U Bologni, jednom od najpodcijenjenijih gradova svijeta, krcatom renesansnim tornjevima u kojem se uvelike osjeća miris gastronomskih jela i specijaliteta, zaživio je i san o natjecanju u Europi.
A uz nabrojane, mirisnim pupoljcima domaćih i brojnih turista ove zime dominira još jedan miris koji je počeo ulaziti u sva kućanstva, barove i kuhinje ovog grada: miris uspjeha i pobjeda. Navijači Bologne su počeli sanjati. Po prvi puta u svojoj 115-godišnjoj povijesti imaju priliku napokon okusiti i slast igranja u grupnoj fazi europskih natjecanja, a najslađi bi okus bio plasman u Ligu prvaka što apsolutno nitko ni u najluđim snovima uoči nove sezone nije naslućivao.
Navijači Bologne praktički i ne znaju što znači igrati u Europi. Jedan od najvećih uspjeha kluba ostaju osvajanje Intertoto kupa 1998. te polufinale Kupa UEFA-e po starom formatu u sezoni 1998./1999. u kojem je bolji bio Marseille, dok je posljednja uopće europska utakmica Bologne bilo finale Intertoto kupa 2002. godine protiv Fulhama.
No vratimo se godinu dana unazad. Bologna je bila u rezultatskoj krizi držeći tada 13. mjesto tablice, a onda je junak ove priče i glavni “kuhar” u klubu, odnosno tehnički direktor 66-godišnji Giovanni Sartori povukao potez koji će se ispostaviti pogotkom “u sridu”. Na klupu je doveo Thiaga Mottu i započeo svoj novi projekt. Te sezone su u konačnici završili na devetom mjestu tablice, a trenutno se nalaze na četvrtoj poziciji koja osigurava plasman u Ligu prvaka.
Sartori je rođen u Lodi blizu Milana 31. ožujka 1957. godine te je kao nogometaš igrao poziciju napadača, no nije imao upečatljivu igračku karijeru, već je nogometno daleko uspješniji bio izvan terena. Kao igrač je osvojio jednu titulu prvaka Italije sa Milanom, a većinu karijere je proveo igrajući po niželigaškim travnjacima u dresovima Sampdorije, Arezza, Bolzana, Ternane te u konačnici Chieva odakle je i krenuo na svoj put kao sportski direktor. Izvan terena je pokazao kako ima izvanredne skautske sposobnosti, pa je dobio nadimak “The Cobra”. Razlog? Kada vidi igrača koji mu se sviđa, njegov napad za dovođenje tog igrača je praktički nezaustavljiv.
Kao što su kod jela iznimno bitne pripreme, sastojci i začini, Sartorijev glavni recept za uspjeh je pravi profil igrača i trenera kako bi sklopio homogenu i kvalitetnu momčad. Prilikom dovođenja Motte je izjavio sljedeće: “Proučavamo trenere kao i igrače, pratili smo Mottin rad u Speziji i bili smo impresionirani koliko su bili organizirani, hrabri i proaktivni.” S jasnim pristupom i vizijom ovaj čovjek je pokazao da se može puno toga ostvariti i s malim budžetom.
Hall of Fame talijanskog nogometa
Osim aktualne Bologne, velike stvari je učinio sa Chievom i Atalantom, štoviše, nešto malo prije dolaska u Bolognu je Sartori bio uvršten u Hall of Fame talijanskog nogometa 2022. godine.
Godine iscrpnog i temeljitog rada te razvijanja njegovih ideja su dobile svoju potvrdu. U klub iz Bergama je došao u sezoni 2014./2015. te im je pomogao sastaviti fantastičnu momčad koja je bila u vrhu talijanskog nogometa zajedno sa Juventusom i Interom, osiguravši im tri sezone nastupanja u Ligi prvaka te dva finala talijanskog Kupa.
