu kada se intenzitet utakmice smanjio, a Hajduk povukao. Među tim karakteristikama koje je spomenuo 46-godišnjak na klupi Hajduka ističe se Havnar Bóltfelagov pritisak od suparničkog gol auta zbog kojeg je vratar Bilih Ivan Lučić cijelu utakmicu morao ispucavati loptu prema sredini terena.
Za HB Tórshavn je to bio dvosjekli mač. Prva strana i očiti benefit ovakvog branjenja je što nisu samo stajali u niskom bloku i čekali da ih Hajduk na račun svoje enormne prednosti u kvaliteti rostera probije u nekom trenutku. U konačnici Hajduk je relativno brzo pronašao put do mreže, već u 19. i 30. minuti, no na ovaj su si način barem dali šanse da mogu uzvratiti na drugome kraju terena. Ispostavilo se da su Splićani bili preveliki zalogaj za njih u ovim uvjetima te momčad Adolfoa Sormanija nije iskoristila teoretsku prednost koju su si stvorili presingom.
S druge strane, Tórshavnov presing, izuzev što im je znao osvojiti posjed, prečesto je otvarao Hajduku prostora po osvojenoj lopti. Za Hajduk je bilo dovoljno da vertikalno raširi teren i tako eksploatira HB-ovu obranu čovjeka na čovjeku. Farani su redovito gubili zračne duele od Marka Livaja, Rokasa Pukštasa i drugih te je Hajduk po osvojenoj lopti imao otvorenu situaciju protiv HB-ove zadnje linije. Odatle dolazi i Gattusova izjava da je “komotno” moglo biti 7:0 ili 8:0.
No promatrati šanse stvorene iz polupropusnog HB-ovog presinga kao razlog za veselje i nadu u svijetlu budućnost bilo bi samo mazanje vlastitih očiju. Nijedna druga momčad koju će Hajduk sresti ove sezone neće biti ovoliko siromašna individualnom kvalitetom kao Havnar Bóltfelag koji vrijedi samo dva milijuna eura na Transfermarktu.
Šibenik kao najjeftinija momčad u HNL-u vrijedi skoro troduplo više — 5,67 milijuna eura. Hajdukov vjerojatni protivnik u trećem pretkolu Ružomberok vrijedi i milijun više od toga. Dakle, u najmanju ruku budući Hajdukovi suparnici neće gubiti toliko duela, a i valjalo bi očekivati nešto bolju strukturu u obrani kada je riječ o osvajanjima drugih lopti i držanju posljednje linije. Uz sve to, HNL momčadi rijetko igraju presing od početka napada, što još manje ide u korist hvaljenjem kreacijom šansi iz susreta protiv HB-a.
Naravno, nitko ne bi imao ništa protiv da se Gattuso osjeća zadovoljno ovom utakmicom i igrom svoje momčadi čak i protiv ekipe s Farskih Otoka da je ona zapravo pokazala taktičke elemente prenosive na cijelu sezonu, barem što se tiče posjeda, i ideje na kojima bi Gattuso mogao poslije graditi nastavno na završene pripreme.
Možda je nepošteno Gattusov nastup ocjenjivati isključivo prema igri u posjedu kada se on sâm u obraćanju poslije utakmice najviše fokusirao na obranu (pogotovo jer je Hajdukov presing izgledao obećavajuće!), ali ne smije se ignorirati taktički segment koji će Hajduku itekako značiti u većini svojih ovosezonskih utakmica.
U prvenstvu će biti favorit za pobjedu u gotovo svim utakmicama i tada će se njihovi suparnici povući u blok, baš kao što su i Farani znali kada bi Hajduk preveo loptu do polovine. U tim trenutcima Hajduk će morati moći probiti niski blok, a kombinatorika koju (ni)su pokazali protiv HB Tórshavna ne naslućuje da će Hajduk zasad biti spreman na takve situacije.
Priložena će sekvenca s utakmice biti dobar primjer Hajdukovog posjeda koji se nebrojeno puta ponovio ovaj susret. Na lopti su Hajdukovi stoperi, Ismaël Diallo čini trećeg stopera, dok je Fahd Moufi podignut nešto više. Odmah se nazire i prvi problem Hajdukove progresije: oba se pivota nalaze u HB-ovom trokutu zbog čega im braniči ne mogu sigurno proslijediti loptu. Zatvorenost centralnog dijela terena Hajduku je ostavila bočne zone kao jedine opcije za izlazak naprijed.
