Jučerašnjim porazom od Šibenika u polufinalu kupa, kriza u Dinamu je došla do kulminacije. U zadnjih šest utakmica, Dinamo je upisao tri poraza, dva neriješena rezultata i samo jednu pobjedu, a nakon takvog niza rezultata ceh je platio Ante Čačić.
Nakon bajkovitog starta, osvojenog naslova i povijesno dobre polusezone, Dinamo je u 2023. sjena ekipe iz prvog dijela sezone. Što se točno dogodilo u Dinamu Ante Čačića da je sve krenulo po krivu? Odlazak i ozljede ključnih igrača, borba za prevlast u Dinamu ili tvrdoglavost Ante Čačića koji nije odustajao od svojih načela ni kada mu je sve sugeriralo da treba?
Bajkoviti start
Ante Čačić je na negodovanje javnosti po drugi puta došao u Dinamo nakon poraza Dinama od Hajduka na Poljudu u zaostaloj utakmici 9. kola. Željko Kopić je nakon kratke epizode dobio otkaz i stigao je “vatrogasac” Ante.
U preostalih pet kola Dinamo je upisao četiri pobjede, od kojih je jedna protiv Hajduka na Maksimiru u zadnjem kolu te su na kraju sa sedam bodova prednosti obranili naslov prvaka. Uprava Dinama je bila zadovoljna takvim ishodom te je Čačić dobio povjerenje i za narednu sezonu. Nastavila je tako uprava niz “privremenih” rješenja koja s nekoliko dobrih utakmica postanu trajna.
U novu sezonu Dinamo je ušao povijesno dobro. U prvih 12 utakmica u prvenstvu, Dinamo je pobijedio u njih 11, a jedina ekipa koja je ostala neporažena ispred trupa Ante Čačića je Varaždin. Uz to, na Maksimiru je s čak 4:1 poražen Hajduk, a uspjesi su stizali i na europskom planu.
Unatoč poprilično nezgodnom ždrijebu, Dinamo je preko Ludogoreca i Bodø/Glimta ušao u grupnu fazu Lige prvaka što je prije početka sezona bilo postavljeno kao osnovni cilj. Kao šlag na torti došlo je rušenje Chelseaja golom Mislava Oršića u prvome kolu grupne faze. Sve je izgledalo idilično i činilo se kako je Čačić uspio začepiti usta kritičarima.
Što se dogodilo?
Unatoč savršenom početku, Dinamo je osvojio samo bod u preostalih pet utakmica te je završio na posljednjem mjestu grupne faze. Vidjelo se na igračima Dinama kako se umor akumulirao, ali se prvi dio prvenstva uspješno završio. Upisan je samo jedan poraz u Gradskom vrtu, a odličan prvi dio sezone je okončan demoliranjem Rijeke na Rujevici s nestvarnih 2:7.
Uslijedila je stanka za Svjetsko prvenstvo nakon koje to više nije isti Dinamo. Uska rotacija je došla na naplatu i utakmice se više nisu “odrađivale” kao u prvome dijelu sezone. Tu je i faktor borbe za vlast Antolića i Mamića koji je sigurno ostavio traga na momčadi.
Također, u jednadžbu treba dodati odlazak Oršića u Southampton, odlazak Ademija, kao i odsustvo Brune Petkovića u većem dijelu utakmica zbog ozljeda. Ipak, Dinamo ima širok kadar i trebao bi i dalje mirno ploviti HNL vodama. Barem je nekad imao.
Izuzev Oršića i Ademija, Dinamo su napustili Antonio Marin, Emreli, Dilaver, Deni Jurić, Lauritsen, Gojak, Atiemwen, Tolić. Svi navedeni vjerojatno više kvalitetom nisu upadali u prvih 11, ali su definitivno dobre opcije za rotaciju.
Odgovornost sportskog direktora Ante Čačića jest da je kadar u potpunosti spreman izdržati sve nedaće koje sezona pruža. Dakle, klub kao Dinamo ne smije ni u jednom trenutku imati samo 14 zdravih seniorskih igrača.
Svaki od igrača trenutno na posudbi ili u drugome klubu bi više nego dobro došao Dinamu u situaciji kada loviš rezultat ili kada trebaš zatvoriti utakmicu. Uostalom, dosta od igrača koji su otišli pokazuju kako su dobri HNL igrači koji bi u ritmu subota-srijeda-subota odlično došli za osvježiti momčad.