U Atalantu je doveo igrače poput Papu Gomeza, Dejana Kuluševskog, Robina Gosensa, Tauna Koopmeinersa, Josipa Iličića, Marija Pašalića, iako je i on samo osoba te je znao pogriješiti dovođenjem pojedinih igrača.
Iz Atalante je otišao prije dvije godine zbog loših odnosa sa trenerom Gianom Pierom Gasperinijem, no i dalje se itekako osjećaju i ubiru plodovi njegovog rada u Atalanti. Prije Atalante, Sartori je proveo 12 godina u Chievu u razdoblju od 1992. do 2014. godine, odvevši ih iz anonimnosti treće lige do vrtoglavih visina europskog nogometa, otkrivajući talente kao što su Andrea Barzagli, Simone Perrotta, Nicola Legrottaglie i Amauri.
Novija povijest je Chievo dovela do drukčijeg, tišeg i tamnijeg mraka gdje se više ne čuje niti jedna duša. U 2021. godini su bili član Serie B, ali nisu uspjeli zadovoljiti kriterije financijske solventnosti pa su bili izbačeni u Serie D, a nedugo nakon su bili ugašeni. Sartori je bio jedan od posljednjih koji je uspio držati upaljeno svijetlo u razdoblju između dva mraka.
Bologna – novi projekt
Za Sartorija mali budžet ne predstavlja nikakav problem što je itekako pokazao i u Bologni. Doveo je Joshuu Zirkzeea za 8.5 milijuna eura koji je jedan od nositelja ove momčadi, a trenutna vrijednost prema transfermarktu mu iznosi čak 31 milijun eura. Između ostalog, još je doveo Jhona Lucumia, Sama Beukemu, Stefana Poscha, Victora Kristensena, Lewisa Fergusona, Giovannija Fabbiana, pa i hrvatskog veznjaka Nikolu Moru.
Sastavio je fluidnu momčad koja je uz vizionara Mottu postala jedan od kandidata za mjesta koja vode u Ligu prvaka sljedeće sezone. Imaju jednu od najboljih obrana liga koja je primila 23 pogotka u 26 utakmica, a u cijeloj su sezoni upisali tek četiri poraza. Zanimljiv je stil igre Thiaga Motte koji inzistira na posjedu i izgradnji napada iz posljednjeg reda, zbog čega Bologna ima drugi najveći posjed lopte u ligi s 57,8%, iza Napolija koji predvodi sa 61,4%. A još je zanimljivija statistička kategorija u kojoj Bologna predvodi ligu, ona po broju oduzetih lopti po utakmici, u prosjeku njih 17.
Predvodnik u toj kategoriji je 26-godišnji austrijski desni bek Stefan Posch koji je prošlog ljeta za 5 miljuna eura pristigao iz Hoffenheima, a tu je i Sartorijev stari znanac iz Atalante Remo Freuler koji drži cijeli vezni red.
Uzimali su bodove Juventusu, Interu, Romi, Atalanti, a čak su uspjeli izbaciti Inter u šesnaestini finala talijanskog Kupa ove sezone, da bi ih ipak Fiorentina u sljedećoj fazi izbacila nakon izvođenja jedanaesteraca.
Let him cook
Predsjednika Bologne Joeya Saputa je nadahnuo Sartorijev uspjeh sa Chievom i Atalantom, stoga ga je odlučio dovesti, a sam Sartori kaže kako je to bio znak sudbine. Njegov otac ga je kao dijete vodio na stadion gledati jaku Bolognu s imenima poput Ezia Pascuttija, Marina Perania i Romana Foglia kad god bi igrali protiv Intera ili Milana na San Siru.
Prisjetivši se očeve strastvenosti prema Bologni, odlučio je prihvatiti poziv i napraviti dobre stvari za ovaj klub. Sartori je pridonio promjeni reputacije Bologne od nedosljedne momčadi iz sredine tablice do jednog od glavnih rezervoara talenata u Italiji i kandidata za plasman u europska natjecanja, a šanse su da je to tek samo početak.