U ovom slučaju, to znači da će Filip Uremović morati proslijediti loptu Moufiju koji uspješno prima loptu, ali ostaje bez opcija za brzo dodavanje. Emir Sahiti je pametno pokušao napraviti utrčavanje u dubinu da bi ili bio meta Uremovićevog potencijalnog dugog dodavanja ili odvukao stopera sa sobom što se i dogodilo. No Hajduk to ne bi uspijevao iskoristiti jer je Livaja ostajao fiksiran na stoperima umjesto da se spuštao između linija i pomagao u suradnji između linija. Jedan brzi pas Pukštasu koji bi naciljao Anthonyja Kalika na utrčavanju iza suparničkih stopera s lakoćom bi otvorilo obranu HB Tórshavna.
Takva je kombinatorika kod Hajduka ipak izostala što bi moglo predstavljati veliki problem nadalje. Pukštas kao jedina figura između linija nema smisla jer je on baš igrač koji bi trebao napadati dubinu, a isto tako nema smisla od Livaje praviti stacionarnu devetku koja veže suparničke braniče. Osim toga, Hajduku je nedostajala još jedna figura na lijevoj strani međulinijskog prostora jer je ovako Kalik ostajao sâm bez prave mogućnosti da se uključi u akciju sve do završnice jer su Farani zatvarali eventualne dijagonale stopera.
Dio se toga može opravdati izostankom četvorice važnih igrača: Mihaela Žapera, Nike Sigura, Aleksandra Trajkovskog i novopridošlog Ivana Rakitića. Bez prevelikog razmišljanja jasno je da će Rakitić biti dio prvih jedanaest umjesto primjerice Marka Capana koji je počeo večeras. Već bi to riješilo problem spomenute odsječenosti Hajdukove slabije strane tijekom pozicijskih napada. Pukštasov izlazni transfer koji se očekuje ovoga ljeta, smanjio bi pritisak na Gattusa za korištenjem svih igrača koji kvalitetom svakako pripadaju u početnu postavu, ali si profilno ne odgovaraju zajedno.
Unatoč tome što bi se navedeni dio problema mogao posložiti u svega sljedećih mjesec dana, to svejedno ne rješava problem dubine jer Kalik kao veznjak ne odgovara zahtjevima lijevog krila u toj formaciji. Istina je da je Ivan Perišić savršeni kandidat za tu poziciju, no onda sve svoje nade polažeš u 35-godišnjaka koji je propustio prošlu sezonu zbog pokidanog križnog ligamenta.
Na lijevom je boku slična situacija s Dariom Melnjakom koji je odigrao svega 34 minute od povratka od ozljede. Uz Melnjaka i Moufi i Sigur traže različite profile krila. Hajduk možda na prvu ima dubinu rostera što se tiče kvalitete, ali ozljeda jednog ključnog igrača može dovesti do značajnih problema u geometriji momčadi.
Upravo zato je nepostojanost točnog smjera pozicijske igre koju bi Hajduk želio inkorporirati zabrinjavajuća. Ne zato što ih je to spriječilo da “nakantaju” goste s Farskih Otoka, njih se očekuje da Hajduk dobije i na račun “mišića”, nego zato što je u tijeku transferni rok koji će odrediti sezonu Bilih. Sada je trebalo biti vrijeme kada će Hajduk imati identitet igre koji će Nikola Kalinić podržati ulaznim transferima.
No, u Hajduku se trenutno pravi momčad prema onome što se ponudi na tržištu. Ukazala se prilika dovesti Ivana Rakitića i logično ju je bilo iskoristiti, ali isto se pokušalo s Edinom Džekom koji bi sam okrenuo cijelu taktičku ploču za 180 stupnjeva. Vrijeme je da u Hajduku taktika prijeđe u prvi plan jer Havnar Bóltfelag možda nije bio dovoljno zreo za nanijeti prvi ovosezonski poraz, ali netko drugi, bilo u prvenstvu ili Europi, vrlo brzo hoće.