Mora se priznati kako Dinamo u nekim utakmicama i nije imao sreće, ali ne postoji bez razloga floskula kako sreću treba i zaslužiti. Na kraju krajeva, tri primljena gola u posljednjim minutama u zadnje četiri utakmice idu u prilog tome kako je kod igrača Dinama akumuliran umor i kako jednostavno fali rotacije.
Tvrdoglavost i slučaj Rukavina
Čak i kada je bilo najteže i kada je sve ukazivalo na to da je nekakva promjena nužna kako bi momčad ponovno našla formu, Ante Čačić nije odustajao od svojih principa, iako je gotovo sigurno trebao.
Josip Mišić zadnjih nekoliko kola nije na razini i definitivno mu je potreban odmor. S obzirom da je to jedna od rijetkih pozicija na kojoj Dinamo trenutno ima alternativu, racionalnim se čini potez odmoriti Mišića, staviti Ljubičića u vezu i zaigrati s Petrom Bočkajem na beku. Bočkaj je uz sve svoje obrambene mane, odličan HNL bek i stvarno je neobjašnjivo zašto se Čačić nije odlučio na takav potez.
Umjesto toga, inzistirao je s Ljubičićem na lijevome beku, a Bočkaj se ni kriv ni dužan našao na poziciji desnoga krila. Na lijevom beku je zaigrao i novopridošli (primarno stoper) Mauro Perković, a vrhunac pozicijske preciznosti Ante Čačića došao je u Šibeniku kada je umjesto ozlijeđenog Josipa Drmića u manjku boljih opcija ušao Špikić te je u špici zaigrao Menalo.
Tu je i slučaj Rukavine koji unatoč svim problemima sa širinom kadra nije dobivao minute što je uzrokovalo nezadovoljstvo igrača. Postavlja se pitanje koja je onda vizija i strategija Dinama kao kluba? Bodovi se mogu prosipati i s Gurlicom umjesto Théophilea, a iz kupa se može ispasti i s Rukavinom umjesto s Menalom.
Dinamo je klub koji uz Rijeku najmanje promovira igrače mlađe od 20 godina što si klub koji pretendira na to da razvija mlade igrače koje će dalje prodavati ne bi smio dopustiti. Ante Čačić nije htio odustati od svojih 14-15 igrača ni pod koju cijenu te mu se to na kraju obilo o glavu.
Zaključak
U svome drugom mandatu u Maksimiru, Ante Čačić je puno više podbacio kao sportski direktor nego kao trener. Svesti se na 14 seniorskih igrača nakon što ih je tijekom ljeta u svlačionici bilo preko 30 je nedopustivo. Dok kao trener, Čačić unatoč svim svojim manama ipak nije bilježio toliko loše rezultate.
Ostvario je solidan broj bodova te se Dinamo nije sramotio u Ligi prvaka. Također, uza sve očite mane u igri ove sezone u ligi Dinamo je i dalje najbolji po: posjedu (63%), golovima (60), asistencijama (45), velikim prilikama (58), kreiranim velikim prilikama (43) i dopuštenim velikim prilikama (14).
Ipak, u 2023. se dogodio krah uzrokovan lošim planiranjem i pretjeranom samouvjerenosti u vlastite sposobnosti te je na kraju Ante Čačić platio cijenu. Dinamo kao da je birao utakmice što u ovom HNL-u ne može prolaziti kao što je moglo prije desetak godina.
Uz trenera, i igrači nose svoj dio odgovornosti jer oni bi unatoč svim okolnostima trebali profesionalno odraditi svojih 90 minuta jer su za to i više nego dobro plaćeni. Rezultatskih kriza je bilo i biti će, ali manjak želje i volje za igrom protiv ‘manjih’ ekipa je nedopustiv. Ne smije se dogoditi da isti igrač protiv Hajduka ili Rijeke istrči toliko da jedva diše pri izlasku iz igre, a protiv Gorice i Šibenika se niti ne oznoji.
Mane Ante Čačića su bile poznate svakome tko pobliže prati hrvatski nogomet i bilo je jasno da on ne može biti pravo dugoročno rješenje. Tko će odgovarati za novi ugovor i ogromnu otpremninu ostaje upitno kao i sve drugo oko Dinama trenutno, ali prvenstvo se neće osvojiti samo i igrači se pod hitno trebaju trgnuti.
Rezultatski, Dinamo pamti i više nego lošije dane te je to trenutno najmanji problem. Problem je manjak vizije u klubu u kojem se trenutno ne zna tko pije, a tko plaća. Dok se to ne riješi, treneri će se mijenjati svkaih 6 mjeseci, ali problem veći od pitanja trenera će ostati do daljnjeg.
